Ugovora o izručenju između Crne Gore i Bosne i Hercegovine
Član 6. stav 2. i 3. Ugovora o izručenju između Crne Gore i Bosne i Hercegovine
Član 6. Ugovora o izručenju između Crne Gore i Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ – Međunarodni ugovori, br. 10/13);
Primjena stava 3. člana 6. Ugovora o izručenju između Crne Gore i BiH moguća je samo u pogledu presuda, odnosno krivičnih djela, za koje se izručenje traži istovremeno istom molbom, dok se naknadno podnesena molba cijeni samostalno u pogledu ispunjavanja pretpostavki za izručenje.
Iz obrazloženja:
U tom pogledu, preispitujući zakonske pretpostavke za izručenje67, te dovodeći u vezu iste sa zaključcima prvostepenog suda, ovo Vijeće je također utvrdilo da bi davanje naknadne saglasnosti, u konkretnom slučaju, bilo protivno članu 6. stav 2. predmetnog Ugovora68. Naime, ovo Vijeće je
- Pitanje obostrane kažnjivosti očigledno nije sporno, zbog čega se o istom u ovom rješenju neće ni davati detaljnije obrazloženje.
- (2) Izručenje radi izvršenja pravosnažno izrečene kazne zatvora ili mjere koja uključuje lišenje slobode, dozvolit će se samo za krivična djela koja su kažnjiva prema pravu obje države ugovornice i ako trajanje kazne zatvora ili mjere koja uključuje lišenje slobode ili njihov ostatak koji se treba izvršiti, iznosi najmanje četiri mjeseca.
pri tome pak cijenilo i stav 3. člana 6. istog Ugovora69, ali je zaključilo da bi se isti imao primijeniti samo u situaciji da je u datom momentu kada je bila podnesena molba povodom presude K br. 52/17 od 18.07.2017. godine (zbog koje je potraživana i izručena jer su bile ispunjene pretpostavke), istovremeno predmetom takve molbe bila i presuda broj K br. 138/18 od 16.10.2018. godine, zbog koje je podnesen naknadni zahtjev. Međutim, kako je molba države moliteljice povodom presude broj K br. 138/18 od 16.10.2018. godine, podnesena naknadno, ista se ima cijeniti samostalno u pogledu ispunjavanja pretpostavki za izručenje, a koje očigledno ne ispunjava, jer se radi o izrečenoj kazni zatvora ispod minimalno propisanog praga od 4 (četiri) mjeseca, kako je to pravilno navedeno u prvostepenom rješenju, kao i izjašnjenju tužioca.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj S1 3 K 036754 20 Kž od 16.11.2020. godine)
