Izvršni postupak je jedan od najprimjenjljivijih postupaka u građanskom pravu. Sve odluke donesene u parničnom i upravnom postupku, ali i notarske isprave kao i mjenice i čekovi kao vjerodostojne isprave i druge isprave koje je zakon predvidio kao izvršne isprave mogu biti predmetom izvršenja. Bilo koja odluka da bude donesena, a ako se mirnim putem ne izvrši, može i mora biti predmetom izvršenja. Iz mog iskustva većina stranaka da bi produžile period izvršenja upuštaju se u izvršne postupke sa nadom da će ispoštovati obustavu izvršenja ili isto i prolongirati. Ovo govorim iz razloga što se svaki dan pred nadležnim općinskim sudovima pokreće veliki broj izvrših postupaka. Uistinu u zavisnosti o kojoj vrsti izvršnih postupaka se radi, postupak izvršenje traje veoma dugo pa u većini slučajeva i po više godina. O tome će biti govora u narednom dijelu ovog izlaganja.
Ono što svaki građanin treba znati jeste da nadležnost suda za izvršenje odluka kao izvršnih isprava zavisi od predmeta i sredstava izvršenja.
Izvršni postupak se pokreće aktom koji se zove Prijedlog za izvršenje. Stranke u izvršnom postupku se nazivaju tražilac izvšenja i izvršenik. Tražilac izvršenja je lice bilo fizičko ili pravno koje pokreće postupak i koje je izdejstvovalo izvršnu ispravu. Izvršenik je lice bilo fizičko ili pravno protiv kojeg se pokreće izvršni postupak. U prijedlogu se obavezno navodi sud pred kojim se pokreće izvršenje. Isto tako u prijedlogu se obavezno navodi izvrša isprava čije se izvršenje traži i na kraju se obavezno navodi prijedlog riješenja na koji se način traži izvršenje. Ovo je najbitniji dio prijedloga jer se mora decidno navesti na što je izvršenje usmjereno da li na pokretnu ili nepokretnu stvar. Ako se izvršenje traži naplatom novčanih potraživanja sa računa izvršenika potrebno je navesti brojeve računa i banke u kojim su računi otvoreni. Ako se izvršenje traži prodajom pokretnih ili nepokretnih stvari neophodno je navesti gdje su pokretne stvari locirane i obavezno da se izvrši njihov popisi putem sudskog izvršitelja. Ako se radi po nepokretnim stvarima neophdno je navesti katastarske oznake i zemljišno knjižne oznake i dostaviti dokaze o vlasništvu izvšenika, a to su zemljišno knjižni izvodci ne stariji od 6 mijeseci. Ako se izvršenje traži predajom određenih stvari u zavisnosti od vrste izvrše isprave, onda se u riješenju navodi da se izvršenje vrši predajom stvari, što će sud izvršiti putem sudskog izvršitelja. Ako se prijedlogom traže i dosuđene kamate onda treba znati da se samo zahtjev ističe, a kamate obračunavaju banke prilikom isplate sredstava glavnog duga.
Prije nego se preda prijedlog za izvršenje sudu neophodno je na izvršnu ispravu staviti klauzulu pravomoćnosti i izvršnosti i orginalnu predati uz prijedlog. Ukoliko se to ne uradi sud neće postupiti po dostavljenom prijedlogu.
Bitnim smatram napomenutui da se u prijedlogu mogu tražiti zatezne kamate ako su dosuđene izvršnom ispravom. Izuzetak su dosuđeni sudski troškovi, kada će sud po prijedlogu strana u izršnom postupku utvrditi zatezne kmate i to od dana donošenja odluke ili postignutog poravnjanja.
Sve izvrše isprave ne moraju biti podobne za izvršenje. U praksi je jako veliki broj izvršnih isprava koje nisu podobne za izvršenje, u kom slučaju sudovi takve prijedloge odbacuju. Isprava da bi bila predmetom izvršenja mora biti podobna za izvršenje. Isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj tačno označeni tražioc izvršenja i izvšenik, te predmet, obim i vrijeme izvršenja. Iz ovog se vidi da strane ali i njihovi zastupnici vode računa da njihove izvršne isprave budu tako koncipirane da su podobne za izvršenje. Ukoliko je isprava manjkava onda je bilo gubljenje vremena voditi postupke koji su obično dugotrajni i skupi.
Kada sud zaprimi prijedlog i ako uoči neke nedostatke onda će on pozvati stranku zaključkom da dopuni ili uredi prijedlog, nakon čega ako je prijedlog uredan, donosi riješenje o izvršenju na nači da potvrđuje prijedlog tražioca izvršenja. Rješenje o izvršenju koje donose sudije napr. Općinskog suda u Sarajevu glasi “ODREĐUJE SE IZVRŠENJE …………“. Kod nekih drugih sudova se na poleđinu prijedloga stavlja samo pečat sa sadržajem da se donosi riješenje o izvršenju i popunjavaju samo troškovi postupka. Obavezno u rješenju se određuju troškovi izvršnog postupka koji se dosuđuju tražiocu izvršenja. Na kraju riješenja sa navodi pravna pouka. U pravnoj pouci se strankama daje mogućnost ulaganja prigovora i to u roku od 8 dana od dana dostavljanja. U izvršnom postupku prigovor ne odlaže izvršenje ali u praksi ipak odlaže. Recimo ako se radi o novčanim potraživanjima sud isto dostavlja banci koja samo rezerviše sredstva, ali ih ne isplaćuje tražiocu izvršenja. Tek pošto sud riješi po prigovoru onda sredstva postaju operativna i prebacuju se na račun tražioca izvršenja. Kada su u pitanju nenovčane obaveze prigovor odlaže izvršenje, ali izvršenje odlaže i žalba koju je moguće izjaviti na riješenje kojim se odlučuje po prigovoru.
