Zakoni Hercegovačko-neretvanskog kantonaZAKON O CESTOVNOM PREVOZU NA PODRUČJU HERCEGOVAČKO NERETVANSKOG KANTONA

ZAKON
O CESTOVNOM PREVOZU NA PODRUČJU HERCEGOVAČKO NERETVANSKOG KANTONA
(“Sl. novine Hercegovačko-neretvanskog kantona”, br. 6/2013)

I. OPĆE ODREDBE

Član 1

(Predmet Zakona)

Ovim Zakonom bliže se uređuju uslovi, način i specifičnosti organizacije vršenja prevoza putnika i tereta na području Hercegovačko-neretvanskog kantona i to: uslovi, način i postupak organizacije i obavljanja linijskog i vanlinijskog prevoza putnika, uslovi, način i organizacija taksi prevoza, prevoza za vlastite potrebe, prevoz zaprežnim vozilima i ostalim vozilima na motorni pogon i drugi pogon, način izdavanja rješenja za pojedine vrste prevoza, način organizacije i broj vozila javnog gradskog prevoza koja će biti opremljena uređajima za olakšan ulaz ili izlaz lica sa invaliditetom, inspekcijski nadzor i kaznene odredbe.

Član 2

(Pojmovi i izrazi korišteni u Zakonu)

U Zakonu su korišteni izrazi koji imaju isto značenje kao i u Zakonu o cestovnom prevozu Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 28/06 i 2/10), Zakonu o osnovama bezbjednosti saobraćaja na cestama u BiH (“Službeni glasnik BiH”, broj: 6/06, 75/06, 44/07, 84/09 i 48/10) i Zakonu o obrtu i srodnim djelatnostima (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 35/09), kao i sljedeći izrazi:

a) “Vozna dokumentacija” predstavlja dokumente koji se koriste u vršenju prevoza (licenca za prevoznika, licenca za vozilo, iskaznica za vozača, karton preventivnih pregleda, putni nalog, cjenovnik ovjeren i potpisan od strane prevoznika usklađen sa redom vožnje za liniju koju obavlja, karte za putnike, red vožnje, itinerer linije, licence, iskaznice za vozače i Rješenja o tehničko eksploatacionim uslovima, tovarni list – otpremnica, radni nalog i drugi dokumenti iz oblasti prevoza u ovisnosti od vrste prevoza koji se obavlja);

b) “Prtljaga” predstavljaju stvari koje putnik sa sobom unosi u vozilo prema uslovima propisanim zakonom;

c) “Posada vozila” su vozač i suvozač ili vozač i lice koje vrši naplatu izdatih karata za ostvaren prevoz u ime i za račun poslodavca;

d) “Podvozar” je prevoznik kojeg angažuje drugi prevoznik, nosilac osnovnog ugovora o prevozu u vršenju ugovorenog prevoza;

e) “Ugovor o financijskom leasing-u” je ugovor koji je pravno ili fizičko lice zaključilo sa leasing kućom o kupovini vozila na leasing;

f) “Gradsko područje za javni linijski prevoz” u funkcionalnom smislu predstavlja ulice u općinskim centrima kojim prevoznici obavljaju registrovane redove vožnje po skici itinerera na oćinskim linijama u kantonu;

g) “Udruženje taksi prevoznika” je oblik dobrovoljnog udruživanja tri ili više taksi prevoznika (pravnih i/ili fizičkih lica), koje se osniva osnivačkim aktom u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama F BiH (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 45/02 i 85/07).

h) ” Kočija” je vozilo koje vuče jedna ili više upregnutih životinja.

II. USLOVI I PROCEDURE IZDAVANJA DOKUMENATA IZ OBLASTI CESTOVNOG PREVOZA

Član 3

(Način podnošenja zahtjeva i dokumenti potrebni za obavljanje djelatnosti iz oblasti prevoza)

(1) Uz zahtjev za izdavanje dokumenata za vršenje djelatnosti iz oblasti prevoza putnika ili tereta prilaže se dokumentacija koja je propisana Zakonom o cestovnom prevozu Federacije Bosne i Hercegovine i Zakona o obrtu i srodnim djelatnostima.

(2) Zahtjev za izdavanje dokumenata iz stava 1. ovog člana podnosi se na posebnim obrascima čiji izgled i sadržaj pravilnikom propisuje Ministar saobraćaja i veza Hercegovačko-neretvanskog kantona.

Član 4

(Osnovni podaci koje mora sadržavati rješenje o obrtu)

(1) U rješenje o obrtu iz oblasti prevoza, nadležni organ je obavezan unijeti podatke o svim vozilima kojima prevoznik namjerava vršiti prevoz uz upisivanje marke i tipa vozila, vrste vozila i broja šasije vozila.

(2) Fizičko lice koje prvi put registrira obrt prevoza, mora prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenja o tehničko-eksploatacionim uslovima, kao dokaz priložiti potvrdu o podnesenom zahtjevu za izdavanje rješenja o obrtu.

(3) Nadležni općinski organ je dužan na zahtjev lica iz stava 2. ovog člana izdati potvrdu o podnesenom zahtjevu za obrt, na osnovu kojeg će nadležni organ izdati rješenje o tehničko-eksploatacionim uslovima.

Član 5

(Prevoz zaprežnim kolima)

(1) Prevoz lica ili stvari u smislu obrta može se vršiti i zaprežnim vozilima sa konjskom zapregom ili zaprežnim vozilom koje vuče rogata stoka na regionalnim i lokalnim putevima, kao i ulicama u naseljima i gradovima kantona, na osnovu rješenja nadležnog općinskog organa.

(2) Prevoz lica zaprežnim vozilom može se vršiti kočijom sa jednim ili dva reda sjedišta koja su pričvršćena na ram vozila.

(3) Prevoz stvari zaprežnim vozilom može se obavljati u tovarnom sanduku čije stranice moraju biti čvrsto vezane i da težište tovara ne prelazi visinu stranice tovarnog sanduka, ili na platformi s tim da tako prevožen teret mora biti čvrsto pričvršćen za platformu čija širina i visina tereta nije veća od 2,5m.

(4) Na zadnjoj strani zaprežnog vozila moraju biti postavljena simetrično dva katadioptera crvene boje, koja nisu trokutastog oblika, minimalne reflektujuće površine 20 cm2.

(5) Za vrijeme vožnje noću na zaprežnim vozilima mora biti postavljen najmanje jedan uređaj koji daje svijetlo bijele boje, (lampa/ fenjer) na prednjoj strani vozila kao i najmanje jedan uređaj koji daje svijetlost crvene boje postavljen na zadnjoj strani vozila.

(6) Kada se prevoz vrši zaprežnim vozilom lice koje upravlja zapregom mora kod sebe imati obrtnicu-odobrenje za rad.

(7) Evidenciju o izdanim rješenjima iz stava 1. ovog člana općinski organi su dužni voditi u posebnom registru.

III. JAVNI PREVOZ PUTNIKA

Član 6

(Uslovi za obavljanje javnog prevoza)

(1) Javni prevoz putnika na području kantona, može se vršiti kao prevoz u linijskom i vanlinijskom cestovnom prometu.

(2) Javni linijski i vanlinijski prevoz putnika može vršiti pravno lice (u daljnjem tekstu: prevoznik) registrovan za obavljanje te djelatnosti.

(3) Javni vanlinijski prevoz putnika, može obavljati fizičko lice koje ima rješenje za vršenje tog prevoza izdano od nadležnog općinskog organa na čijem području fizičko lice ima sjedište, odnosno prebivalište, u skladu sa Zakonom o obrtu i srodnim djelatnostima i drugim propisima.

(4) Javni prevoz putnika u linijskom i vanlinijskom cestovnom saobraćaju ne može se obavljati putničkim vozilom sa (1 + 1) i (1 + 8) sjedišta.

(5) Pri vršenju javnog prevoza putnika rješenje iz stava 3. ovog člana mora se nalaziti u vozilu.

Član 7

(Autobusi za prevoz invalidnih lica)

(1) Prevoznici koji vrše javni gradski linijski prevoz putnika moraju imati i autobuse koji su opremljeni uređajima za olakšan ulaz i izlaz lica sa invaliditetom u skladu sa iskazanim potrebama od strane jedinice lokalne samouprave.

(2) Bliže odredbe o načinu organizacije, linijama i pravcima na kojima trebaju prometovati autobusi sa platformom za invalidna lica i broju vozila koja vrše linijski prevoz na općinskim linijama kroz gradsko područje, a koja moraju biti opremljena uređajima za olakšan ulaz i izlaz licima sa invaliditetom, propisuje se posebnim pravilnikom kojeg donosi ministar.

Član 8

(Pravilnik kojim se propisuju prava i obaveze članova posade vozila)

(1) Prevoznik je dužan svojim Pravilnikom urediti prava i obaveze članova posade motornih vozila, a naročito:

a) dolazak na posao i način javljanja zbog nedolaska na posao i pravdanja izostanka sa posla;

b) prava iz radnog odnosa (godišnji odmor, plata, prekovremeni rad i sl.);

c) način odijevanja, ponašanja i urednost članova posade vozila;

d) vođenje propisnih evidencija u toku rada i čuvanje vozne dokumentacije;

e) obaveze vozača u slučaju dužeg kvara na vozilu;

f) način rada vozača u smjenama;

g) mjera zaštite na radu i

h) primopredaja vozila i kontrola dnevne ispravnosti vozila.

(2) Vozač i članovi posade vozila dužni su se pridržavati odredbi donesenog pravilnika iz stava 1. ovog člana.

Član 9

(Uključivanje autobusa u saobraćaj)

(1) Vozač autobusa dužan je sve eventualne kvarove i nedostatke prijaviti odgovornom licu radi otklanjanja istih. Odgovorno lice dužno je sve eventualno prijavljene kvarove i nedostatke na vozilu otkloniti, prije prijema vozila na upravljanje od strane vozača. Kada vozač autobusa primi autobus bez vidljivih nedostataka i voznu dokumentaciju, smatra se da je spreman za javni prevoz.

Vozač je dužan:

a) potpisati prijem autobusa u rubriku putnog naloga;

b) preuzeti i popuniti putni nalog;

c) pravilno popuniti tahograf traku, odnosno ako se radi o digitalnom tahografu ubaciti karticu vozača u tahograf;

d) pregledati potrebnu voznu dokumentaciju nakon čega se može uključiti u javni saobraćaj.

(2) Za ispravnost vozila u saobraćaju i voznu dokumentaciju iz stava 1. ovog člana, odgovorano je odgovorno lice u preduzeću i vozač koji trenutno upravlja vozilom.

