Stručni članciUGOVOR U BOSNI I HERCEGOVINI

Ugovor je pravni posao usmjeren na proizvođenje pravom dopuštenih pravnih učinaka koji se sastoje u nastanku, prestanku ili promjeni pravnih odnosa. Ugovor se zaključuje saglasnim očitovanjem volja dviju ili više osoba i ispunjavanjem forme ukoliko je ona propisana.

U zavisnosti od vrste odnosa koji se ugovorom regulišu, ali i subjekta koji ih sklapaju, ugovori se najčešće dijele na:

međunarodnopravne
upravnopravne
obiteljskopravne
građanskopravne
Ugovori se dijele i na individualne (kad ih između sebe sklapaju pojedine fizičke ili pravne osobe) i kolektivne (kad ih sklapaju organizacije radnika sa poslodavcima ili sl.).

NASTANAK UGOVORA

Ugovor – uslovi za nastanak:

Saglasnost volja
Predmet
Kauza (osnov)
ostali uslovi za zaključenje

Saglasnost izjavljenih volja ugovornih strana je neophodan uslov za zaključenje ugovora, ali ne mora biti dovoljan, potrebno je da je dozvoljen i moguć predmet, osnov i nekad ako je potrebna posebna forma.

Pregovori su priprema za stvaranje ugovora. To su sve radnje koje prethode postizanju saglasnosti volja. Kada se postigne saglasnost volja o bitnim elementima ugovora, možemo reći da je nastao ugovor. Pregovori ne obavezuju i svaka strana ih može raskinuti kad hoće, jedino će odgovarati (za štetu nastalu vođenjem pregovora) ona strana koja je vodila pregovore bez namjere da zaključi ugovor ili je imala namjeru pa odustala bez osnovanog razloga.

Ugovor je zaključen onog časa kada ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvata ponudu, ako su ispunjeni i ostali uslovi za zaključenje ugovora.

PONUDA

Ponuda jedne strane je prijedlog određenom licu sa namjerom zaključenja ugovora (animus contrahendi), koji sadrži sve bitne elemente ugovora tako da bi se njegovim prihvatanjem mogao zaključiti ugovor. Ako je za ugovor potrebna određena forma onda i ponuda mora biti u toj formi. (Naprimjer, Član 67. ZOO)

Objektivno bitni elementi ugovora su sadržani u zakonu, definisani su za pojedinačne vrste ugovora. Subjektivno bitni elementi ugovora su oni koje jedna strana diže na nivo bitnih.

Ponuda se razlikuje od drugih izjava volje po svome dejstvu – jedino je ponuda podobna da prihvatanjem bude pretvorena u ugovor.

Ponude mogu biti opozive (do prihvatanja) i neopozive (obavezujuće).

Imperativne norme su predviđene u zakonu i stranke ih ne mogu mjenjati za razliku od dispozitivnih normi koje su zakonska pravila koja stranke mogu izmjeniti i suprotno predvidjeti.

NAČINI PRIHVATANJA PONUDE

Ponuda da se zaključi ugovor se može prihvatiti:

neposredno
posredno
Neposredno prihvatanje ponude je: izričito, potpisivanjem pismena, opšteusvojenim znacima. Posredno prihvatanje ponude se vrši konkludentnim radnjama. Konkludentne radnje nisu neposredna izjava volje, ali se može posredno, sa sigurnošću, s obzirom na okolnosti, izvesti zaključak da lice njima izražava volju.

Po pravilu, šutnja ponuđenog nije znak prihvatanja. Izuzetak je predviđen kad je ponuđeni u stalnoj poslovnoj vezi s ponudiocem u pogledu određene robe. Potrebno je da obje strane izjave volju. Također, neodgovaranje nije znak prihvatanja (npr. Ako poslanu stvar ne vrati u određenom roku).

 

izvor: pravniblog.com

Bosna i Hercegovina
info@anwalt-bih.de

Copyright © Anwalt Bosna i Hercegovina 2020 / 2021