Stručni članciKad poreska obaveza postaje dug

Kad poreska obaveza postaje dug

Član 2. stav 3., član 3. stav 4., član 5. stav 4., član 9. stav 1. i član 11. st. 1. i

  1. Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza („Službeni glasnik BiH“, br. 89/05 i 62/11);

 

 

Pravilnik o provedbi Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza („Službeni glasnik BiH“, 21/06);

 

Uputstvo o prinudnoj naplati („Službeni glasnik BiH“, br 1/07 i 58/09);

 

Ukoliko poreski obveznik utvrđenu obavezu razreza indirektnih poreza za određeni poreski period, ne izvrši u roku za dobrovoljno izmirenje, tada utvrđena poreska obaveza postaje dug koji se naplaćuje putem Naloga za prinudnu naplatu.

 

 

 

Iz obrazloženja:

 

Postupak prinudne naplate indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi u nadležnosti je Uprave za indirektno oporezivanje BiH, a provodi se na način i pod uslovima propisanim odgovarajućim odredbama Zakona o postupku indirektnog oporezivanja („Službeni glasnik BiH “ broj: 89/05), Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza („Službeni glasnik BiH“ broj 89/05 i 62/11), Pravilnika o provedbi Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza („Službeni glasnik BiH“, broj 21/06 – u daljem tekstu Pravilnik ) i Uputstva o prinudnoj naplati („Službeni glasnik BiH“, broj 01/07 i 58/09). Postupak prinudne naplate se pokreće i vrši po službenoj dužnosti, a postupak počinje kada se dužniku uruči nalog za prinudnu naplatu, koji ima istu pravnu snagu kao rješenje o izvršenju koje donosi sud, kako je to propisano članom 5. stav 4. i članom 11. stav 1. i 2. Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza. Članom 3. stav 4. istog Zakona, propisano je da početak perioda prinudne naplate povlači za sobom potraživanje zatezne kamate, naknadnog tereta prinude i ako postoje, troškova postupka. Članom

  1. stav 3. Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza propisano je da se principi i rješenja koja su propisana Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja primjenjuju na postupke prinudne naplate kada se smatra potrebnim i saglasno ovom Zakonu, dok je stavom 4. propisano da se Zakon o upravnom postupku BiH („Službeni glasnik BiH“ broj: 29/02 do 41/13) i opšte odredbe upravnih propisa BiH ne primjenjuju na postupke prinudne naplate.

 

U konkretnom slučaju nesporno je da je Grupa za reviziju i kontrolu, Odsjeka za poreze RC Tuzla je izvršila kontrolu pravilnosti obračuna i plaćanja indirektnih poreza kod tužitelja, te donijela rješenje broj: 04/5-2/IV-17-1-38- 3-553/16 od 13.05.2016. godine kojim je za tužitelja utvrđen razrez indirektnih poreza u iznosu od 4.411,00 KM za određeni poreski period, koji je u smislu odredbe člana 33. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, tužitelj bio dužan da utvrđenu obavezu izmiri do 15- tog u mjesecu nakon isteka mjeseca

 

 

u kojem je razrez izvršen. Kako tužitelj nije platio utvrđenu obavezu u skladu sa članom 137. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, to je utvrđena obaveza nakon isteka roka za dobrovoljno izmirenje postala dug. Na osnovu člana 3. Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza, Grupa za prinudnu naplatu RC Tuzla je na osnovu izvještaja o dugu izdala Naloge za prinudnu naplatu u cilju naplate duga u iznosu od 4.411,00 KM, utvrđenog rješenjem o razrezu indirektnih poreza Odsjeka za poreze RC Tuzla i to nakon što je utvrdila da tužitelj nije ispunio obavezu uplate duga u roku od 10 dana od dana uručenja naloga za prinudnu naplatu od broja 02/6-2/IV-16-16-100- 6038/16 do broja 02/6-2/IV-16-16-100-6067/16, svi od 27.06.2016. godine.

 

Kako tužitelj, u zahtjevu, ne navodi, niti dostavlja nove dokaze i činjenice, osim što osporava sam postupak kontrole tužitelja i utvrđivanja dodatne poreske obaveze te navodi da tuženi organ nije u ponovnom postupku prije donošenja rješenja ispitao sve činjenice važne za donošenje rješenja i da mu nije omogućeno da učestvuje u ponovnom postupku a što je bila obaveza tuženog u skladu  sa  uputama  drugostepenog  organa,  na  koje  prigovore je jasno odgovorilo vijeće za upravne sporove pravilno ih ocijenivši nedopuštenim a sve iz razloga što se postupak kontrole vodio neovisno od predmetnog postupka prinudne naplate. U tom pravcu je pravilno zaključilo da je predmetni dug proistekao iz postupka kontrole koji je konačno okončan rješenjem direktora UIO broj: 01/4-2-UP-II-305/16 od 15.01.2018. godine, protiv kojeg rješenja je tužitelj, kako tvrdi, kod Suda BiH pokrenuo upravni spor, te da će ti prigovori, ukoliko su eventualno istaknuti, biti predmet preispitivanja u tom upravnom sporu.

 

Vijeće za upravne sporove je pravilno ukazalo da je odredbom člana 9. stav

  1. Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza propisno da se postupak prinudne naplate trajno obustavlja po službenoj dužnosti ako: a) strana dokaže da se zahtjev za naplatu odnosi na lice koje ne podliježe plaćanju ili je napravljena greška u obračunu poreskog duga, b) dužnik dokaže da je dug plaćen, c) nalog za prinudnu naplatu nije donesen ili uručen dužniku, te pravilno zaključilo da su navodi tužitelja, koji se i u zahtjevu ponavljaju, bez pravnog osnova i da tužitelj nije dokazao niti jedan od uslova koji su propisani navedenom zakonskom odredbom.

 

(Presuda Apelacionog upravnog vijeća Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 028411 20 Uvp od 24.4.2020. godine)

 

https://epravo.ba/

Bosna i Hercegovina
info@anwalt-bih.de

Copyright © Anwalt Bosna i Hercegovina 2020 / 2021