Zamjena kazne zatvora novčanom kaznom
Član 42.a Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 3/2003, 32/2003 – ispr., 37/2003, 54/2004, 61/2004, 30/2005, 53/2006, 55/2006, 8/2010, 47/2014, 22/2015, 40/2015 i 35/2018)
Zamjena izrečene kazne zatvora novčanom kaznom u postupku njenog izvršenja, ne predstavlja izricanje novčane kazne kao nove kazne, tako da zakonodavac ne predviđa postupak u kojem bi se kontradiktorno raspravljalo o odnosima koji bi mogli biti relevantni za odlučivanje o zahtjevu osuđenog i mogućnostima postizanja svrhe novčanog kažnjavanja.
Iz obrazloženja:
Pored navedenog, valja naglasiti i to da je u konkretnom slučaju, pobijanim rješenjem odlučivano o zamjeni izrečene kazne zatvora u postupku njenog izvršenja, u skladu s odredbama ZKP, a ne izricanju novčane kazne, kao neke nove kazne, kako to žalba implicira. Svaka kazna se izriče samo presudom. Izricanje kazne zatvora pravosnažnom presudom i način njenog izvršenja tako što će se zamijeniti za novčanu kaznu su prema odredbama ZKP BiH dvije odvojene stvari, koje se ne mogu poistovjećivati.
Također, s obzirom na navode žalbe i istaknute prigovore, valja ukazati da iz sadržaja žalbe proizilazi pogrešno viđenje i tumačenje odredbe člana 42.a KZ BiH ili pak zanemarivanje izmijenjenog sadržaja te odredbe (izmjene i dopune KZ BiH objavljene u Službenom glasniku BiH, broj 40/15). Imajući u vidu iznesene žalbene navode, evidentno je da žalba smatra da je primjena odredbe člana 42.a KZ BiH fakultativne prirode, pri čemu bi sudovi odlučujući o zahtjevima osuđenih ponovo preispitivali prirodu krivičnog djela i njegovu težinu, te cijenili da li se svrha kažnjavanja može postići novčanom kaznom. Međutim, ranija odredba člana 42. stav 1. KZ BiH, u kojoj je korištena formulacija „sud može“ je izmijenjena još 2015. godine10, te sada glasi:
„Izrečena kazna zatvora do jedne godine, ć e se, na zahtjev osuđenog, zamijeniti novčanom kaznom koja se plaća u jednokratnom iznosu u roku od 30 dana.“ Dakle, ne
- Izmjene i dopune KZ BiH objavljene u Službenom glasniku BiH broj 40/15;
radi se više o mogućnosti zamjene po ocjeni suda, nego imperativnoj odredbi – obavezi suda da izvrši zamjenu ukoliko osuđeni podnese takav zahtjev. Osim da se radi o kazni zatvora do jedne godine, nikakvi drugi uslovi tom odredbom nisu postavljeni niti je sudu ostavljeno da cijeni svrhu i cilj kažnjavanja, te u zavisnosti od toga donosi odluku o zahtjevu, kako to proizilazi iz žalbe. Zakonski osnov da sud vrši ocjenu opravdanosti zamjene pravosnažno izrečene kazne zatvora do jedne godine, novčanom kaznom i da eventualno odbije zahtjev osuđenog, više ne postoji niti da cijeni prirodu i težinu djela za koju mu je izrečena kazna zatvora, srazmjernost novčane kazne s učinjenim djelom i mogućnost postizanja svrhe kažnjavanja tom kaznom.
Iz navedene odredbe člana 42. stav 1. KZ BiH proizilazi da je zakonodavac zamjenu kazne zatvora do jedne godine novčanom kaznom, uslovio jedino zahtjevom osuđenog, tj. prepustio je njegovom vlastitom izboru, te ukoliko osuđeni zatraži zamjenu izrečene kazne zatvora do jedne godine novčanom kaznom, da sud, suprotno stavu žalbe, upravo po automatizmu, donosi rješenje kojim se zamjenjuje izrečena kazna zatvora novčanom kaznom. Pri tome se sudu jedino ostavlja da cijeni koji je od dva modela utvrđenja novčanog iznosa primjereniji datoj situaciji (po dnevnim iznosima ili po principu 100 KM po danu).
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj S1 2 K 039823 21 Kž 4 od 6. 10.
- godine)
