U skladu sa Zakonom o parničnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06, 98/15), svaka osoba koja se poziva kao svjedok dužna je odazvati se pozivu, a ako ovim zakonom nije drugačije određeno, dužna je i svjedočiti. Samo osobe koje su sposobne dati obavijesti o činjenicama koje se dokazuju, mogu biti svjedoci. Iako je prije svjedočenja sud dužan upozoriti osobe da mogu uskratiti svjedočenje, u slučaju da se to ne dogodi, bitno je da znate kada svjedok može uskratiti svjedočenje.
Stranka koja predlaže da se odredena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona treba svjedočiti i navesti njeno ime i prezime i boravište.
Ne može se saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja službene ili vojne tajne, dok je nadležan organ ne oslobodi te dužnosti.
Kada svjedok može uskratiti svjedočenje
Svjedok može uskratiti svjedočenje:
1) o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;
2) o onome o čemu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom ispovjedniku ispovjedala;
3) o činjenicama koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar ili u obavljanju nekog drugog poziva ili neke druge djelatnosti, ako postoji obaveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo u obavljanju tog poziva ili djelatnosti.
4) Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izložio opasnosti od krivičnog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u pobočnoj liniji do treceg stepena zaključno, svoga bračnog druga ili srodnike po tazbini do drugog stepena zaključno i onda kad je brak prestao, osobu s kojom živi u vanbračnoj zajednici ili njene srodnike do drugog stepena zaključno, te svog staraoca ili staranika, usvojitelja ili usvojenika.
Sud će upozoriti svjedoka da može uskratiti davanje odgovora na postavljeno pitanje. Opravdanost razloga za uskraćivanje svjedočenja ili odgovora na pojedina pitanja ocjenjuje sud pred kojim svjedok treba svjedočiti, nakon što se o tome izjasne stranke. Protiv rješenja suda, odnosno ocjene o opravdanosti razloga za uskraćivanje svjedočenja, stranke nemaju pravo na posebnu žalbu. Svjedok može ovo rješenje pobijati u žalbi protiv rješenja o novčanoj kazni ili o zatvoru zbog toga što je uskratio svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.
Svjedoci se pozivaju dostavom pismenog poziva u kojem se navodi ime i prezime i ime jednog roditelja pozvanog, vrijeme i mjesto dolaska, predmet u vezi s kojim se poziva i naznaka da se poziva kao svjedok. U pozivu će se svjedok upozoriti na posljedice neopravdanog izostanka i na pravo na naknadu troškova.
Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati i u svom stanu, odnosno u prostorijama u kojima borave.
Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisustva svjedoka koji će se kasnije saslušavati. Svjedok je dužan odgovore davati usmeno. Svjedok će se najprije opomenuti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, a nakon toga će se upozorit i na posljedice davanja lažnog iskaza. Zatim će se svjedok pitati za ime i prezime, ime jednog roditelja, boravište, mjesto i datum rođenja, godine života i njegov odnos sa strankama.
Poslije općih pitanja, svjedoka ispituje stranka koja ga je predložila, a nakon toga suprotna stranka. Sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku. Svjedok ce se uvijek pitati od kuda mu je poznato ono o čemu svjedoči.
Svjedok koji ne zna jezik na kome se vodi postupak saslušat će se preko tumača. Ako je svjedok gluh, postavljat će mu se pitanja pismeno, a ako je nijem pozvat će se da pismeno odgovara. Ako se saslušanje ne može obaviti na taj naćin, pozvat će se kao tumač osoba koja se sa svjedokom može sporazumjeti.
Sud će tumača upozoriti na dužnost vjernog prenošenja pitanja koja se svjedoku postavljaju i izjava koje svjedok bude davao.
Svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište, te na naknadu izmakle zarade, nastalih usljed njegove obaveze da svjedoči. Svjedok mora zahtijevati naknadu odmah nakon saslušanja, inače gubi pravo na nju. Sud je dužan na to upozoriti svjedoka.
U rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoka, sud će odrediti da se određeni iznos isplati iz položenog predujma, a ako predujam nije položen, naredit će stranci da određeni iznos plati svjedoku u roku od osam dana. Žalba protiv tog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.
Odricanje od odgovornosti/Disclaimer: Ovaj članak ima za cilj da vam približi prava i dužnosti svjedoka u parničnom postupku, te ni u kojem slučaju ne treba da vam služi kao jedini izvor informacija o ovoj temi. U slučaju da vam je potrebna pomoć, upućujemo vas da se obratite svome advokatu, a svakako pročitajte i odrede ZAKONA kako biste u potpunosti shvatili smisao njegovih odredaba.
izvor: pravniblog.com