Kao što rekosmo na riješenje o izvršenju se može izjavti prigovor. Zakon je jasno i decidno naveo iz kojeg razloga se može izjaviti prigovor. Prigovor protiv rješenja o izvršenju može se podnijeti iz razloga koji spriječavaju izvršenje, a naročito ako:
1) isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju nije izvršna isprava ili ako isprava nije stekla svojstvo izvršnosti;
2) je izvršna isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena van snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka;
3) su se stranke, javnom ili prema zakonu ovjerenom ispravom sastavljenom nakon nastanka izvršne isprave, sporazumjele da neće na osnovu izvršne isprave trajno ili za određeno vrijeme tražiti izvršenje;
4) je protekao rok u kojem se prema zakonu može tražiti izvršenje;
5) je izvršenje određeno na predmetu koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kom je mogućnost izvršenja ograničena;
6) tražilac izvršenja nije ovlašten tražiti izvršenje na osnovu izvršne isprave odnosno ako nije ovlašten tražiti izvršenje protiv izvršenika;
7) nije ispunjen uvjet koji je određen izvršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano;
8) je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastala u vrijeme kad je izvršenik nije više mogao istaći u postupku iz kojeg potiče odluka, odnosno ako je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja;
9) je na osnovu činjenice koja je nastala u vrijeme kad je dužnik nije više mogao istaći u postupku iz kojeg potiče odluka, odnosno ako je na osnovu činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja, trajno ili za određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje potraživanja;
10) je nastupila zastarjelost potraživanja o čemu je odlučeno izvršnom ispravom.
Nakon što se izjavi prigovor isti se dostavlja suprotnoj stran i koja u roku od 8 dana daje odgovor nakog čega sud odlučuje.
Na rješenje kojim se odlučuje po prigovoru se može izjaviti žalba Kantonalnom sudu.
U eri zasnivanja hipotekarnih prava na nepokretnostima, u velikm broju slučajeva su povrijeđena prava bračnih partnera koji su prema Porodičnom zakonu FBiH suvlasnici nad zajedničkom imovinom. U mnogim slučajevima jedan supružnik je pred notarom izjavljivao da imovina koja se zalaže je njegova posebna imovina i zalagao ju je u nadi da će se kredit uredno vraćati i imovina biti oslobođena od hipoteke. Međutim, veoma često dolazi do problema u vraćanju kredita i bračni partneri saznaju za hipoteku tek onda kada dođe sudsko izvršenje. Postavlja se pitanje: „ da li je u toj fazi postupka moguće dijelovati.?“ Da moguće je i taj postupak se zove „prigovor trećeg lica“. Lice koje smatra da mu je povrijeđeno neko pravo može izjaviti ova prigvoor koji mora biti obrazložen uz validne materijalne dokaze. U priejdlogu se traži da se izvršenje po pitanju njegovg prava u tom predmetu proglasi nedopuštenim. Sud može usvojiti prigovor što je veom rijetko. Prije nego sud odluči po prigovoru isti dostavlja stranama na odgovor koji moraju odgovoriti u roku od 8 dana. Ukoliko sud ne odluči i ne udovolju prigovoru lice se upućuje na parnicu. To lice u hitnom roku pokreće parnicu, te uz tužbu obavezno iznosi zahtjev za određivanje mjere osiguranja kojom se traži odlaganje izvršenje dok sud ne odluči po tužbi. Tužbeni zahtjev se postavlja tako da se traži da se sud proglasi nedopušteno izvršenje u izvršnom postupku, a koje se tiču tužitelja i njegovih prava koje smatra da su mu povrijeđena. Ako sud usvoji tužbu ili mjeru, izvršni sud obustavlja izvršni postupak. Ovo je jako bitno da čitaoci znaju da ukoliko nisu strane u postupku, a predmet izvršenja je njihova imovina, da mogu djelovati putem ovog pravnog lijeka.
Imamo još jednu situaciju koja je jako zanimljiva u izvršnom postupku. Nekada se desi da je sud izvršio presudu te tražioc izvršenja se namirio, a kasnije u revizionom postupku izvršna isprava bude poništena ili rješenje o izvršenju u žalbenom postupku bude poništeni. Da izvršenik ne bi morao ići sa posebnom tužbom koja je dugotrajan proces, zakon je dozvolio u izvršnom postupku i „protivizvršenje“. Rok za pokretanje protivizvršenja je 30 dana od dana saznanja za ukidanje izvrše isprave ili rješenja o izvršenju, ali se isti mora pokrenuti u roku od godine dana od dana donošenja riješenja o izvršenju. Sud nakon što utvrdi da je prijedlog pravremeno podnesen, donosi riješenje kojim se nalaže povrat preuzetog sredstva.
Autor je u najkraćem mogućem izlaganju pokušao da čitateljima da osnovne upute u vezi izvršnog postupka, jer je ovo postupak koje će nam svima bar jednom u životu zatrebati. U nekim drugim radovima ćemo obraditi konkretne izvrše postupke kako je to definisano Zakonom o izvršnom postupku.
poduzetnice.ba
