Naknada štete profesionalnom vojnom licu
Član 154. stav 2., član 173. i 174. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (“Službeni glasnik BiH” br. 2/92, 13/93 i 13/94)
Član 70. stav 6. Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 26/2004, 7/2005, 48/2005, 50/2008 – dr. zakon, 60/2010, 32/2013 i 93/2017);
Šteta koju profesionalno vojno lice – pripadnik Oružanih snaga Bosne i Hercegovine pretrpi uslijed povređivanja na sportskom terenu prilikom vršenja planirane obavezne fizičke obuke u vidu fudbalske utakmice, smatra se štetom koja potječe od opasne djelatnosti za koju poslodavac odgovara po pravilima objektivne odgovornosti.
Iz obrazloženja:
…… šteta koju je tužitelj pretrpio usljed povređivanja na sportskom terenu, prilikom fizičke obuke – igre fudbala, prema shvatanju ovog vijeća, smatra
se štetom od opasne djelatnosti (povećana opasnost od povređivanja), pa za nju poslodavac odgovara po pravilima objektivne odgovornosti.
Prema odredbi člana 173. Zakona o obligacionim odnosima, šteta nastala u vezi sa opasnom djelatnošću smatra se da potiče od te djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Kod činjenice da je do povrede tužitelja došlo prilikom vršenja planirane obavezne vježbe u vidu fudbalske utakmice na sportskom terenu, kada je tužitelj pao i pretrpio povredu, ovo vijeće nalazi da je ostvarena pretpostavka uzročnosti. Ovo iz razloga jer naznačene aktivnosti predstavljaju opasnu djelatnost zbog brzine kretanja, naglih promjena tijela, te neminovnih padova kao sastavnih elemenata konkretne aktivnosti. Sve to čini da takva aktivnost nosi povećan rizik od povređivanja, pa za slučaj povrede prilikom vršenja opisane djelatnosti zaposlenog, odgovornost snosi njen organizator, a to je ovdje tužena. S obzirom da tužena strana nije oborila naznačenu pretpostavku uzročnosti, postoji njena građansko–pravna odgovornost i shodno tome, obaveza da tužitelju nadoknadi štetu.
Neosnovano žalba tužene ističe da je povreda tužitelja nastala isključivo nepažnjom tužitelja i da postoji doprinos tužitelja u nastaloj šteti, jer je do pada tužitelja došlo u toku redovne i obavezne sportske aktivnosti. Naime, iz saglasnih iskaza svjedoka proizilazi da se navedena aktivnost provodila na sportskom terenu, a samoj igri je prethodilo uobičajeno zagrijavanje po odgovornoj osobi, kako bi se izbjeglo pojedinačno zagrijavanje. Do povređivanja je došlo na način da je tužitelj tokom igre, u nastojanju da prihvati dodanu loptu, načinio nagli pokret tijela, koji je izazvao nastalu povredu koljena desne noge.
Slijedom svega navedenog, drugostepeno vijeće je paušalne žalbene navode kojima se ukazuje na doprinos tužitelja, odbilo kao neosnovane, utvrdivši da nisu ispunjeni uslovi propisani odredbama člana 177. stav 2. kako to tužena neosnovano ističe.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 P 030554 19 Gž od 04.09.2019. godine).
