Pravni lijekovi u postupku izbornih žalbi
Član 6.9 Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13 i 7/14, 31/16 i 41/20);
Član 76. i 82. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”19/02, br. 88/07, 83/08 i 74/10);
Protiv rješenja vijeća Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, donesenog u postupku izbornih žalbi, nisu dozvoljeni vanredni pravni lijekovi.
Iz obrazloženja:
Po shvatanju ovog suda, u postupku zaštite izbornog prava nisu uopšte dozvoljeni vanredni pravni lijekovi, propisani Zakonom o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj: 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10).
Naime, postupak zaštite izbornog prava kao i pravni lijekovi za zaštitu izbornog prava propisani su Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine (Poglavlje 6) i Uputstvom o procedurama za rješavanje po prigovorima i žalbama podnesenim Centralnoj izbornoj komisiji BiH i izbornim komisijama („Službeni list BiH“, broj: 37/10, 53/10 i 61/12), kao posebnim propisima.
Prema odredbi člana 6.1 Izbornog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj: 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/137/14 i 31/16), zaštitu
izbornog prava osiguravaju izborne komisije i Apelacioni odjel Suda Bosne i Hercegovine. Članom 6.2 stav 1. navedenog zakona propisan je prigovor
izbornim komisijama kao redovno pravno sredstvo za zaštitu izbornog prava, dok je članom 6.6 stav 2. navedenog zakona propisana žalba Centralnoj izbornoj komisiji kao redovni pravni lijek protiv odluka izbornih (opštinskih) komisija. Prema odredbi člana 6.9 navedenog zakona, Apelaciono odjeljenje Suda Bosne i Hercegovine je nadležno da rješava po žalbama na odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine.
Sudski postupak po izbornim žalbama propisan je odredbama člana 76. do 82. citiranog Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine. Odredbom člana 76. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine propisano je da se protiv odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (Izborna komisija) ili Izbornog vijeća za prigovore i žalbe kojom se krši Izborni zakon Bosne i Hercegovine i propisi koje donosi Izborna komisija na osnovu zakona, može uložiti žalba Apelacionom odjeljenju. Članom 82. navedenog zakona je propisano da je odluka Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, po žalbi uloženoj zbog povrede izbornog prava, konačna i obavezujuća.
Iz navedenih odredbi proizilazi da protiv konačne, obavezujuće i pravosnažne odluke koju donese vijeće Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine po žalbi uloženoj zbog povrede izbornog prava, nisu uopšte dozvoljeni vanredni pravni lijekovi.
Odredbom člana 40. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine propisani su samo vanredni pravni lijekovi u upravnom sporu, i to: Zahtjev za ponavljanje postupka, Zahtjev za zaštitu zakonitosti i Zahtjev za preispitivanje sudske odluke.
U ovom predmetu vijeće Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine je odlučivalo u postupku po izbornim žalbama, a ne o zakonitosti konačnog upravnog akta u upravnom sporu.
Odredbom člana 49. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj: 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10) propisano je da se zahtjev za preispitivanje sudske odluke može podnijeti protiv konačne odluke Upravnog odjeljenja suda i konačne odluke najvišeg suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
Iz citiranog propisa proizilazi da se zahtjev za preispitivanje sudske odluke, kao vanredni pravni lijek, može podnijeti samo protiv konačne odluke Upravnog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine koja je donesena u upravnom sporu, i o tom zahtjevu odlučuje Apelaciono odjeljenje Suda Bosne i Hercegovine (član
- stav 3. navedenog zakona). Iz navedenih odredbi, dakle, proizilazi da nije dozvoljen zahtjev za preispitivanje sudske odluke, kao vanredni pravni lijek, protiv konačne i pravosnažne odluke koju donese Apelaciono odjeljenje Suda
Bosne i Hercegovine.
Na osnovu iznesenog vijeće Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine je, primjenom člana 52. stav 1. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, odbacilo zahtjev za preispitivanje sudske odluke kao nedozvoljen.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 Iž 036394 20 Iž 2 od 08.10.2019. godine).
