Organizovanje grupe za izvršenje krivičnog djela „krijumčarenje migranata”
Član 189.a Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 3/2003, 32/2003 – ispr., 37/2003, 54/2004, 61/2004, 30/2005, 53/2006, 55/2006, 8/2010, 47/2014, 22/2015, 40/2015 i 35/2018)
Za postojanje krivičnog djela Organizovanje grupe ili udruženja za izvršenje krivičnog djela „krijumčarenje migranata“ iz člana 189.a KZ BiH za koje je optuženi oglašen krivim nije od značaja da li je optuženi, kao organizator grupe, lično ostvario određenu imovinsku korist, bitno je da je radnja izvršenja preduzeta iz koristoljubivih pobuda.
Iz obrazloženja:
- O iznijetim stavovima ovog elementa krivičnog djela vidjeti: Tužilac protiv Kunarca i drugih, predmet broj: IT-96-23 & IT-96-23/1-A; Odluka MKSJ br. IT-94-1-SR72 od 02.10.1995. godine, presuda Suda BiH, broj S1 1 K 003426 10 KrI (X-KR-10/948 od 15.04.201 godine)
Vijeće nalazi da se neosnovano u žalbi branioca optuženog ukazuje kako prvostepeni sud nije utvrdio da kod optuženog nije postojao motiv koristoljublja, jer iz obrazloženja pobijane presude nesumnjivo proizilazi da je krivičnopravne radnje za koje je oglašen krivim optuženi preduzeo radi sticanja imovinske koristi, dakle iz koristoljublja, pri čemu za postojanje krivičnog djela za koje je optuženi oglašen krivim nije od značaja da li je imovinska korist i ostvarena, odnosno da li je optuženi lično kao organizator grupe ostvario određenu imovinsku korist. Stoga, a suprotno drugačijem prigovoru iz žalbe, pravilnost ovakvog utvrđenja nije dovedena u sumnju odlukom suda o odbijanju prijedloga Tužilaštva za oduzimanje imovinske koristi od optuženog, sa obrazloženjem da Tužilaštvo nije ponudilo dokaze iz kojih bi se pouzdano moglo utvrditi da je optuženi izvršenjem krivičnog djela stekao određenu imovinsku korist i u kojem iznosu.
Dakle, vijeće nalazi ispravnim zaključak prvostepenog suda da je nesumnjivo utvrđeno da je krivičnopravne radnje za koje je oglašen krivim optuženi preduzeo iz koristoljublja, te da je sticanje imovinske koristi bilo dogovoreno ili obećano, a što su potvrdili i sami saslušani svjedoci/migranti. Prema stavu ovog vijeća za postojanje ovog krivičnog djela potrebno je da je radnja izvršenja preduzeta iz koristoljublja, dakle, radi ostvarenja finansijske ili druge materijalne koristi, te da se navedena korist može steći sebi ili drugim licima. U tom smislu, na osnovu provedenih dokaza, vijeće je utvrdilo da je optuženi A. A. navedene radnje preduzeo iz koristoljublja, odnosno da je taj motiv ustvari i osnovni razlog izvršenja krivičnog djela, gdje je sticanje imovinske koristi bilo unaprijed dogovoreno ili obećano, te samom činjenicom da su optuženi djelovali kao grupa, upućuje da nije neophodno da je optuženi svojim radnjama ostvario ličnu imovinsku korist, nego je za postojanje ovog djela dovoljno je da je takva korist ostvarena i za drugog. Da je motiv koristoljublje i da je grupa kao cjelina ostvarila veliku imovinsku korist, ukazuju upravo dokazi koji se odnose na uplate putem Western Uniona i drugih sistema (prilikom pretresa prostorija koje koristi lice pod imenom
- W. je pronađeno više desetina uplatnica sa različitim novčanim iznosima u KM i euro valuti) i to adresirane na imena više različitih osoba, od kojih je u najvećem broju upravo lice po imenu W., koji je boravio u stanu koji su koristili upravo organizatori U. A., ali i prema podacima u spisu i optuženi A. A., i koja osoba se pojavljuje u presretnutim komunikacijama, između ostalog i sa optuženim A. A., te i sa drugim pripadnicima grupe, prilikom organizacije
i realizacije krijumčarenja.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 2 K 031414 20 Kž 9 od 07.07.2020. godine)
