Utvrđivanje carinske vrijednosti na osnovu raspoloživih podataka
Član 26, 27. i 28. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 57/04, 51/06, 93/08, 54/10, 76/11);
Carinski organ je ovlašten da carinsku vrijednost utvrdi na osnovu raspoloživih podataka uz korišćenje prihvatljivih sredstava u skladu sa principima i općim odredbama Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine, kada se ne može utvrditi transakcijska vrijednost.
Iz obrazloženja:
Vijeće za upravne sporove je ispravno postupilo kada je prihvatilo konačno utvrđenje upravnih – carinskih organa, da vrijednost navedena na fakturi broj: 20120270 od 31.07.2012. godine nije prihvatljiva kao stvarno plaćena vrijednost za predmetno vozilo, zbog čega je, na osnovu člana 28. Zakona
o carinskoj politici BiH („Službeni glasnik BiH“, broj: 57/04, 51/06, 93/08, 54/10, 76/11) carinska vrijednost predmetne robe utvrđena na iznos od 11.061,40 KM.
Naime, Poglavljem III Zakona o carinskoj politici BiH uređuje se način i sistem određivanja vrijednosti robe za carinske svrhe, između ostalog članom 26. je propisana transakcijska vrijednost kao prvi metod carinskog vrednovanja, koja predstavlja stvarno plaćenu ili plativu cijenu za robu prilikom prodaje za izvoz u carinsko područje BiH. Ukoliko se carinska vrijednost ne može odrediti na osnovu prethodno citiranog člana, onda se ista utvrđuje temeljem člana 27. Zakona o carinskoj politici BiH, a u slučaju kada se carinska vrijednost ne može utvrditi ni prema članu 27., ni prema članu 28., onda se ista utvrđuje na osnovu raspoloživih podataka u BiH, korištenjem prihvatljivih sredstava koja su u skladu s principima i općim odredbama, kako je to propisano članom 28. istog Zakona.
U konkretnom slučaju, prvostepeni organ – Regionalni centar Sarajevo je, u ponovljenom postupku, postupajući po presudi Suda Bosne i Hercegovine broj: S1 3 U 016940 14 U od 13.01.2016. godine, još jedanput zatražio stručnu pomoć Grupe za tarifu, vrijednost i porijeklo robe, koja se odnosi na utvrđivanje carinske vrijednosti rabljenog putničkog motornog vozila uvezenog po carinskoj prijavi IM4 C-3453 od 14.08.2012. godine. Na temelju provedenih analiza činjeničnog stanja koje je izvršila Grupa za tarifu, vrijednost i porijeklo robe, tužena je potvrdila ranije utvrđenje carinskih organa, da postoji opravdana sumnja da vrijednost navedena na fakturi broj: 20120270 od 31.07.2012. godine predstavlja transakcijsku vrijednost, odnosno stvarno plaćenu ili plativu cijenu, kako je to predviđeno gore citiranim članom 26. Zakona o carinskoj politici BiH. Ovo iz razloga što tužitelj, ni nakon pozivanja carinske komisije, nije dostavio niti jedan dokaz o izvršenom plaćanju uvezenog rabljenog vozila, koje se može izvršiti gotovinski, bezgotovinski, prebijanjem, prenosom potraživanja na drugo lice i sl, a što je bio u obavezi učiniti naročito kada se ima u vidu da je, prema odredbama Zakona o carinskoj politici BiH i Sporazumu Svjetske trgovinske organizacije o primjeni člana VII Opšteg sporazuma o tarifama i trgovini, teret dokazivanja carinske vrijednosti uvezene robe na uvozniku. Nadalje, poštujući redoslijed metoda o utvrđivanju carinske vrijednosti, Grupa za tarifu, vrijednost i porijeklo robe je, u svrhu određivanja vrijednosti robe prema odredbi člana 27. stav 2. tačka a), b), c) i d) Zakona o carinskoj politici BiH, ponovo izvršila pretragu SQL baze podataka na statističkom serveru Uprave za indirektno oporezivanje, kojom nije identifikovano carinjenje
identične ili slične robe u približno isto vrijeme – vrijeme od 90 dana, iz iste zemlje uvezeno u Bosnu i Hercegovinu. S tim u vezi, obzirom da se carinska vrijednost u predmetnom slučaju nije mogla utvrditi temeljem člana 26. i
- Zakona o carinskoj politici BiH, carinski organi Bosne i Hercegovine su ispravno postupili kada su carinsku vrijednost utvrdili na osnovu člana 28. Zakona o carinskoj politici BiH, odnosno na osnovu raspoloživih podataka uz korištenje prihvatljivih sredstava, a u skladu sa principima i općim odredbama, i to na ukupni iznos od 11.061,40 KM.
Neosnovan je prigovor tužitelja, da je drugostepeni organ u žalbenom postupku pribavljao dokaze, a da tužitelju nije dao mogućnost da se upozna sa njihovim sadržajem i da se očituje na iste. Naime, konkretno se radi o aktu Sektora za carine broj: 03/1-18-3-43-213-1/18 od 13.09.2018. godine, dostavljenom drugostepenom upravnom organu na njegov zahtjev, a koji se u svom sadržaju oslanja na već ranije dato stručno mišljenje Grupe za tarifu, vrijednost i porijeklo robe od 29.09.2016. godine, sa kojim mišljenjem je tužitelj blagovremeno bio upoznat. Navedeni akt imenovanog sektora ne predstavlja dokaz s kojim je tužitelj trebao biti upoznat, nego samo stručno mišljenje dato u svrhu dodatnog pojašnjenja postojećih razloga za neprihvatanje transakcijske vrijednosti uvezenog vozila, zbog čega su irelevatni navodi tužitelja da su takvim postupanjem tužene povrijeđene odredbe Zakona o upravnom postupku.
Zbog svega navedenog apelaciono vijeće smatra da je tuženi organ ispravno zaključio, a vijeće za upravne sporove ovog suda potvrdilo zaključak, da se carinska vrijednost uvezenog rabljenog vozila nije mogla utvrditi na osnovu člana 26. i 27. Zakona o carinskoj politici BiH, zbog čega su opravdano primijenili odredbu člana 28. istog zakona kada su carinsku vrijednost predmetne robe utvrdili na iznos od 11.061,40 KM.
(Presuda vijeća Apelacionog upravnog vijeća Suda Bosne i Hercegovine broj: S1 3 U 031060 20 Uvp od 1.9.2020. godine)