Član 10

(Edukacija vozača)

(1) Prevoznici su dužni organizovati ili omogućiti vozačima prisustvo na stručnim osposobljavanjima i usavršavanjima putem seminara, predavanja i drugih oblika stručnog osposobljavanja i usavršavanja za rad iz oblasti domaćeg zakonodavstva i međunarodnih konvencija vezanih za prevoz, o čemu prevoznici svake godine donose poseban plan edukacije vozača.

(2) Vozač je dužan prisustvovati seminarima i drugim oblicima stručnog osposobljavanja i usavršavanja za rad koji organizuju stručne institucije u BiH, i utvrđenom Planu edukacije prevoznika, po ukazanoj potrebi, a najmanje jednom godišnje.

Član 11

(Prevoz invalidnih i slijepih lica)

(1) Lica sa invaliditetom, slijepa lica i njihovi pratioci, stari i bolesni putnici, trudnice i putnici sa malom djecom imaju pravo prvenstva pri ulasku i izlasku iz vozila i pravo prvenstva na mjestima predviđenim za sjedenje.

(2) U svakom autobusu koji saobraća na općinskim i kantonalnim autobuskim linijama najmanje dva sjedišta moraju biti predviđena i označena za lica sa invaliditetom.

Član 12

(Ručna prtljaga)

U vozilima koja nemaju prostor za smještaj prtljaga, putnik može u vozilo unijeti ručni prtljag, sklopljena dječja i invalidska kolica, skije, sanke i ribarski pribor koji je uredno upakiran i svojom zapreminom ne zauzima prostor veći od prostora za jednog putnika.

Član 13

(Razgovor sa vozačem u toku vožnje)

Putnici ne smiju biti u prostoru predviđenom za vozača i za vrijeme vožnje razgovor sa vozačem nije dozvoljen, kao i na neki drugi način ometati vozača u vožnji.

Član 14

(Autobuska stajališta)

(1) Na području kantona utvrđuju se autobuska stajališta koja se koriste za međunarodni, međuentitetski, federalni, kantonalni, gradski i općinski saobraćaj.

(2) Ministarstvo saobraćaja i veza HNK, (u daljem tekstu: Ministarstvo) će u suradnji sa gradskom – oćinskom upravom odrediti i odobriti korištenje stajališta, kao i rang linije koja ga može koristiti (općinska, gradska, kantonalna linija).

(3) Autobuska stajališta koja će koristiti samo gradski prevoz određuje i odobrava njihovo korištenje gradska – općinska uprava.

Član 15

(Lokacija autobuskih stajališta i nadležnost za njihovo utvrđivanje)

(1) Lokacije autobuskih stajališta na regionalnoj i lokalnoj mreži puteva na području Hercegovačko – neretvanskog kantona, određuju se u skladu sa potrebama lokaklnog stanovništva i bezbjednosti putnika, kao i drugim uslovima organizovanja saobraćaja, a u skladu sa urbanističkim planovima i drugom planskom dokumentacijom općine.

(2) Postojeća autobuska stajališta kao i nova autobuska stajališta moraju se urediti u skladu sa važećim propisima u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 16

(Čistoća vozila)

(1) Vozilo mora biti uredno obojeno, očišćeno i prozračeno, prije dnevnog stavljanja u saobraćaj kao i u toku saobraćanja.

(2) Na vanjskom i unutarnjem dijelu vozila mogu se postavljati reklamne table i reklamni natpisi pod uslovom da ne sprečavaju preglednost putnicima i ne zaklanjaju obavezne oznake na vozilu propisane zakonom i podzakonskim propisima.

Član 17

(Osvijetljavanje i zagrijavanje vozila)

(1) Unutrašnjost vozila noću mora biti na propisani način osvijetljena, ulaz i izlaz iz vozila mora biti jasno i vidljivo označen sa unutrašnje i vanjske strane vozila.

(2) Unutrašnjost vozila mora biti zagrijana minimalno na petnaest stepeni celzija (15 0 C), ukoliko vanjska temperatura zraka padne ispod sedam stepeni celzija (70 C).

Član 18

(Označavanje praznih vozila)

(1) Autobus koji se nalazi u pokretu, a ne vrši prevoz putnika, mora imati istaknutu odgovarajuću oznaku (probna vožnja, obuka vozača i sl.).

(2) Izuzetno od stava 1.ovog člana su autobusi koji imaju praznu (nultu) vožnju do dolaska na polazno stajalište ili vraćanja u garažu, a što mora biti evidentirano u putnom nalogu.

Član 19

(Prodaja karata, obaveze prevoznika i autobuskih stanica)

(1) Ugovorom o korištenju usluga autobuskih stanica na kantonalnim i općinskim linijama može se odrediti i broj karata za prevoz koje će prevoznik povjeriti autobuskoj stanici, s tim da na polaznj autobuskoj stanici taj broj ne može biti manji od 30% kapaciteta autobusa na tom polasku, a kod prolaznih stanica 15% kapaciteta autobusa.

(2) Izuzetno, karte za prevoz mogu se prodavati u autobusu na autobuskoj stanici, ako prodajno mjesto na autobuskoj stanici nije u funkciji i u slučaju kada vlasnik autobuske stanice ne izmiri obaveze proistekle iz ugovora o ustupanju i prodaji karata prema prevozniku.

(3) Prevoznik je obavezan dostaviti autobuskim stanicama ovjeren i potpisan cjenovnik usluga za sve registrovane autobuske linije, koje imaju upisanu autobusku stanicu u redu vožnje.

Član 20

(Ugovor o kooperaciji)

(1) Ugovorom o kooperaciji regulišu se prava i obaveze o režimu održavnja polazaka na autobuskoj liniji od strana kooperanata i isti su obavezni pridržavati se ugovorenog režima održavanja za navedene linije prevoznika.

(2) Prevoznik koji prema ugovoru o kooperaciji mora održavati liniju odgovoran je za uredno održavanje reda vožnje u tom periodu, i isti će se brisati sa reda vožnje, ako se provedenim postupkom utvrdi da nije održavao liniju u tom periodu.

(3) Svaka promjena režima održavanja iz ugovora o kooperaciji iz stava 1. ovog člana mora se dostaviti Ministarstvu najkasnije u roku od 15 dana.

Član 21

(Neuredno održavanje polazaka na kantonalnim i općinskim linijama)

(1) Svako neopravdano kašnjenje u polasku odnosno u povratku na registriovanim kantonalnim i općinskim linijama više od 5 minuta, duže od osam dana uzastopno, ili u različitim vremenskim intervalima duže od petnaest dana u toku registrovanog perioda, smatra se neurednim održavanjem linija.

(2) Neopravdano i neuredno održavanje reda vožnje iz razloga navedenih u stavu 1. ovog člana, utvrđuje kantonalni inspektor saobraćaja neposrednim uvidom u način održavanja reda vožnje ili iz izvještaja autobuske stanice, putnih naloga, tahograf trake ili iz nalaza digitalnog tahografa.

(3) Rješenje o brisanju registrovanog polaska odnosno povratka ili reda vožnje iz stava 1. ovog člana, na osnovu nalaza i zapisnika kantonalnog inspektora, kao i na osnovu izvještaja sa autobusnih stanica, putnih naloga i tahograf traka ili nalaza iz digitalnog tahografa, i utvrđenog činjeničnog stanja, donijet će Ministarstvo za kantonalne linije, a za općinske i gradske linije nadležni općinski organ.

Član 22

(Usklađivanje redova vožnje)

(1) Postupak usklađivanja kantonalnih i općinskih redova vožnje vrši se u skladu sa federalnim propisima, putem nadležnih komisija, koje vrše pregled dokumentacije, vode postupak usklađivanja redova vožnje i u vezi s tim donose odgovarajuće zaključke i rješenja u prvostepenom postupku.

(2) Komisija za usklađivanje redova vožnje se imenuje od stručnih lica iz oblasti cestovnog saobraćaja i ista ne može imati manje od tri člana.

(3) Nakon okončanja postupka registrovanja općinskih redova vožnje i unošenja u registar registrirovanih redova vožnje, općinski organi su dužni u roku od 30 dana dostaviti Ministarstvu jedan komplet svih usklađenih, registrovanih i ovjerenih redova vožnje.

IV. VANLINIJSKI PREVOZ PUTNIKA

Član 23

(Vanlinijski prevoz putnika)

(1) Javni prevoz putnika u vanlinijskom cestovnom prevozu je prevoz za koji se relacija, cijena prevoza, visina naknade za obavljanje usluge, način plaćanja i drugi uslovi prevoza utvrđuju pisanim ugovorom između prevoznika, odnosno fizičkog lica koje vrši javni prevoz i naručitelja prevoza, ukoliko drugim propisom nije drugačije uređeno.

(2) Javni vanlinijski prevoz putnika u cestovnom prevozu može se obavljati kao:

– kružna vožnja unaprijed organizirane grupe putnika koja počinje i završava u istom mjestu, pri čemu se ista skupina putnika prevozi istim vozilom na čitavom itinereru kretanja i vraća se u mjesto polaska, bez usputnog ulaska ili izlaska drugih putnika;

– naizmjenična vožnja organizirana radi prevoza u više putovanja od istog polazišta do istog odredišta unaprijed organizirane grupe putnika, s tim što se svaka grupa koja je obavila putovanje u odlasku vraća u istom sastavu i to tako da se prva vožnja u povratku i poslijednja vožnja u odlasku u nizu naizmjeničnih vožnji obavlja praznim vozilom;

– prevoz organizirane grupe putnika u odlasku i putovanje praznog vozila u povratku i obratno;

– taksi prevoz.

(3) Na vozilu kojim se obavlja prevoz iz stava (2). alineja 1, 2. i 3. ovog člana mora biti istaknuta ploča s oznakom “Vanlinijski prevoz” koja se postavlja u donjem desnom uglu vjetrobranskog stakla.

(4) Odredbe iz stava (3). ovog člana ne odnose se na vozila kojima se obavlja taksi prevoz.

(5) Prilikom obavljanja vanlinijskog cestovnog prevoza iz stava (2). alineja 1, 2, i 3. ovog člana u motornom vozilu se mora nalaziti pisani ugovor o prevozu, te putni list s popisom putnika potpisan od prevoznika, odnosno fizičkog lica koje obavlja javni prevoz.

(6) Prilikom vršenja vanlinijskog prevoza putnika kada prevoz vrši organizator putovanja koji je ujedno i prevoznik, umjesto ugovora o prevozu u motornom vozilu mora se nalaziti dokaz o uplati aranžmana u kojem je sadržana i naknada za prevoz u odlasku i povratku na navedenoj relaciji.

