U javnosti posebno u zadnjih pola godine je izuzetno aktualena tema „zadruga“. Danas kada spomenete Zadrugu, odmah pomislite na tužilaštvo KS, hapšenja, pronevjere, pranje novca i slično. Smatram da akcija pod imenom “Zadruga” nije imala mjesta u pravnoj praksi, s obzirom da riječ zadruga je veoma značajan pravni institut kako u sistemu Bosne i Hercegovine tako i u drugim pravnim sistemima. Kodni naziv ove akcije je nanio ogromne materijalne štete za ovaj segment privrednog života. Sve što se zove „Zadruga“ je postalo sumnjivo, rizično i kriminogeno. Svaka država da bi zaštitila svoj realni sektor poljoprivredne proizvodnje kontroliše osnivanje zadruga. Tako je i u BIH, u kome je 1997.godine na području FBIH donesen Zakon o zadrugama, a na području RS-a Zakon o zemljoradničkim zadrugama Republike Srpske. 2003.godine je od strane Parlamentarne skupštine BIH donesen Zakon o zadrugama na nivou BIH kojim su van snage stavljeni entitetski zakoni koji su regulisali ovu oblast. Sama ta činjenica da je BIH kao rijedak slučaj donijela krovni propis kojim je stavila van snage entitetske propise je jedinstven slučaj u segmentu zakonodavne vlasti u BIH. Međutim, to meni kao pravniku govori o velikoj važnosti ovog instituta koji nije u dovoljnoj mjeri primjenjen u BIH. Svrha zadruga je da se zadrugari udruže, da te zadruge imaju svoje organe, da fukncionišu i da olakšaju rad svojim članovima. I stvarno bivši socijalistički sistem je veliku pažnju posvetio zadrugarstvu kada je čitav koncept organizacije zasnovao na principu zadruga. Kao rezultat toga u svim krajevima BiH su postojala ogromna poljoprivredna gazdinstva koncipirana na zadrugama koje su bile strogo kontrolisane od strane države.
Međutim, nije mi cilj da se u ovom radu bavim tim vrstama zadruga, jer želim da malo razjasnim postavljene koncepte zadruga koje su služile za posredovanje u zapošljavanju. Svi mi koji smo rođeni nekih 60-tih godina ćemo se sjetiti naših studentskih dana i naravno studentskih zadruga koje su nam služile da mi kao studenti zaradimo neki dinar. U to vrijeme nešto i nisam razmišljao šta su to studentske zadruga, zbog čega studentske zadruge i slično. Međutim, kasnije kada sam se počeo baviti pravom i to posebno privrednim pravom i počeo da zastupam klijente u raznoraznim predmetima, javili su se i klijenti koji su obavljali ove vrste djelatnosti. Onda sam shvatio da te studentske zadruge su ustvari bile osnovane prema Zakonu o zadrugama, ali njihova djelatnost je bila u posredovanju ne u zaposlenju, već o tkz iznajmljivanju povremene i privremene radne snage. Zanimljivost ovih zadruga je bila ta da je tadašnji komunistički sistem dao mogućnost da ove zadruge uz minimalne poreske obaveze, za privredne subjekte shodno njihovim potrebama, angažuju radnu snagu za poslove za koje nije bilo potrebno stvarno zaposlenje. Recimo ako se kompanija bavila transportom pa ako je bilo potrebno da se istovari određeni kamion sa određenom robom, tada se za taj dan ili taj sat od strane te kompanije putem zadruge iznajmljivala radna snaga. Vaša obaveza je bila da se učlanite u tu zadrugu i dostavite dokaz da ste student ili neki drugi status koji imate, otvorite račun i čekate da vam se isplati zarađeni novac. Ovaj način funkcionisanja u svijetu je poznat i to je sve funkcionisalo do 2003.godine kada se donosi novi Zakon o zadrugama i kada zadruge gube mogućnost obavljanja te vrste djelatnosti. Šifra djelatnosti koje su do tada obavljale zadruge je bila 47.50 koja je u svom opisu dozvoljavala da se pod tom šifrom zadruga može baviti poslovima sezonskog, privremenom, povremenog zaposlenja. Shodno Zakonu o finanaijskom polovanju i Zakonu o porezima, takav način angažmana je iziskivao manja davanja u poreskom smislu i zbog toga je to bilo zaniljivo privrednim subjektima. Međutim nakon gašenja ove šifre djelatnosti zakonodavstvo u ovom slučaju FBIH donosi poseban propis, a to je Uredba o privatnim agencijama o posredovanju pri zapošljavanju, koja je propisala uslove pod kojim se određeno privredno društvo može baviti poslovima posredovanja u zapošljavanju. U Članu 2. te Uredbe je definisano šta se podrazumijeva pod poslovima pri posredovanju u zapošljavanju, tako da osim posredovanja u zasnivanju radnog odnosa na određeno i neodređeno vrijeme predviđeno je i angažovanje radne snage na privremenim i povremenim poslovima. Upravo ovaj segmen koji se odnosi na privremene i povremene poslove je dao mogućnost tim agencijama da posreduju u iznajmljivanju te vrste radne snage na koje se plaćalo stimulativni porez u odnosu na stvarno zaposlenje. Smatram da je to bilo uredu i da je to u interesu državnog sistema, a posebno privrednih subjekata koji vape za takvom radnom snagom. Šifra djelatnosti je također usklađana shodno navedenoj Uredbi, te je utvrđena šifra 78.10 djelatnost agencija za zapošljavanje. Da bi se bavili ovom djelatnošću shodno navedenom uredbom ste dužni da se obratite Ministarstvu za socijlana pitanja Vlade FBIH i da dostavite dokaze koje se traže da