Ponavljanje postupka
Član 222. tačka 3. i 4. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 36/04, 84/07, 58/13 i 94/16);
Kada se ponavljanje postupka traži na osnovu tvrđenja da je ranija odluka zasnovana na falsifikovanoj ispravi, odnosno da je tužilac u postupku zastupan na osnovu falsifikovane punomoći, sud može dozvoliti ponavljanje postupka samo ako stranka dokaže da je činjenica falsifikovanja isprave
- punomoći, odnosno njena neistinita sadržina, utvrđena u krivičnom postupku.
Iz obrazloženja:
Prvostepeni sud je pravilno odbio prijedlog za ponavljanje konkretnog pravosnažno okončanog postupka, ali je za svoju odluku dao pogrešne razloge.
Naime, prvostepeni sud se bavi činjenicom da je zastupnik tužioca bio uredno obaviješten da mu je otkazana punomoć od strane advokata M. M., te iz toga izvodi zaključak da je tužilac ovlastio advokata S. D., te da su irelevantne tvrdnje da potpis na punomoći za advokata S. D., nije autentičan.
Sve i ako je tačno da je zakonski zastupnik tužioca bio obaviješten o otkazivanju punomoći od strane advokata M. M. (što tužilac i žalbom osporava), to ne znači i da je tužilac dao punomoć advokatu S. D., a što izričito u prijedlogu za ponavljanje postupka, kao i u žalbi, osporava. Tužilac, nakon otkazivanja punomoći od strane advokata, ne mora dati punomoć drugom advokatu. Kada tužilac, nakon obavještenja suda o otkazu punomoći, ne obavijesti sud da je ovlastio drugog punomoćnika, sud će pozive za rasprave i sva druga pismena dostaviti neposredno tužiocu, odnosno zastupniku tužioca.
Također, pogrešno je shvatanje prvostepenog suda da, kada se traži ponavljanje postupka iz razloga navedenih u odredbi člana 222 tačka 3 Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine, da stranka mora učiniti vjerovatnim da bi u ponovljenom postupku za nju mogla biti donesena povoljnija odluka. Ovaj uslov mora biti ispunjen samo u slučaju kada se ponavljanje postupka traži zbog novih činjenica i novih dokaza u smislu tačke 9 člana 222 Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine. Naime, prema odredbi člana 176 stav 2 tačka 7 Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine, povreda odredaba parničnog postupka uvijek utiče na donošenje zakonite i pravilne presude ako stranku, koja je pravno lice, nije zastupalo ovlašćeno lice.
Kao razloge za ponavljanje postupka iz odredbe člana 222 tačka 3 Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH (ZPP BiH), tužilac je naveo da advokat, S. D., nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje predmetne parnice, odnosno ovlaštenje direktora tužioca koji je jedini zakonski zastupnik istog, te da je punomoć koju je imao advokat S. D., falsifikovana.
Odredbom člana 222 tačka 3 Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine, propisano je, između ostalog, da se pravosnažno okončani postupak može ponoviti na prijedlog stranke ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašćeno lice.
Tužilac tvrdi da ga je, kao stranku u ovom postupku, zastupao advokat S. D., koji za to nije bio ovlašćen od tužioca, odnosno da je punomoć koju je
imao advokat S. D., falsifikovana, na koje okolnosti prilaže nalaz i mišljenje grafologa.
Međutim, po shvatanju ovog apelacionog vijeća, kada se ponavljanje postupka traži na osnovu tvrđenja da je ranija odluka zasnovana na falsifikovanoj ispravi, odnosno da je tužilac u postupku zastupan na osnovu falsifikovane punomoći, sud može dozvoliti ponavljanje postupka samo ako stranka dokaže da je činjenica falsifikovanja isprave – punomoći, odnosno njena neistinita sadržina, utvrđena u krivičnom postupku, a što u konkretnom nije slučaj.
S obzirom na navedeno valjalo je žalbu tužioca odbiti kao neosnovanu, ali ne iz razloga koje je dao prvostepeni sudija, već iz razloga koje je dalo apelaciono vijeće, te prvostepeno rješenje potvrditi.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 P 006687 19 Gvlž od 23.12.2019. godine)