(7) Izuzetno naručitelj prevoza iz stava (1). ovog člana može biti organizacija i to za jednu vožnju, samo u slučaju iz stava (2). alineja 1. ovog člana, ako se radi o prevozu u vezi sa registrovanom djelatnosti te organizacije, ili građanin u cilju vršenja prevoza za posebne potrebe (vjenčanja, proslave, sahrane, izleti i sl.).

Član 24

(Ugovoreni prevoz)

(1) Ugovoreni prevoz je posebna vrsta vanlinijskog prevoza određene, tačno utvrđene, kategorije putnika, ako se takav prevoz obavlja s ciljem odlaska na posao ili u školu (fakultet) i obratno, na određenoj relaciji bez prijema drugih putnika.

(2) U autobusu kojim se obavlja prevoz iz stava (1). ovog člana mora se nalaziti kopija ugovora o prevozu koji je zaključen između organizacije – korisnika prevoza i prevoznika.

(3) Organizacija iz stava (2). ovog člana, koja je obavezna primjenjivati Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, u ime korisnika prevoza potpisuje ugovor o prevozu, koji može biti:

– za ugovoreni prevoz đaka u školu i studenata na fakultet:

– kantonalno ministarstvo nadležno za obrazovanje;

– osnivač škole

– načelnik općine ili

– udruženje građana, koje je registrovano sukladno Zakonu o udruženjima građana i fondacija (Službene novine F BiH, broj: 45/02).

– za ugovoreni prevoz uposlenika:

– pravno lice kod kojeg su uposleni ili

– nadležni organ kod kojeg su uposleni.

(4) Ugovorom iz stava (3). ovog člana definišu se uslovi obavljanja prevoza, cijena i način plaćanja usluge prevoza, koju u cijelosti ili djelimično plaća korisnik prevoza i on se predaje u nadležnoj Poreznoj upravi, koja potvrđuje prijem na primjerku ugovora koji ostaje kod prevoznika.

(5) Izuzetno ukoliko ugovor iz stava (2). ovog člana potpisuje organizacija – korisnik prevoza koja izdvaja novčana sredstva za prevoz uposlenika, tada usluge ugovorenog prevoza plaća ta organizacija prevozniku, a ne korisnik prevoza.

(6) Kod ugovorenog prevoza putnici koji se prevoze u autobusu moraju sa sobom imati identifikacijske iskaznice, ovjerene od prevoznika ili fizičkog lica koje obavlja prevoz, izdate na osnovu ugovora o prevozu.

(7) U donjem desnom uglu vjetrobranskog stakla autobusa za vrijeme obavljanja posebnog vanlinijskog prevoza mora se nalaziti ploča s oznakom “Ugovoreni prevoz”.

(8) Prevoznik pri obavljanju ugovorenog prevoza ne može ustupiti prevoz drugom prevozniku (podvozaru).

(9) Izuzetno od odredbe stava (8). ovog člana, ukoliko prevoznik pri obavljanju ugovorenog prevoza ima opravdan razlog za angažovanje podvozara, mora prethodno pribaviti pisanu saglasnost naručioca (potpisnika) ugovorenog prevoza za uključivanje podvozara. Podvozar se može angažovati u vremenskom periodu koji nije duži od 10 radnih dana.

V. JAVNI PREVOZ TERETA

Član 25

(Javni prevoz tereta)

(1) Javni prevoz tereta mogu vršiti pravna i fizička lica registrovana za obavljanje te djelatnosti.

(2) Javni prevoz tereta mogu vršiti fizička lica sa najviše dva skupa teretnih motornih vozila (dva vučna i dva priključna vozila). U slučaju da fizičko lice posjeduje dva skupa teretnih motornih vozila mora imati uposlenog bar još jednog vozača koji ispunjava uslove iz člana 9. Zakona o cestovnom prevozu Federacije Bosne i Hercegovine.

(3) Izuzetno, javni prevoz tereta može se vršiti sa dva vučna i više različitih priključnih vozila koja služe u obavljanju prevoza, a koja su u vlasništvu prevoznika.

Član 26

(Saglasnost za poseban obrt iz oblasti prevoza)

(1) Rješenje o obavljanju posebnog obrta koje izdaje nadležni općinski organ postaje pravno valjano izdavanjem saglasnosti Ministarstva.

(2) Prevoznik koji želi obavljati poseban obrt ne može dobiti licencu prevoznika bez pribavljanja saglasnosti iz stava 1. ovog člana.

(3) Prevoznik može započeti obavljanje registrovanog obrta tek po pribavljanju cjelokupne dokumentacije propisane ovim i drugim zakonima koji regulišu ovu oblast.

VI. PREVOZ ZA VLASTITE POTREBE

Član 27

(Uslovi za obavljanje prevoza za vlastite potrebe)

(1) Prevoz za vlastite potrebe pravno lice može obavljati na osnovu upisa djelatnosti u sudski registar.

(2) Prevoz za vlastite potrebe fizičko lice može vršiti u okviru prethodno registrovane djelatnosti kod nadležnog općinskog organa u skladu sa odredbama Zakona o obrtu i srodnim djelatnostima.

(3) Prevoz za vlastite potrebe fizičko lice u poljoprivredi može vršiti samo u okviru prethodno registrovane poljoprivredne djelatnosti u skladu sa odredbama Zakona o obrtu i srodnim djelatnostima (“Službene novine Federacije BiH, broj: 35/09) i Zakona o poljoprivredi (“Službene novine Federacije BiH” broj 88/07).

(4) Rješenje za vršenje prevoza tereta za vlastite potrebe iz stava 3. ovog člana, izdaju nadležne općinske službe na čijem području fizičko lice ima prebivalište, na osnovu dokaza o posjedovanju poljoprivrednog zemljišta na teritoriji Bosne i Hercegovine.

(5) Prevoz za vlastite potrebe mogu vršiti i fizička lica sa više motornih vozila ukoliko su im ta prevozna sredstva neophodna za obavljanje registrovane djelatnosti.

(6) U motornom vozilu kojim fizičko lice obavlja prevoz za vlastite potrebe mora se nalaziti rješenje za vršenje tog prevoza.

Član 28

(Tovarni list)

(1) U teretnom motornom vozilu kojim se vrši prevoz za vlastite potrebe, osim za poljoprivredu, mora se nalaziti uredno popunjen i ovjeren tovarni list-otpremnica u kojem, između ostalog, moraju biti sadržani slijedeći podaci: naziv prevoznika, poreski i identifikacijski broj, relacija, količina i vrsta robe koja se prevozi, te datum utovara tereta.

(2) Izuzetno od odredbi stava 1. ovog člana, vozilom kojim se vrši prijevoz jedne vrste vlastite robe koja služi za obavljanje registrovane djelatnosti, u vozilu se umjesto tovarnog lista može nalaziti ovjerena otpremnica ili pisani radni nalog.

VII. RENT-A-CAR PREVOZ

Član 29

(Rent-a-car prevoz)

(1) Prevoz lica iznajmljenim motornim vozilima (rent-a-car) je prevoz koji se obavlja za vlastite potrebe temeljem ugovora zaključenog između korisnika i davatelja rent-a-car usluge po unaprijed utvrđenom cjeniku.

(2) Pravno lice koje pruža rent-a-car usluge uz iznajmljivanje vozila s vozačem, može takav vid usluge pružiti samo s vozačima koji su s njim uspostavili radni odnos sukladno Zakonu o radu, na relacijama dužim od 25 km.

(3) Pravno lice koje pruža rent-a-car usluge mora biti registrovano za obavljanje te djelatnosti.

(4) U motornom vozilu za vrijeme obavljanja rent-a-car prevoza mora se nalaziti primjerak zaključenog ugovora iz stava (1). ovog člana, koji se zaključuje u prostorijama davatelja rent-a-car usluge sa korisnikom.

(5) Ugovor o prevozu iz stava 1. ovog člana mora sadržavati: ime i prezime korisnika rent-a-cara usluge, adresu stanovanja, broj lične ili putne isprave, cijenu prevoza i vremenski period iznajmljivanja vozila.

Član 30

(1) Vozila za rent-a-car usluge moraju ispunjavati uslove predviđene Pravilnikom iz člana 5. i Pravilnikom iz člana 8. Zakona o cestovnom prevozu Federacije BiH, (“Službene novine F BiH” broj: 28/06 i 2/10).

(2) Korisnik rent-a-car vozila ne može obavljati javni prevoz iznajmljenim vozilom.

(3) Za pružanje rent-a-car usluge može se koristiti putničko vozilo s brojem sjedišta (1 + 4) do (1 + 8), od kojih je u prvom redu uz prednje vjetrobransko staklo najviše 1 + 1 sjedišta.

VIII. TAKSI PREVOZ

Član 31

(Taksi prevoz)

Taksi prevoz je javni prevoz putnika u vanlinijskom

cestovnom prevozu za koji se cijena prevoza za pređeni put utvrđuje taksimetrom po cjenovniku usluga.

Član 32

(Uslovi za vozila kojima se obavlja taksi prevoz)

(1) Taksi prevoz može se obavljati samo putničkim vozilom sa 5 sjedišta (1+4), koje ima najmanje četvera vrata, a oblik karoserije je limuzina ili karavan (u daljnjem tekstu: taksi vozilo).

(2) Putničko vozilo iz stava 1. ovog člana ne može imati priključno vozilo.

(3) Putničko vozilo kojim se obavlja taksi prevoz lica mora imati oznaku sa imenom i prezimenom, prebivalištem taksi prevoznika i evidencijski broj taksi vozila, a za pravno lice naziv i sjedište pravnog lica umjesto imena i prezimena taksi prijevoznika. Oznaka na taksi vozilu ispisuje se na tabli dimenzija 12 x 7 cm koja se postavlja u donjem desnom dijelu prednjeg vjetrobranskog stakla u vozilu.

Član 33

(Uslovi koje treba da ispunjavaju taksi prevoznici)

(1) Taksi prevoz lica na području kantona mogu obavljati pravna lica upisana u sudski registar za obavljanje taksi djelatnosti.

(2) Taksi prevoz lica na području kantona mogu obavljati fizička lica koja imaju rješenje (odobrenje) nadležne općinske službe i kojima je to osnovna djelatnost.

Član 34

(Početak obavljanja taksi prevoza)

(1) Pravna ili fizička lica mogu početi obavljati taksi prevoz ako prethodno pribave slijedeću dokumentaciju od nadležnog ministarstva:

a) Rješenje o tehničko – eksploatacionim uslovima;

b) Rješenje o dodjeli licence za obavljanje taksi prevoza;

c) Licencu vozila;

d) Iskaznicu za vozača motornih vozila;

e) Rješenje o dodjeli dopunske taksi oznake za tekuću godinu i dopunsku taksi oznaku za vozilo u obliku naljepnice elipsastog oblika.