bi ispunjavali oređene uvjete. Ovaj sistem je funkcionisao do 2018.godine kada se kao gromoglasna informacija pojavljuju hapšenja osnivača i direktora ovih agencija. Ovi postupci istražnih radnji sa određenim hapšenjima i privođenjima bivaju obuhvaćene mnoge kompnije koje u privrednom smislu išta znače u FBIH. Koliko se iz informacija objavljenim u javnostima može zaključiti ove agencije su iskoristile zakonske mogućnosti, te su navodno sa privrednim subjektima zaključivali fiktivne ugovore o angažovanju radne snage uključujući i studente, gdje se novac isplaćivao agencijama koji se u nekim drugim postupcima vraćao kompanijama. Naravno ne želim ulaziti u taj segment društvenih pojava i davati ocjenu zakonitosti ili nezakonitosti, ali moram izvesti zaključak da je tim postupcima u dobroj mjeri uzdrman privredni sistem FBIH. Međutim, vratit ćemo se na pravni segment ovih agencija gdje odmah nakon ovih pojava navodnih krivično pravnih radnji i zloupotreba u agencijama FBIH, a na inicijativu svog resornog ministarstva, smatram da ishitreno djeluje te mijenja član 2. navedene Uredbe. Član 2. se mijenja samo u segmentu privremenih i povremenih poslova gdje se briše ta mogućnost, i time onemogućuje ovim agencijama da mogu iznajmljivati radnu snagu za privremene i povremene poslove. Šta se sa ovom izmjenom pokušalo uraditi meni kao pravniku nije jasno, ali smatram da ovakve ishitrene zakonske intervencije da bi se navodno spriječila zloupotreba, su veoma opasne za jedan pravni sistem države. Nakon donošenja izmjena Uredbe a naravno kao posljedica, se na teren šalju inspekcije (radnopravne) koje sa dosta arogantim stavom obilaze agencije i bukvalno im prijete zatvaranjem. Tumačenje ovih inspekcija je da privremene i povremene poslove ne mogu obavljati, mada segment privremenih i povremenih poslova nisu u nadležnosti ove uredbe već su u nadležnosti drugih zakonskih propisa.
Postavlja se pitanje da li je ovakvom izmjenom ovim pravnim subjektima onemogućeno bavljanje tih vrsta poslova.
Naravno da nije, jer standardna klasifikacija djelatnosti je predvijdle ai šifru 78.20, djelatnosi agencija za privrmeno zapošljavanje koje nisu u rangu agencija za zapošljavanjem iz šifre 78.10. Radnopravne inspekcije u svojim zapisnicima vjervatno zbog nedovoljnog znanja iz oblasti privrednog prava, ovim agencijama zabranjuju da privremen poslove obavljaju i sa šifrom 78.20 koje nisu niti mogu biti osnovne djelatnosti s obzirom da jedan pravni subjekt može imati samo jednu djelatnost. Ova uredba se odnosi samo na šifru 78.10 jer u šifri 78.20 je jasno definisano da se pod njom podrazumijevaju i „sezonski poslovi, posebni projekti itd“. Sezonski poslovi su ustvari poslovi koje smo naprijed spomenuli a to su poslovi za koje nije potrebno zasnivanje radnog odnosa već se odnose samo na pojedine radnje kao što su berba voća, utovar istovar, transportni poslovi, statisti u projektima snimanja filmova i slično. Ovu vrstu poslova zakon ne može ukinuti i ne može se zabraniti agencijama odnosno društvima da se bave pružanjem ovakve vrste poslova. Kako će poreska politika tretirati tu vrstu poslova nije u domenu radnopravne inspekcije i ova inspekcija ne može zabranjivati taj segment poslova. Smatram da sve agencije koje su došle pod udar naprijed navedene uredbe trebaju promjeniti sifru djelatnosti na 78.20 jer ova šifra im dozvoljava legalnno bavljenje poslova u smislu iznajmljivanja radne snage za sezonske poslove i posebne projekte.
Imajući u vidu naprijed izoženo da se zaključiti da zadruge nisu pravni oblik organizovanja za posredovanje u zapošljavanju ili iznajmljivanju radne snage, jer Zakon o porezima na dohodak ne predviđa studentske zadruge već studentske udruge – udruženja koja dosadašnjom zakonskom regulativom nisu uređena. Radi javnosti treba znati da kada se pojavi neko studentsko udruženje, to je samo više fiktivno radi imena, ali ustvari to su privredna društva koja se bave posredovanjem u zapošljavanju ili shodno šifri 78.10 ili 78.20 . Tu treba pomenut šifru 78.30 ostalo ustupanje ljudskih resursa, koja šifra isključuje djelantosti iz tačke 78.20, i jasno je da se sa ovom šifrom ne može posredovati u angažiranju radnika za sezonske poslove i posebne projekte jer je to jasno navedeno u obrazloženju ove djelatnosti.
Zaključak iz ovog teksta glasi: da je država zbog otvorenih krivičnih postupaka bezrazložno zakonski djelovala i time bezrazložno onemogućila odnosno pokušala onemogućiti da privredni subjekti putem agencija mogu angažirati radnu snagu za privremene i povremene poslove, jer je takvih poslova veoma mnogo i stimulativno djeluju na onaj segment stanovništva koji realno ne mogu zasnovati radni odnos. To ćemo poistovjetiti sa poslovima javnih radova, jer samo kroz javne radove država može ući u masovna privremena zaposlenja, a ovakvim zakonskim propisisma gdje se agnecijama zabranjuju da angažuju tu vrstu radne snage direktno ugrožavaju i ove djelatnosti koje obično država rabi u određenim situacijama.
Autor: poduzetnice.ba
