Prikupljanje dokaza i dobrovoljna predaja predmeta
Član 219. stav 1. u vezi sa članom 63. i 65. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 3/2003, 32/2003 – ispr., 36/2003, 26/2004, 63/2004, 13/2005, 48/2005, 46/2006,
29/2007, 53/2007, 58/2008, 12/2009, 16/2009, 53/2009 – dr. zakon, 93/2009,
72/2013 i 65/2018)
Nije neophodno postojanje naredbe suda za privremeno oduzimanje predmeta u slučaju dobrovoljne predaje predmeta ovlaštenim službenim licima, o kojim radnjama je sačinjen zapisnik.
Iz obrazloženja:
U pogledu prigovora odbrane da materijal sa videonаdzora koji je korišten kao dokaz u toku postupka nije oduzet na propisan način, odnosno da je oduzet bez naredbe suda ili tužilaštva, vijeće nalazi da u konkretnom slučaju, nasuprot prigovoru odbrane, nije bilo neophodno postojanje naredbe suda ili tužilaštva, obzirom da je videomaterijal sa nadzornih kamera od strane odgovornih lica, uposlenika pravnih lica na čijim objektima se nalazio videonadzor, dobrovoljno predat ovlaštenim službenim licima Granične policije, a o kojim radnjama je sačinjen zapisnik.
Nasuprot žalbenim prigovorima da je ovakvim postupanjem došlo do povreda članova 63. i 65. ZKP BiH, vijeće ističe da ovdje nije riječ o oduzimanju predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, već se radi o predmetima koji su ovlaštenim službenim licima Granične policije BiH od strane određenih pravnih lica dobrovoljno predati u sklopu vršenja njihovih ovlaštenja u skladu sa odredbom člana 219. stav 1. ZKP BiH, te stoga za njihovu predaju nije trebala posebna naredba. Inače, kada je u pitanju privremeno oduzimanje predmeta, to predstavlja radnju dokazivanja kojom se oduzimaju predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku, odnosno oni predmeti koji mogu poslužiti za utvrđivanje važnih činjenica, pa je najčešći, ali i najsigurniji način dolaska do predmeta koji će se kasnije koristiti kao dokaz u krivičnom postupku, privremeno oduzimanje predmeta uz izdatu naredbu nadležnog suda. Iako ZKP BiH nije posebno regulisao postupak dobrovoljne predaje predmeta, pa samim tim ovakvo postupanje ne zabranjuje, krivičnopravna teorija smatra da se ovakvim načinom dolaska do predmeta
ne zadire u bilo koje pravo ili slobodu neke osobe, ta da se privremeno oduzimanje predmeta može izvršiti i dobrovoljnom predajom, za što nije potrebna određena intervencija suda. Međutim, po mišljenju ovog vijeća ono što je potrebno uraditi u pravcu zakonitosti pribavljanja takvih predmeta je od strane ovlaštenih službenih osoba sačiniti zapisnik o dobrovoljnoj predaji predmeta, u kojem će se naznačiti ko dobrovoljno predaje predmete, koje predmete i gdje se oni nalaze, obzirom da je odredbom člana 151. stav
- ZKP BiH propisano da ovlaštene službene osobe za svaku preduzetu radnju trebaju sačiniti zapisnik, te nakon toga izdati potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta ukoliko se radi o predmetima za koje je obzirom na njihove specifikacije moguć opis. U konkretnom slučaju, kada je u pitanju za odbranu sporni video materijal, vijeće nalazi da je pribavljanje istog izvršeno na osnovu dobrovoljne predaje od strane vlasnika, odnosno operatera na sistemu videonadzora, i o kojim radnjama su službenici Granične policije sačinili odgovarajuće zapisnike o dobrovoljnoj predaji predmeta, koji čine sastavni dio dokazne građe dostavljene uz optužnicu.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 2 K 031414 20 Kž 9 od 07.07.2020. godine)