(2) Izuzetno, taksi prevoznik koji prvi put registruje djelatnost taksi prevoza može dobiti rješenje o dodjeli licence, licencu vozila i iskaznicu za vozača i bez posjedovanja Rješenja o dodjeli dopunske taksi oznake, ukoliko za vozilo za koje traži licencu ispuni sve propisane uslove i posjeduje izdano rješenje nadležnog općinskog organa o dodjeli taksi stajališta za tekuću godinu.

(3) Taksi prevoznik koji vrši zamjenu postojećeg taksi vozila za novo vozilo, može dobiti licencu za to vozilo, s tim da prethodno vrati licencu vozila sa kojim više ne obavlja taksi djelatnost, a za isto je već imao Rješenje o dodjeli dopunske taksi oznake.

(4) Zahtjev za dodjelu dokumenata navedenih u stavu 1. ovog člana podnosi se sukladno sa članom 3. ovog Zakona.

Član 35

(Dokumenti koje trebaju posjedovati taksi prevoznici u vozilu)

(1) Za vrijeme obavljanja taksi prevoza, vozač u vozilu kojim obavlja prevoz mora imati originalne ili ovjerene kopije slijedećih dokumenata:

a) Rješenje nadležnog organa o obavljanju taksi djelatnosti;

b) Licencu “D” izdanu za vozilo;

c) Iskaznicu za vozača koji upravlja taksi vozilom;

d) Rješenje o tehničko-eksploatacionim uslovima za vozilo;

e) Rješenje o korištenju taksi stajališta za tekuću godinu;

f) Rješenje o dodjeli licence “D” za prevoznika;

g) Potvrdu o baždarenju taksimetra;

h) Rješenje o dodjeli dopunske taksi oznake i dopunsku taksi oznaku elipsastog oblika zalijepljenu na vozilu za tekuću godinu;

i) Ovjeren cjenovnik taksi usluga;

(2) Izuzetno od odredbi stava (1) tačke a), ovog člana pravna lica ne moraju u vozilu imati Rješenje nadležnog organa o obavljanju taksi djelatnosti.

Član 36

(Način organizovanja taksi prevoza)

Taksi prevoz organizuje se po općinama zavisno o prevoznim potrebama i planskom razvoju općina i kantona na sljedeći način:

a) razmještanjem taksi stajališta po općinama,

b) utvrđivanjem broja vozila na taksi stajalištima.

Član 37

(Taksi stajališta)

(1) Taksi stajališta su propisno uređene i označene javne površine u općoj upotrebi, namjenjene za parkiranje taksi vozila u cilju prijema putnika za prevoz i to po redu dolaska, kao i prijema narudžbi i prevoza putnika prema redoslijedu.

(2) Izuzetno, ukoliko putnik ima posebne zahtjeve, u pogledu urednosti i komfora vozila ili uljudnosti vozača može zatražiti uslugu i od taksi prevoznika čije vozilo nije parkirano na prvom mjestu prijema taksi stajališta.

(3) Taksi stajalište ne može biti u vlasništvu pravnih ili fizičkih lica.

Član 38

(Kriteriji o broju taksi stajališta, taksi vozila i načinu uređenja stajališta)

(1) Plan razmještaja i broj taksi stajališta, te broj stajališnih mjesta na taksi stajalištima koja se nalaze na javnim površinama, na kraju tekuće za narednu godinu predlaže nadležni općinski organ uz saglasnost sa općinskim udruženjima taksi prevoznika.

(2) Nadležni općinski organ za poslove saobraćaja dužan je najkasnije do 31. oktobra tekuće godine dostaviti Plan razmještaja i broj taksi stajališta za narednu godinu na saglasnost Ministarstvu.

(3) Nadležni općinski organ ne može izdati rješenje o taksi stajalištima ako prethodno nije pribavio saglasnost Ministarstva na plan razmještaja taksi stajališta za tekuću godinu i ako isto nije propisno uređeno i obilježeno.

(4) Kriterij koji se mora koristiti pri određivanju broja taksi vozila na području jedne općine je jedno taksi vozilo na 700 stanovnika.

(5) Izuzetno od stava 4. ovog člana jedinice lokalne samouprave na području Kantona u sastavu kojih se nalaze razvijena turistička središta, a na osnovu ukazane potrebe mogu povećati broj taksi vozila u odnosu na broj stanovnika, odlukom Predstavničkog tijela uz prethodnu saglasnost Ministarstva.

(6) Prije donošenja odluke iz stava 5. ovog člana nadležna općinska služba, ukoliko ocjeni da je potrebno, može zatražiti mišljenje od taksi udruge sa područja te općine.

(7) Naprijed navedeni kriterij Ministarstvo može promijeniti ako dođe do poremećaja na tržištu prometnih usluga, izdavanjem određenog broja novih saglasnosti za taksi stajališta, licenci i dopunskih taksi oznaka.

Član 39

(Način korištenja, raspored, red i rad na taksi stajalištima i rad izvan matične općine)

(1) Način korištenja, red i rad na taksi stajalištima uređuje nadležni općinski organ općine svojim propisom.

(2) Raspored taksi vozila na taksi stajalištima i kriterije za red prvenstva u raspoređivanju taksi vozila na taksi stajalištima, usaglašava se sa udruženjima taksi prevoznika po objavljenom javnom pozivu najmanje jedanput godišnje, na koji prethodnu saglasnost daje nadležni organ općine.

(3) Taksi stajališta na području općine mogu koristiti samo taksi prevoznici koji su registrovani na području te općine.

(4) Prevoznik koji ima registrovanu taksi djelatnost i rješenje o taksi stajalištu u matičnoj općini, ne može vršiti taksi prevoz na području druge općine.

(5) Izuzetno, ukoliko taksi prevoznik vrši taksi prevoz putnika sa područja općine u kojoj ima registrovanu djelatnost na područje druge općine, dužan je korisniku prevoza izdati račun za prevoz prije početka vožnje, skinutu taksi oznaku sa krova vozila ili prekriti istu prilikom napuštanja općine i ugasiti svjetleću krovnu taksi oznaku iz člana 63. stav 1. ovog Zakona.

Član 40

(Prijem i ispuštanje putnika)

(1) Taksi prevoznik, odnosno taksi vozač prima putnike na prevoz na taksi stajalištu gdje je raspoređen.

(2) Putnici se mogu primati na prevoz i van taksi stajališta, ako se time ne krše odredbe Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH, odnosno, ako se tom radnjom ne ometa normalno i bezbjedno odvijanje saobraćaja.

(3) Zabranjen je prijem i ispuštanje putnika u tunelu, prevojima, na biciklističkoj stazi, na dijelu ceste gdje bi vozilo zaklonilo saobraćajni znak ili uređaj za davanje svjetlosnih saobraćajnih znakova, u zoni raskrsnice i to na deset metara ispred i deset metara iza raskrsnice, kao i zoni od najmanje 25 m udaljenosti sa bilo koje strane od susjednog taksi stajališta ili niza taksi stajališta.

(4) Prilikom vršenja taksi prevoza taksi oznaka na krovu vozila mora svijetliti kad je to vozilo slobodno, odnosno bez putnika. Prilikom prijema putnika na prevoz taksi vozač je dužan ugasiti svjetleću taksi oznaku na krovu vozila.

Član 41

(Broj vozila na jednom taksi stajalištu)

(1) Na jedno stajališno mjesto taksi stajališta može se rasporediti jedno taksi vozilo.

(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana na jedno stajališno mjesto u okviru taksi stajališta može se rasporediti i dva taksi vozila, ukoliko je to predvidio nadležni općinski organ svojim propisom.

Član 42

(Izgradnja i obilježavanje taksi stajališta)

(1) Taksi stajališta moraju biti uređena sa asfaltnim zastorom i moraju se obilježiti propisanom vertikalnom i horizontalnom saobraćajnom signalizacijom.

(2) Uslove koje moraju ispunjavati taksi stajališta propisuje Ministarstvo posebnim Pravilnikom.

(3) Sredstva prikupljena iz naknade za dobijanje taksi stajališta općine su dužne namjenski koristiti za izgradnju novih, uređenje i održavanje postojećih taksi stajališta, odnosno za unaprjeđenje taksi djelatnosti.

Član 43

(Način prijema putnika u vozilo)

Pri vršenju taksi prevoza, taksi vozač na može usputno uzimati druge putnike bez saglasnosti lica koja je/su prvo započelo/la vožnju.

Član 44

(Cijena prevoza ukoliko se prevozi više lica)

(1) Cijena taksi prijevoza utvrđena taksimetrom ne može se uvećavati bez obzira na broj lica koja se prevoze u vozilu.

(2) Ukoliko se istim vozilom prevozi više lica, cijena prevoza se dijeli podjednako na sve korisnike taksi usluge.

Član 45

(Cjenovnik taksi usluga)

(1) Na prijedlog prevoznika i udruženja taksi prevoznika, cjenovnik taksi usluga utvrđuje nadležni općinski organ, a saglasnost i ovjeru vrši Ministarstvo i isti mora biti istaknut na vidnom mjestu u vozilu.

(2) Cjenovnikom je propisana cijena koja se naplaćuje po taksimetru ili cjenovnikom radio taksi usluge:

a) početak vožnje (start);

b) vožnja po pređenom kilometru (asfalt, makadam);

c) čekanja putnika;

d) noćne vožnje, vožnje nedjeljom i praznikom;

e) prevoz putničkog prtljaga.

(3) Naknada za prevezeni put utvrđuje se taksimetrom po važećem cjenovniku za taksi usluge.

(4) Cijena vožnje na relacijama preko 25 km može se ugovoriti slobodnom pogodbom prije početka prevoza, bez uključenja taksimetra s tim da cijena ne može biti veća od one koja bi se utvrdila taksimetrom.

(5) Prije započinjanja prevoza iz stava 4. ovog člana, taksi vozač je dužan putniku izdati račun za ugovorenu uslugu na utvrđenoj relaciji.

(6) Račun treba sadržavati:

a) datum vožnje;

b) polazište i odredište;

c) novčani iznos naknade;

d) pečat taksi prevoznika i potpis vozača, kao i

e) elemente – uslove utvrđene drugim propisma koji regulišu način izdavanja računa za ostvarene usluge.

(7) Cijena prevoza stvari koje ne spadaju u putničku prtljagu utvrđuje se slobodnom pogodbom prije početka vožnje.

Član 46

(Dopunska taksi oznaka)

(1) Taksi vozilo mora posjedovati Rješenje o dodjeli dopunske taksi oznake i dopunsku taksi oznaku u vidu naljepnice elipsastog oblika, dimenzija 12,5 x 8,5 cm.

