Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. novine FBiH, br. 36/2003, 21/2004 – ispr., 69/2004, 18/2005, 42/2010, 42/2011, 59/2014, 76/2014,
46/2016 i 75/2017)
Kada se zakonska odredba kojom je propisano krivično djelo protivzakonito posredovanje, izmijeni novom zakonskom odredbom kojom se mijenja zakonski
naziv krivičnog djela s dodatnim bitnim obilježjima, ne znači da se radi o dekriminalizaciji ranijeg zabranjenog ponašanja.
Iz obrazloženja:
Cijeneći istovrsnost osnova pod kojim je istaknuto, ovo vijeće smatra neophodnim istovremeno ukazati na neosnovanost prigovora u pogledu primjene blažeg zakona u vezi s pravnom kvalifikacijom iz člana 382. KZ FBiH, nalazeći da su neosnovane tvrdnje da je kasniji zakon blaži zakon jer isto djelo više ne postoji. Naime, izmjenama i dopunama KZ FBiH iz 2016. godine, predmetno krivično djelo nije dekriminaliziovano kao negativna društvena pojava, već je ranija zakonska odredba samo zamijenjena drugom, moglo bi se reći i potpunijom zakonskom odredbom istog, što predstavlja potpuno drugu pravnu situaciju od one koju odbrana poprima ističući prigovor primjene blažeg zakona.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 2 K 039401 21 Kž od 11. 3.
- godine)
