Solidarna odgovornost imalaca motornih vozila za štetu koju pretrpe treća lica
Član 178. Zakona o obligacionim odnosima (“Službeni glasnik BiH” 2/92, 13/93 i 13/94);
Pravosnažno utvrđena solidarna odgovornost imalaca motornih vozila prema trećoj oštećenoj osobi, u smislu člana 178. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima, ne utiče na pravo regresiranja jednog imaoca prema drugom, s obzirom da ovo pravo, u regresnoj tužbi, ovisi isključivo od njihove subjektivne odgovornosti, odnosno krivice.
Iz obrazloženja:
Naime, žalba osnovano ukazuje da sama činjenica da su stranke u konkretnom parničnom postupku obavezane na naknadu štete trećem, oštećenom licu, ne podrazumijeva njihovu zajedničku niti solidarnu odgovornost. Ovo iz razloga što, kako se to pravilno žalbom ukazuje, vlasnici motornih vozila u saobraćaju, prema trećim oštećenim licima, odgovaraju prema pravilima o objektivnoj odgovornosti, dok jedni prema drugima odgovaraju prema subjektivnoj odgovornosti, odnosno krivici.
U prilog ovako zauzetom stanovištu drugostepenog vijeća govori i odredba člana 178. Zakona o obligacionim odnosima, čija primjena je obligatorna i nužna u cilju rješavanja predmetne pravne stvari. Odredbom citiranog člana Zakona regulisana je upravo odgovornost u slučaju udesa izazvanog motornim vozilima u pokretu, na način da je u stavu (1) određeno da u slučaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu, koji je prouzrokovan isključivom krivicom jednog imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice, dok je stavom (2) određeno da ako postoji obostrana krivica, svaki imalac odgovara za ukupnu štetu koju su oni pretrpjeli srazmjerno stepenu svoje krivice, te stavom (3) ako nema krivice ni jednog, imaoci odgovaraju na ravne dijelove, ako razlozi pravičnosti ne zahtijevaju što drugo. U odnosu na štetu koju su, u slučaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu, pretrpjela treća lica, stavom 4. iste odredbe decidno je regulisano da „za štetu koju pretrpe treća lica, imaoci motornih vozila, odgovaraju solidarno“.
Nakon analize i tumačenja citirane zakonske odredbe, vijeće nalazi za shodno da primarno podsjeti da je u prethodno vođenom postupku, koji je i pravosnažno okončan (pod poslovnim brojem S1 3 P 019679 15 P), Sud pravilno odlučio kada je, primjenom stava 4. navedene zakonske odredbe, obavezao imaoce motornih vozila, a koji su bili učesnici u saobraćaju i štetnom događaju, da solidarno nadoknade štetu prouzrokovanu navedenim štetnim događajem.
Međutim, kada se uzmu u obzir i ostali stavovi iste zakonske odredbe, a u odnosu na činjenično stanje u konkretnom parničnom spisu, vijeće zaključuje da utvrđena solidarna odgovornost prema trećoj, oštećenoj osobi, u smislu odredbe citiranog člana ne utiče na pravo regresiranja jednog imaoca prema drugom, s obzirom da ovo pravo, u regresnoj tužbi, ovisi isključivo od njihove subjektivne odgovornosti, odnosno krivice.
Naime, kako se pravilno žalbom ukazuje, u regresnom postupku, Sud nije vezan odlukom o solidarnoj obavezi, u cilju označenja visine prava regresiranja. Ovo posebno kada se ima u vidu da se odgovornost u ova dva postupka određuje prema različitim pravilima subjektivne i objektivne odgovornosti. In concreto, odgovornost tužene prema tužitelju je zasnovana na subjektivnoj odgovornosti, usljed čega se osnov za određivanje iste nalazi samo u krivici tužene, kao imaoca motornog vozila.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 P 028120 18 Pž od 05.03.2019. godine)