(2) Rješenje o dodjeli taksi oznake izdaje Ministarstvo.

(3) Uslovi koje taksi prevoznik mora ispunjavati za izdavanje rješenja iz stava 2. ovog člana su slijedeći:

a) Licencu za vozilo kojim se obavlja taksi prevoz;

b) Iskaznicu za vozača motornog vozola;

c) Rješenje o ispunjavanju tehničko – eksploatacionih uslova;

d) Rješenje o taksi štandu – stajalištu od općine za prethodnu godinu;

e) Potvrdu o izmirenim poreskim obavezama;

f) Uvjerenje o plaćenom penzionom osiguranju;

g) Uvjerenje o plaćenom zdravstvenom osiguranju;

h) Dokaz o plaćenoj upravnoj taksl.

(4) Dopunska taksi oznaka sadrži:

a) grb kantona,

b) naziv kantona i ministarstva,

c) naziv općine – grada u kome je sjedište taksi prevoznika,

e) broj taksi stajališta,

f) evidencijski broj taksi vozila i godinu za koju važi.

(5) Na taksi vozilo se postavlja jedna dopunska taksi oznaka i to u desnom gornjem dijelu prednjeg vjetrobranskog stakla sa unutrašnje strane.

(6) Osnovnu boju dopunske taksi oznake za svaku kalendarsku godinu određuje Ministarstvo.

Član 47

(Nabavka i distribucija dopunskih oznaka)

(1) Nabavku i distibuciju dopunskih taksi oznaka vrši Ministarstvo.

(2) Dopunska taksi oznaka se dodjeljuje po načelu jedna oznaka za jedno vozilo za tekuću kalendarsku godinu.

(3) Dopunske taksi oznake se izdaju uz naknadu koja je propisana Zakonom o kantonalnim administrativnim taksama.

(4) Dopunske taksi oznake izdat će se samo za ona vozila za koja taksi prevoznik posjeduje rješenje o dodjeli dopunske taksi oznake.

(5) Preuzimanje taksi oznake prevoznik može izvršiti nakon što vrati dopunsku taksi oznaku iz prethodne godine.

(6) Stav 5. ovog člana ne odnosi se na prevoznike koji tek započinju taksi djelatnost.

Član 48

(Prestanak važenja rješenja o dodjeli dopunskih oznaka)

(1) Rješenje o dodjeli dopunske taksi oznake za vozilo kod taksi prevoznika-fizičkog lica, odnosno Rješenje o dodjeli dopunske taksi oznake za taksi vozila taksi prevoznika – pravnog lica, prestaju važiti i prije isteka vremena za koje su izdate i protiv volje prevoznika ako:

(a) taksi prevoznik – pravno ili fizičko lice više ne ispunjava uslove za dodjelu licence “D”;

(b) je taksi prevozniku istekla važeća licenca vozila;

(c) je taksi prevoznik zatečen od strane saobraćajne inspekcije da vrši taksi prevoz suprotno odredbama ovog zakona, i da je ustanovljeno da je u posljednje tri godine najmanje tri puta kažnjavan za iste ili slične prekršaje;

(d) izuzetak iz tačke c, ovog člana su pravna lica koja su dokazala da su kazne proizišle zbog ličnog nemara vozača koji upravlja taksi vozilom.

(2) Prestanak važenja Rješenja o dodjeli dopunske oznake utvrđuje Ministarstvo.

(3) Dopunsku taksi oznaku, u vidu naljepnice koja je prestala važiti i koju je rješenjem oduzeo organ iz stava 2. ovog člana, taksi prevoznik je dužan vratiti po pravosnažnosti rješenja u roku od 30 dana.

Član 49

(Vođenja evidencije izdanih i vraćenih dopunskih taksi oznaka i prestanak taksi djelatnosti)

(1) U slučaju odjave taksi djelatnosti ili zabrane obavljanja taksi djelatnosti, ili prestanka važenja licence, taksi prijevoznik je dužan Rješenje o dodjeli dopunske taksi oznake i dopunsku oznaku vratiti Ministarstvu u roku od 30 dana.

(2) Ministarstvo je dužno voditi urednu evidenciju izdanih i vraćenih dopunskih oznaka taksi prijevoznika.

(3) Nadležna općinska služba ne može odjaviti djelatnost taksi prevoza bez priloženog rješenja Ministarstva o brisanju prevoznika iz evidencije i vraćanja licence vozila, iskaznice za vozača i dopunske taksi oznake, u koliko im valjanost nije istekla.

(4) Ako se uvidom u bazu podataka izdanih licenci utvrdi da je taksi prevozniku istekla licenca “D” za obavljanje taksi prevoza više od 90 dana ili ukoliko se utvrdi da taksi prevoznik u roku od 90 dana od dana registrovanja taksi djelatnosti nije od strane nadležnog ministarstva pribavio licencu “D” za obavljanje taksi prevoza, nadležno ministarstvo dužno je o tome obavijestiti općinu kod koje je prevoznik registrirao djelatnost.

(5) Nadležna općinska služba po prijemu pisane obavijesti od strane ministarstva dužna je donijeti rješenje o prestanku taksi djelatnosti za taksi prevoznika navedenog u obavijesti iz stava (4) ovog člana.

(6) Sve poreske i druge obaveze koje je taksi prevoznik stekao prije donošenja rješenja iz stava (5) ovog člana ostaju evidentirane kod nadležne poreske uprave, do njihovog izmirenja.

Član 50

(Prava i dužnosti taksi vozača)

(1) Vozač taksi vozila dužan je u potpunosti izvršiti uslugu prevoza prema licima koja su ga unaprijed i za određeno vrijeme angažovala.

(2) Ukoliko nije u mogućnosti naručenu vožnju započeti ili započetu vožnju završiti, vozač taksi vozila obavezan je za najkraće vrijeme licima koja su naručila prevoz obezbjediti drugo vozilo i taksi vozača.

(3) Eventualne troškove pretovara prtljage u slučaju započete, a nedovršene vožnje snosi taksi vozač koji je vožnju započeo.

(4) Zaposlenik kod pravnog lica koje vrši taksi prevoz dužan je na zahtjev ovlaštenog lica predočiti svu zaduženu dokumentaciju i opremu na osnovu specifikacije ovjerene od strane poslodavca i radnika.

Član 51

(Način naručivanja usluge)

(1) Taksi prevoznik dužan je pružiti uslugu svakom licu koje prijevoz naruči neposredno ili telefonom putem dispečerskog centra, bez obzira na dužinu vožnje, osim:

a) ako je naručitelj vidno pod uticajem alkohola, ili drugih opojnih sredstava;

b) ako su naručitelj i njegova prtljaga toliko prljavi da bi mogli uprljati unutrašnjost vozila ili drugih lica koja se prevoze;

c) ako uslovi na cesti ne dozvoljavaju normalnu i bezbjednu vožnju; i

d) u svim drugim slučajevima u kojima taksi prevoznik ocijeni da mu prijeti opasnost po život i imovinu od strane putnika ili njegove prtljage.

(2) Taksi prevoznik ne smije prevoziti bez pratnje djecu mlađu od 7 godina.

Član 52

(Veličina lične prtljage)

Taksi prevoznik dužan je primiti prtljagu lica koje prevozi, te istu smjestiti u prostor za prtljagu ako njezina težina ne prelazi 50 kg, i uklapa se u gabarit prtljažnika.

Član 53

(Naručivanje prevoza telefonski ili radio vezom)

(1) Ako lice naruči prevoz unutar gradske zone gdje taksi prevoznik ima registrovanu djelatnost telefonskim pozivom preko radio – taksi centra ili određenog taksi stajališta, prima se na prevoz na mjestu koje odredi putnik.

(2) Naknada za prevoz iz prethodnog stava računa se od mjesta prijema putnika.

Član 54

(Odredište vožnje)

Odredište vožnje određuje putnik. Taksi vozač dužan je prevoz obaviti najkraćim putem, odnosno putom kojeg mu odredi putnik ako uslovi na putu omogućavaju normalnu i bezbjednu vožnju.

Član 55

(Naplata prevoza po završetku vožnje)

(1) Po završetku vožnje, lica koja se prevoze obavezna su platiti ugovorenu ili taksimetrom utvrđenu cijenu prevoza.

(2) Ukoliko taksi vozač ne uključi taksimetar, a cijena prevoza nije unaprijed ugovorena, lica koja se prevoze nisu obavezna platiti naknadu za izvršeni prevoz, osim cijene starta utvrđene cjenovnikom.

Član 56

(Ponašanje vozača parkiranog taksi vozila)

(1) Za vrijeme dok je taksi vozilo parkirano na taksi stajalištu vozač taksi vozila, zbog efikasnijeg pružanja usluga, dužan je biti u taksi vozilu ili pored taksi vozila.

(2) Vozač taksi vozila ne mora biti u vozilu ili pored vozila, ukoliko pomaže starijim licima, odnosno dostavlja prtljagu i lične stvari putnika, kao i drugim slučajevima opravdanog kratkotrajnog i neophodnog odsustva, te u vrijeme pauze za topli obrok u trajanju 30 minuta.

Član 57

(Ometanje vozača u toku vožnje)

(1) Na zahtjev lica koje se prevozi, vozač taksi vozila dužan je isključiti radio aparat.

(2) Za vrijeme vožnje, lica koja se prevoze ne smiju taksi vozača ometati u vožnji niti praviti štetu na vozilu, te je u tim situacijama taksi prevoznik ovlašten poduzeti mjere samopomoći ili obavjestiti ovlašteno službeno lice o ometanju i šteti nanesenoj od strane putnika.

Član 58

(Zabrana pušenja u vozilu)

(1) U vrijeme obavljanja prevoza licu u taksi vozilu je zabranjeno pušenje.

(2) Taksi prevoznik je obavezan u taksi vozilu na vidnom mjestu istaknuti natpis o zabrani pušenja.

Član 59

(Zaboravljene stvari putnika)

Po završetku vožnje taksi vozač je dužan pregledati vozilo, a nađene stvari odmah, a najkasnije u roku od 24 sata prijaviti najbližoj dispečerskoj taksi službi i policijskoj postaji.

Član 60

(Poseban ispit za taksi vozača)

Taksi vozač, koji prvi put počinje sa radom i nije u evidenciji Ministarstva, odnosno nije mu bila izdata iskaznica za taksi vozača, pored uslova propisanih Zakonom o cestovnom prevozu Federacije Bosne i Hercegovine, mora imati položen poseban ispit za taksi vozača.