4.1. Nedozvoljena žalba
Član 6.2 stav 1. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13 i 7/14, 31/16 i 41/20);
Izborni zakon Bosne i Hercegovine obezbjeđuje zaštitu biračima i političkim subjektima koji su ovjerili učešće na izborima i stoga kantonalno Vijeće nacionalnih manjina nije ovlašteno za podnošenje izborne žalbe, niti se u postupku po izbornih žalbama može preispitivati zakonitost opšteg akta poslovanja iz nadležnosti Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine.,
Iz obrazloženja:
Izborni zakon Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH br. 23/01 sa izmjenama) odredbom 6.1 propisuje da zaštitu izbornog prava osiguravaju izborne komisije i Apelacioni odjel Suda Bosne i Hercegovine. Ova zaštita je obezbjeđena biračima i političkim subjektima čije je pravo ustanovljeno ovim zakonom povrijeđeno putem prigovora opštinskoj izbornoj komisiji prema članu 6.2 stav 1., prigovora ili žalbe Centralnoj izbornoj komisiji shodno članu 6.6 stav
- i 2. i konačno žalbom na odluku Centralne izborne komisije BiH o kojoj prema članu 6.9. stav 1. Izbornog zakona BiH odlučuje Apelaciono odjeljenje Suda BiH.
Citirane odredbe propisane su u poglavlju 6. naslovljenom kao Zaštita izbornog prava, pa nesumnjivo proizilazi da se ova zaštita obezbjeđuje biračima i političkim subjektima, da samo ove kategorije uživaju zaštitu po odredbama navedenog zakona i ovlaštene su za podnošenje izborne žalbe.
Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina u Unsko-sanskom kantonu (Sl. glasnik USK, broj 4/12) u članu 23. propisao je osnivanje Vijeća nacionalnih manjina Kantona kao posebno savjetodavno tijelo Skupštine Kantona, koje sačinjavaju predstavnici pripadnika udruženja nacionalnih manjina iz člana 3 ovog zakona, koja imaju sjedište u Kantonu. Zakon u članu 26. propisuje da nadležnost Vijeća nacionalnih manjina Kantona je da prati stanje i primjenu propisa, zauzima stavove, daje prijedloge i preporuke organima vlasti u Kantonu po svim pitanjima koja su od značaja za položaj i ostvarivanje prava pripadnika svih nacionalnih manjina u Kantonu, delegira u komisije kada se raspravlja o stanju ljudskih prava u Kantonu, uključujući i prava pripadnika nacionalnih manjina ili se razmatraju predstavke i žalbe pripadnika nacionalnih manjina i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava i obaveza pripadnika nacionalnih manjina.
Proizilazi da podnosilac žalbe nije politički subjekt u smislu člana 1. stav 1. tačka 1. Izbornog zakona BiH koji je ovjerio učešće na izborima da bi ostvario pravo na zaštitu primjenom odredbi citiranog zakona. Žalitelj zahtijeva preispitivanje opšteg akta poslovanja iz nadležnosti Centralne izborne komisije BiH, koje ne može biti predmet postupka po odredbama propisanim za postupanje po izbornim žalbama, pa oba istaknuta razloga izjavljenu žalbu čine nedopuštenom.
Iz sadržaja žalbe nesumnjivo proizilazi interes podnosioca žalbe da obezbijedi nacionalnim manjinama na teritoriji Opštine Cazin pravo na zastupljenost u Opštinskom vijeću. Međutim, žalilac kao savjetodavno tijelo, nije ovlašten za podnošenje izborne žalbe, niti je osporavajući opšti akt pokrenuo odgovarajući postupak u zaštiti kolektivnog interesa nacionalnih manjina. Iz navedenog razloga utvrđeno je da je žalba nije dopuštena……….
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 Iž 036662 20 Iž od 21.08.2020. godine).