Član 61

(Imenovanje Komisija i način organizovanja posebnog ispita za taksi vozača)

(1) Ispit za taksi vozača obuhvata poznavanje propisa koji regulišu oblast taksi prevoza, poznavanje saobraćajne psihologije, propisa o bezbjednosti saobraćaja, provjeravanje poznavanja kulturno – istorijskih, privrednih, sportskih, ugostiteljsko – turističkih i drugih znamenitosti kantona, grada i općina, te poznavanje prava i dužnosti taksi prevoznika, odnosno taksi vozača.

(2) Ispit se polaže pred ispitnom komisijom koju imenuje Ministar.

(3) O položenom ispitu izdaje se Uvjerenje.

(4) Odredbe u vezi polaganja posebnog ispita za taksi vozača, obimu gradiva koje treba obraditi, način obuke vozača, rokova za polaganje ispita, sastavu komisije, načinu vođenja evidencije izdatih uvjerenja, bliže će se urediti pravilnikom koji donosi Ministar.

Član 62

(Odjevanje i ponašanje taksi vozača)

Za vrijeme vršenja taksi prevoza, vozač taksi vozila ne smije pušiti u vozilu, mora biti uredno i pristojno odjeven (duge pantalone, košulja ili majica sa rukavima) i pristojno se odnositi prema putnicima.

Član 63

(Način obilježavanja taksi vozila)

(1) Taksi vozilo, pored uslova propisanih Zakonom o cestovnom prevozu Federacije Bosne i Hercegovine, mora ispunjavati i sljedeće uslove:

a) da na krovu vozila ima čvrsto pričvršćenu svijetleću taksi oznaku sa natpisom “TAXI” dimenzija 260 x160mm;

b) da vozilo koje posjeduje radio-taksi, ima oznaku “RADIO-TAXI” dimenzija 500 x 120 mm, na kojoj mora biti ispisan identifikacijski broj licence Regulatorne agencije za komunikacije BiH za korištenje radio stanice koja se mora nalaziti u vozilu i

(c) da su oznake simbola na taksi tablama na krovu vozila crne boje na žutoj podlozi.

(2) Taksi vozilo može biti obilježeno drugim dodatnim oznakama osim oznaka iz prethodnog stava, ukoliko su dodatne oznake propisane ovim zakonom ili drugim propisom vezane za naziv pravna lica ili taksi udruženja.

(3) Na krovu taksi vozila ne smiju biti postavljene reklame.

(4) Sva putnička vozila koja posjeduju oznaku na krovu vozila koja svojim oblikom, izgledom, bojom, natpisom i slično asociraju na taksi oznaku, a nisu registrovana odnosno nemaju odobrenje za obavljanje taksi prevoza smatra se da taksi djelatnost obavljaju nelegalno.

(5) Svako taksi vozilo koje nije obilježeno u skladu sa odredbama ovog člana, smatra se da obavlja nelegalno taksi prevoz i krši odredbe ovog Zakona.

Član 64

(Oduzimanje dokumentacije za obavljanje taksi prevoza)

(1) Taksi prevozniku – pravnom licu koje ne posjeduje Rješenje o dodjeli dopunske taksi oznake i dopunsku taksi oznaku u vidu naljepnice za tekuću godinu ili ne podnese kompletan zahtjev za njihovu dodjelu do kraja trećeg mjeseca za tekuću godinu, stavit će se van snage Rješenje o dodjeli licence prevoznika, oduzeti Licenca vozila i iskaznica za vozača motornih vozila.

(2) Taksi prevozniku – fizičkom licu koje ne posjeduje Rješenje o dodjeli dopunske taksi oznake i dopunsku taksi oznaku u vidu naljepnice za tekuću godinu ili na vrijeme ne podnese kompletan zahtjev za njihovu dodjelu za tekuću godinu, stavit će se van snage Rješenje o dodjeli licence prevoznika, oduzeti Licenca vozila i iskaznica za vozača motornih vozila.

(3) Taksi prevoznik je dužan po pravosnažnosti rješenja o stavljanju van snage dokumenata iz stava 1. i 2. ovog člana, vratiti Ministarstvu Rješenje o dodjeli licence prevoznika, Licence vozila, iskaznice za vozača i Rješenja o dodjeli dopunske taksi oznake sa pripadajućom dopunskom taksi oznakom u obliku naljepnice u roku od 30 dana.

IX. INSPEKCIJSKI NADZOR

Član 65

(Inspekcijski nadzor)

(1) Poslove inspekcijskog nadzora nad sprovođenjem odredbi ovog Zakona vrše kantonalni ispektori za cestovni promet (u daljem tekstu: inspektor).

(2) Poslove nadzora nad provođenjem odredbi ovog Zakona pored inspektora iz stava 1. ovog člana, a koji se odnose na taksi prevoz i javni prevoz putnika u linijskom i vanlinijskom cestovnom saobraćaju putničkih vozila sa (1+1) i (1+8) sjedišta, vrše i policijski službenici koji vrše nadzor nad bezbjednosti cestovnog saobraćaja na području kantona.

(3) U slučajevima za koji je ovim Zakonom predviđeno donošenje upravne mjere otklanjanja utvrđenih nedostataka, privremene zabrane obavljanja djelatnosti, isključenja vozila iz saobraćaja ili privremeno oduzimanja vozila, ovlašteni policijski službenik iz stava 2. ovog člana sastavlja službenu zabilješku koju na daljni postupak dostavlja kantonalnom inspektoru.

Član 66

(1) Inspektor može biti lice koje je diplomirani inženjer saobraćaja cestovnog smjera i ima položen stručni ispit predviđen za rad u organima državne službe i najmanje tri godine radnog iskustva na poslovima iz svoje struke nakon završene visoke stručne spreme.

(2) Kantonalni ministar može, po potrebi, rješenjem privremeno ovlastiti i drugo lice koje ispunjava uslove iz stava 1. ovog člana, da izvrši određene poslove inspekcijskog nadzora sa svim ovlaštenjima inspektora.

Član 67

(1) Inspektor vodi evidenciju o obavljenim inspekcijskim pregledima i poduzetim mjerama.

(2) Sadržaj i način vođenja evidencije iz stava 1. ovog člana propisuje ovlašteni ministar sukladno Zakonu.

Član 68

(1) Nadzor nad provođenjem odredbi ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega inspektor obavlja u sjedištu i drugim poslovnim prostorijama pravnog ili fizičkog lica.

(2) Postupak nadzora nad provođenjem odredbi ovog Zakona pokreće se po službenoj dužnosti ili na pisani zahtjev fizičkog ili pravnog lica.

(3) Inspektor u obavljanju poslova inspekcijskog nadzora ovlašten je zaustaviti vozila koja su predmet ovog zakona.

(4) Zaustavljanje vozila u smislu prethodnog stava ovog člana, inspektor vrši isticanjem pločice koja je u obliku prometnog znaka “Zabranjen saobraćaj svim vozilima u oba smjera” na kojoj je ispisano “STOP INSPEKCIJA”.

(5) Vozač motornog vozila na znak iz prethodnog stava dužan je zaustaviti vozilo i postupiti po nalozima inspektora.

(6) Za obavljanje inspekcijskog nadzora inspektor koristi posebnu tehničku opremu i označena službena vozila.

(7) Kantonalni ministar posebnim aktom odredit će način obilježavanja službenog vozila, te potrebnu tehničku opremu za vršenje inspekcijskog nadzora.

Član 69

(1) Prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora inspektor mora imati iskaznicu.

(2) Oblik i sadržaj iskaznice propisuje ovlašteni ministar u skladu sa Zakonom.

Član 70

(1) U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektori posebno nadziru:

– ispunjavanje uslova za obavljanje djelatnosti javnog prevoza i prevoza za vlastite potrebe;

– način obavljanja prevoza lica, tereta ili lica i tereta na području Hercegovačko- neretvanskog kantona;

– ispunjavanje propisanih uslova za vozila kojima se obavlja prevoz na području Hercegovačkoneretvanskog kantona;

– ispunjavanje propisanih uslova i načina rada i korištenja autobuskih i teretnih stanica;

Član 71

(1) U vršenju inspekcijskog nadzora inspektor je ovlašten:

1) pregledati:

– poslovne i druge prostorije;

– vozila, uređaje, opremu, voznu dokumentaciju putnika i tereta;

– poslovne knjige, sporazume, ugovore i druge isprave u vezi s prevozničkom djelatnosti;

– rješenje za rad stanici tehničkog pregleda kao i dokumentaciju na osnovu koje zaposleni obavljaju tehnički pregled vozila, umjerenost opreme i primjenu jedinstvenog cjenovnika na stanici tehničkog pregleda;

– dokumentaciju i evidencije, računarske baze podataka koje omogućavaju uvid u poslovanje i primjenu propisa u svezi s prevozničkom djelatnosti;

2) narediti otklanjanje nedostataka u pogledu:

– ispunjavanja propisanih uslova za obavljanje određene vrste prevoza;

– ispunjavanja uslova za rad autobuskih i teretnih stanica;

– ispunjavanja propisanih tehničko-eksploatacionih uslova i svojstava predviđenih standardima za vozila;

– propisnog vršenja tehničkog pregleda;

– održavanja voznog reda;

– propisnog obavljanja poslova vozača ili člana posade vozila;

– kao i u svim drugim slučajevima neprimjenjivanja propisa nad kojima se obavlja nadzor;

3) privremeno zabraniti:

– obavljanje javnog prevoza ili prevoza za vlastite potrebe suprotno odredbama ovog Zakona;

– korištenje vozila ako ono ne ispunjava propisane uslove prema odredbama ovog zakona;

– obavljanje poslova vozača, odnosno člana posade motornog vozila ako utvrdi da vozač, odnosno član posade vozila nema iskaznicu za vozača, nije u radnom odnosu kod nadziranog pravnog subjekta, odnosno vlasnika vozila, onemogući izvršenje inspekcijskog pregleda ili odbije izvršiti naređenje inspektora;

– obavljanje taksi prevoza ako utvrdi da prevoznik ne ispunjava uslove propisane odredbama ovog zakona i drugih propisa;

Mjera privremene zabrane iz tačke 3. ovog člana traje do otklanjanja nedostataka.

4) isključiti vozilo iz saobraćaja, ako utvrdi da:

– prevoznik obavlja javni prevoz putnika u linijskom i vanlinijskom cestovnom prometu putničkim vozilima sa (1+1) do (1+8) sjedišta,

– prevoznik ne posjeduje dopunsku taksi oznaku za tekuću godinu,

– taksi prevoznik vrši taksi prevoz sa područja općine u kojoj ima registriranu djelatnost na područje druge općine, a da nije korisniku prevoza izdao račun i ugasio svijetleću krovnu taksi oznaku za prevoz prije početka vožnje.

Član 72

(1) Inspektor će donijeti rješenje i odmah primijeniti mjeru isključenja vozila iz saobraćaja, odnosno udaljiti vozača ili člana posade iz vozila ako utvrdi da:

– vozilom se čine radnje za koje se može izreći mjera privremene zabrane iz člana 71. stav 1. tačka 3. alineje 1., 2. ili 4. ovog Zakona;

– vozač ili član posade vozila obavlja poslove i zadaće i pored izrečene mjere privremene zabrane iz člana 71. stav 1. tačka 3. alineja 3. ovog zakona;

– vozač je pod utjecajem alkohola ili drugih opojnih sredstava, a u vozilu nema drugog vozača tog prevoznika koji je sposoban upravljati vozilom,

– vrši se prevoz i vozilo koristi u okolnostima obavljanja djelatnosti prijevoza suprotno odredbama ovog Zakona pri čemu se ugrožava javni interes, interes trećih lica ili bezbjednost putnika u saobraćaju.

(2) Prilikom isključenja vozila iz saobraćaja inspektor oduzima saobraćajnu dozvolu za vozilo i registarskih tablica i o tome izdaje odgovarajuću potvrdu.

(3) Obavezu skidanja registarskih tablica izvršit će vozač i iste predati inspektoru.

(4) Ukoliko vozač odbije da skine registarske tablice, vozilo se o trošku vlasnika ili vozača vozila upućuje na najbližu stanicu tehničkog pregleda ili najbližu automehaničarsku radionicu u kojoj će se obaviti skidanje registarskih tablica.

(5) Mjera isključenja vozila iz stava 1. ovog člana izriče se do otklanjanja nedostataka koji su rješenjem utvrđeni i do izvršenja prekršajnog naloga koji je inspektor izdao za učinjeni prekršaj.

(6) Sve posljedice i troškove nastale zbog isključenja ili oduzimanja vozila iz saobraćaja i zabrane vršenja poslova na radnom mjestu vozača, odnosno člana posade vozila snosi u cijelosti nadzirano pravno ili fizičko lice.

Član 73

(1) Inspektor upućuje vozilo na izvanredni tehnički pregled izdavanjem naloga za izvanredni tehnički pregled.

(2) Ukoliko se utvrdi neispravnost vozila na izvanrednom tehničkom pregledu, inspektor donosi rješenje o privremenom isključenju vozila iz saobraćaja i isključuje vozilo iz saobraćaja do otklanjanja utvrđenih nedostataka.

(3) U slučaju utvrđene neispravnosti vozila na izvarednom tehničkom pregledu troškove obavljenog tehničkog pregleda snosi vlasnik vozila, a u slučaju ispravnosti vozila troškove izvanrednog tehničkog pregleda snosi institucija u kojoj radi ovlašteno službeno lice koje je uputilo vozilo na izvanredni tehnički pregled.

Član 74

(1) U vršenju inspekcijskog nadzora inspektor može oduzeti pravnom ili fizičkom licu dokumentaciju, isprave, kopije-izvode iz računarskih baza podataka (ispis itd.) ako posumnja u njihovu ispravnost, odnosno ako poslovanje ne obavljaju sukladno toj dokumentaciji, ispravama i evidencijom iz računarske baze podataka.

(2) Dokumentacija, isprave i kopije-izvodi iz računarske baze podataka se oduzimaju privremeno, odnosno na vrijeme potrebno za utvrđivanje njihove ispravnosti ili do donošenja konačnog rješenja pri čemu se nadziranom pravnom licu ili fizičkom licu izdaje potvrda.

Član 75

(1) O poduzimanju upravnih mjera kojim se naređuje otklanjanje utvrđenih nedostataka i nepravilnosti i poduzimanje drugih upravnih mjera i radnji, za koje je ovim zakonom i propisima donesenim temeljem njega ovlašten, inspektor donosi rješenje.

(2) Protiv rješenja što ga donosi inspektor može se izjaviti žalba ministru u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

(3) Žalba protiv rješenja iz člana 71. stav 1. tačka 3. i članova 72. do 74. ovog zakona ne odgađa njegovo izvršenje.

(4) Rješenje ministra donijeto po žalbi je konačno.

Član 76

(1) Pravna ili fizička lica dužna su omogućiti inspektoru obavljanje poslova iz članova 71. do 75. ovog Zakona.

(2) Pravna ili fizička lica, čije je poslovanje podvrgnuto nadzoru inspektora, dužna su na njegov zahtjev i u ostavljenom roku dostaviti tačne podatke i dokumentaciju potrebnu za obavljanje poslova iz njegove mjerodavnosti.

X. KAZNENE ODREDBE

Člank 77

(Kaznene odredbe za pravna i odgovorna lica)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 15.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako:

1. vrši javni prevoz putnika bez registrovane djelatnosti, člana 6. stav (2) i stav (4) ovog Zakona;

2. taksi prevoznik vrši prevoz putnika na području druge općine i bez ugašene svijetleće krovne taksi oznake, suprotno odredbama člana 39. stav (3) i stav (4) ovog Zakona;

3. vrši taksi prevoz putnika suprotno odredbama iz člana 46. ovog Zakona;

4. onemogući ili ometa inspektora u obavljanju poslova inspekcije iz člana 66. stav (1), ovog Zakona;

(2) Za prekršaj iz stava (1). tačka 1. ovog člana pored novčane kazne izriče se i mjera oduzimajna imovinske koristi ostvarene izvršenjem prekršaja.

(3) Za prekršaj iz stava (1), tačka 2. ovog člana, pored novčane kazne izriče se i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti za koju je izrečena kazna u trajanju od tri mjeseca do šest mjeseci.

(4) Za prekršaje iz stava (1), ovog člana kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 1.000,00 KM i odgovorno lice pravnog lica.

(5) Za ponovljene prekršaje iz stava (1), tačka 1. i tačka 2. ovog člana, može se izreći i zaštitna mjera oduzimanja vozila kojim je prekršaj napravljen.

Član 78

(Kaznene odredbe za pravna i odgovorna lica)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako:

1. vrši javni gradski linijski prevoz putnika bez autobusa koji su opremljeni uređajima za olakšan ulaz i izlaz licima se invaliditetom član 7, stav (1) ovog Zakona;

2. vrši taksi prevoz putnika vozilom koje ne ispunjava uslove iz člana 32. stav (1). ovog Zakona;

(2) Za prekršaj iz stava (1) tačka 1. ovog člana pored novčane kazne izriče se i mjera oduzimanja imovinske koristi ostvarene izvršenjem prekršaja.

(3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 1.000,00 KM i odgovorno lice pravnog lica.

(4) Za ponovljeni prekršaj iz stava (1), tačka 2. ovog člana može se izreći i zaštitna mjera oduzimanja vozila kojim je prekršaj napravljen.

Član 79

(Kaznene odredbe za pravno i odgovorno lice)

(1) Novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako:

1. vrši prodaju karata bez ugovora o korištenju usluga autobuskih stanica iz člana 19. stav (1) ovog Zakona;

2. vrši vanlinijski prevoz putnika suprotno odredbama člana 23. ovog Zakona;

3. vrši ugovoreni prevoz putnika suprotno odredbama člana 24. ovog Zakona;

4. vrši javni prevoz tereta bez registrirane djelatnosti suprotno odredbama člana 25. stav (1), ovog Zakona;

5. vrši javni prevoz tereta bez uredno popunjenog i ovjerenog tovarnog lista – otpremnice, (član 28. stav (1). ovog Zakona);

(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM do 1.000,00 KM i odgovorno lice pravnog lica.

Član 80

(Kaznene odredbe za pravna i odgovorna lica)

(1) Novčanom kaznom od 500,00 do 2.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako:

1. ne donese Pravilnik kojim se propisuju prava i obaveze članova posade vozila iz člana 8. stav (1) ovog Zakona;

2. ne postupi u skladu sa članom 9. stav (1) ovog Zakona;

3. vrši linijski prevoz putnika suprotno ugovoru o kooperaciji iz člana 20. stav (1) ovog Zakona;

4. vrši prevoz za vlastite potrebe bez upisane djelatnosti u sudski registar iz člana 27. stav (1) ovog Zakona;

5. vrši rent-a-car prevoz suprotno odredbama člana 29. ovog Zakona;

6. počne obavljati taksi prevoz bez prethodno pribavljenih dokumenata iz člana 34. stav (1), alineja od a), do e). ovog Zakona);

7. vrši taksi prevoz putnika suprotno odredbama člana 40. stav (1) ovog Zakona;

(2) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 200,00 KM do 500,00 KM i odgovorno lice pravnog lica.

Član 81

(Kaznene odredbe za pravna i odgovorna lica)

(1) Novčanom kaznom do 500,00 do 1.000,00 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice ako:

1. ne organizuje i ne omogući edukaciju vozača u skladu sa članom 10. stav (1) ovog Zakona;

2. vrši linijski prevoz putnika suprotno odredbama člana 16. stav (1) i stav (2) ovog Zakona;

3. vrši linijski prevoz putnika suprotno odredbama člana 17. ovog Zakona;

4. ne označi prazan autobus u skladu sa članom 18. ovog Zakona);

5. neuredno održava liniju u skladu sa članom 21. ovog Zakona;

6. vrši rent-a-car prevoz suprotno odredbama člana 30. ovog Zakona;

7. vrši taksi prevoz putnika suprotno odredbama člana 32. stav (3) ovog Zakona.

8. vrši taksi prevoz putnika suprotno odredbama člana 33. stav (1) ovog Zakona.

9. taksi prevoznik ne posjeduje dokumente iz člana 35. stav (1) alineja od b). do i) ovog Zakona,

10. vrši taksi prevoz putnika suprotno odredbama člana 37. stav (1) ovog Zakona;

11. vrši taksi prevoz putnika suprotno odredbama člana 40. stav (2), stav (3) i stav (4) ovog Zakona;

12. vrši taksi prevoz putnika suprotno odredbama člana 43. ovog Zakona;

13. vrši taksi prevoz putnika suprotno odredbama člana 44. ovog Zakona;

14. vrši taksi prevoz putnika suprotno odredbama člana 45. stav (3) i stav (5) ovog Zakona;

15. vrši taksi prevoz putnika poslije prestanka važenja dokumenata iz člana 48. ovog Zakona;

16. vrši taksi prevoz putnika suprotno odredbama člana 50. stav (1) i stav (2) ovog Zakona;

17. vrši taksi prevoz putnika suprotno odredbama člana 51. stav (1) i stav (2) ovog Zakona;

18. vrši taksi prevoz putnika suprotno odredbama člana 53. stav (1) ovog Zakona;

19. se ne pridržava odredbi o zabrani pušenja iz člana 58. ovog Zakona;

20. taksi vozilo nije obilježeno u skladu sa odredbama člana 63. ovog Zakona;

(2) Za prekršaj iz stava (1) tačka 6. ovog člana pored novčane kazne izriče se i mjera oduzimajna imovinske koristi ostvarene izvršenjem prekršaja.

(3) Za prekršaj iz stava (1) tačka 13. ovog člana pored novčane kazne izriče se i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti za koju je izrečena kazna u trajanju od tri do šest mjeseci.

(4) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 50,00 KM do 500,00 KM i odgovorno lice pravnog lica.

(5) Za ponovljeni prekršaj iz stava (1) tačka 6. ovog člana može se izreći i zaštitna mjera oduzimanja vozila kojim je učinjen prekršaj.

Član 82

(Kaznene odredbe za fizička lica – prevoznike)

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 1.500,00 KM kaznit će se za prekršaj fizičko lice prevoznik ako:

1. vrši obrt iz oblasti prevoza suprotno odredbama člana 5. stav (1) ovog Zakona;

2. vrši javni prevoz putnika suprotno odredbama člana 6. stav (3) i stav (4) ovog Zakona;

3. unutrašnjost vozila nije zagrijana u skladu sa članom 17. ovog Zakona;

4. ne označi prazan autobus u skladu sa članom 18. ovog Zakona ;

5. vrši izvanlinijski prevoz putnika suprotno odredbama člana 23. ovog Zakona;

6. vrši javni prevoz tereta suprotno odredbama člana 25. ovog Zakona.

7. vrši javni prevoz tereta bez saglasnosti, suprotno odredbama člana 26. ovog Zakona.

8. vrši prevoz tereta za vlastite potrebe suprotno odredbama člana 27. stav (2) i stav (3) ovog Zakona,

9. vrši prevoz tereta za vlastite potrebe suprotno odredbama člana 28. stav (1) ovog Zakona;

10. vrši taksi prevoz putnika vozilom koje ne ispunjava uslovr iz člana 30. ovog Zakona;

11. vrši taksi prevoz putnika bez posjedovanja Rješenja za obavljanje taksi djelatnosti član 33. stav (2) ovog Zakona;

12. počeo da obavlja taksi prevoz bez prethodno pribavljenih dokumenata iz člana 34. stav (1) alineja od a). do e).ovog Zakona;

13. taksi prevoznik ne posjeduje dokumente iz člana 35. stav (1) alineja od a) do i). ovog Zakona;

14. vrši taksi prevoz putnika suprotno odredbama člana 37. stav (1) ovog Zakona;

15. vrši taksi prevoz putnika suprotno odredbama člana 39. stav (3) i stav (4) ovog Zakona;

16. taksi prevoznik vrši prijem i ispuštanje putnika suprotno odredbama člana 40. ovog Zakona;

17. taksi prevoznik vrši usputni prijem drugih putnika bez suglasnosti putnika koji je prvi započeo vožnju suprotno odredbama člana 43. ovog Zakona;

18. vrši taksi prevoz putnika suprotno odredbama člana 44. ovog Zakona;

19. vrši taksi prevoz putnika suprotno odredbama člana 45. stav (3) i stav (5) ovog Zakona;

20. vrši taksi prevoz putnika suprotno odredbama člana 46. ovog Zakona;

21. vrši taksi prevoz putnika poslije prestanka važenja dokumenata iz člana 48. ovog Zakona;

22. vrši taksi prevoz putnika suprotno odredbama člana 50. stav (1) i stav (2) ovog Zakona;

23. vrši taksi prevoz putnika suprotno odredbama člana 51. ovog Zakona;

24. vrši taksi prevoz putnika suprotno odredbama člana 53. ovog Zakona;

25. naplati prevoz po završetku vožnje suprotno odredbama člana 55. stav (2) ovog Zakona;

26. taksi prevoznik se ponaša suprotno odredbama člana 56. ovog Zakona;

27. taksi prevoznik se ne pridržava odredbi o zabrani pušenja iz člana 58. ovog Zakona;

28. taksi vozilo nije obilježeno u skladu sa odredbama člana 63. ovog Zakona;

(2) Za prekršaj iz stava (1) tačka 2. ovog člana pored novčane kazne izriče se i mjera oduzimanja imovinske koristi ostvarene izvršenjem prekršaja.

(3) Za prekršaj iz stava (1) tačka 14. ovog člana pored novčane kazne izriče se i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti za koju je izrečena kazna u trajanju od tri do šest mjeseci.

(4) Za prekršaj iz stava (1) tačka 2., tačka 9. i tačka 14. ovog člana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM do 1.500,00 KM i vlasnik vozila.

(5) Za ponovljeni prekršaj iz stava (1) tačka 2., tačka 9. i tačka 14. ovog člana može se izreći i zaštitna mjera oduzimanja vozila kojim je učinjen prekršaj.

Član 83

(Kaznene odredbe za vozače, službena lica i putnike)

(1) Novčanom kaznom u iznosu do 100,00 KM kaznit će se za prekršaj vozač odnosno član posade vozila, ili službeno lice na autobusnom kolodvoru, ili lice u poslovnici, odnosno agenciji ili putnik koji se prevozi, ili lice koje upravlja zaprežnim vozilom ako:

1. vozač upravlja vozilom bez Rješenja za obavljanje javnog prevoza iz člana 6. stav (5) ovog Zakona;

2. vozač i članovi posade vozila ne postupe u skladu sa pravilnikom iz člana 8. stav (2) ovog Zakona;

3. vozač autobusa ne postupi u skladu sa odredbama člana 9. ovog Zakona;

4. vozač autobusa odbije da pristupi edukaciji iz člana 10. stav (2) ovog Zakona;

5. vozač autobusa ne postupi prema licima sa invaliditetom na način propisan članom 11. ovog Zakona;

6. vozač autobusa ne omogući unošenje ručnog prtljaga iz člana 12. ovog Zakona;

7. putnik u vozilu razgovara sa vozačem ili ga ometa u vožnji (član 13. ovog Zakona);

8. vozač ne zagrije unutrašnjost vozila u skladu sa članom 17. ovog Zakona;

9. vozač ne označi prazno vozilo u skladu sa članom 18. ovog Zakona ;

10. službeno lice na autobuskoj stanici postupi suprotno odredbama člana 19. stav (1) ovog Zakona;

11. odgovorno lice kod prevoznika ukoliko ne postupi u skladu sa odredbama iz člana 19. stav (3) ovog Zakona;

12. vozač neuredno održava polaske odnosno povratke suprotno članu 21. ovog Zakona;

13. vozač upravlja vozilom kojim se vrši javni prevoz tereta a da nije zaposlenik tog subjekta iz člana 25. stav (1) ovog Zakona;

14. vozač upravlja vozilom u kojem nema dokumentacije za obavljanje obrta javnog prevoza iz člana 26. stav (3) ovog Zakona;

15. vozač upravlja motornim vozilom za vlastite potrebe bez rješenja iz člana 27. stav (6) ovog Zakona;

16. vozač u vozilu nema tovarni list iz člana 28. ovog Zakona;

17. taksi vozač ne postupi na način propisan članom 37. stav (2) ovog Zakona;

18. taksi vozač vrši prijem i ispuštanje putnika suprotno odredbama člana 40. ovog Zakona;

19. taksi vozač primi drugog putnika bez saglasnosti putnika koji je prvi započeo vožnju (član 43. ovog Zakona);

20. taksi vozač naplati cijenu prevoza suprotno odgedbama člana 44. ovog Zakona;

21. taksi vozač naplati cijenu prevoza suprotno odgedbama člana 45. stav (2) ovog Zakona;

22. taksi vozač postupi suprotno odredbama člana 50. stav (3) i stav (4) ovog Zakona;

23. taksi vozač odbije pružiti uslugu prevoza iz člana 51. ovog Zakona;

24. taksi vozač odbije primiti prtljag lica koje prevozi (član 52. ovog Zakona);

25. taksi vozač postupi suprotno odredbama člana 54. ovog Zakona;

26. naplati prevoz po završetku vožnje suprotno odredbama člana 55. stav (2) ovog Zakona;

27. taksi vozač postupi suprotno odredbama člana 56. ovog Zakona;

28. taksi vozač ne postupi u skladu sa odredbama člana 57. stav (1) ovog Zakona;

29. putnik u taksi vozilu postupa suprotno odredbama člana 57. stav (2) ovog Zakona;

30. taksi vozač ne postupi u skladu sa odredbama člana 59. ovog Zakona;

31. taksi vozač upravlja taksi vozilom bez položenog ispita iz člana 60. ovog Zakona;

32. taksi vozač ne postupi u skladu sa odredbama člana 62. ovog Zakona;

(2) Za prekršaje iz stava (1) ovog člana izdaje se prekršajni nalog ili podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.

XI. ZAVRŠNE ODREDBE

Član 84

(Važenje ranije pribavljenih dokumenata)

(1) Prevoznici koji su po ranijim propisima imali važeće dokumente za obavljanje javnog prevoza dužni su usuglasiti svoje poslovanje u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

(2) Dokumenti na osnovu kojih su prijevoznici obavljali javni prevoz, koji se ne usklade sa ovim Zakonom u roku iz stava (1) ovog člana, prestaju važiti.

Član 85

(Rokovi za donošenje podzakonskih akata)

Ministar će u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona, donijeti slijedeće akte:

1. Pravilnik o obrascima na kojima se podnose zahtjevi iz člana 3. stav (2) ovog Zakona.

2. Pravilnik o načinu organizacije i broju vozila javnog gradskog prevoza iz člana 7. stav (2) ovog Zakona.

3. Pravilnik o uslovima koje moraju ispunjavati taksi stajališta iz člana 42. stav (2) ovog Zakona.

4. Pravilnik o polaganju posebnog ispita za taksi vozače, iz člana 61. stavka (4) ovog Zakona.

Član 86

(Prestanak važenja ranije donesenih kantonalnih propisa)

Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje važiti Zakon o prevozu u unutarnjem cestovnom prometu na području HNK (“Službene novine HNK”, broj 5/2000), Pravilnik o organizaciji i načinu obavljanja taksi prevoza lica na području Hercegovačko – neretvanskog kantona (“Službene novine HNK”, broj 8/2007).

Član 87

Za sva ostala pitanja koja nisu regulisana ovim Zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o cestovnom prevozu FBiH i podzakonskih akata donesenih na osnovu navedenog Zakona.

Član 88

(Stupanje na snagu Zakona)

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Hercegovačko – neretvanskog kantona”.

Placeholder image
Bosna i Hercegovina
info@anwalt-bih.de

Copyright © Anwalt Bosna i Hercegovina 2020 / 2021