Izuzeci od neposrednog sprovođenja dokaza
Član 273. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 3/2003, 32/2003 – ispr., 36/2003, 26/2004, 63/2004, 13/2005, 48/2005, 46/2006, 29/2007, 53/2007, 58/2008, 12/2009,
16/2009, 53/2009 – dr. zakon, 93/2009, 72/2013 i 65/2018);
Nisu ispunjene zakonske pretpostavke za čitanje zapisnika iz istrage kao dokaza na glavnom pretresu, ukoliko se zaključak o nemogućnosti
neposrednog saslušanja na glavnom pretresu zasniva na okolnostima koje samo ukazuju na potencijalnu nemogućnost pronalaska svjedoka ili na okolnostima na osnovu kojih prvostepeni sud samo konstatuje da je mogućnost njihovog pronalaska otežana, zbog čega za navedene zakonske izuzetke mora postojati konkretna i demonstrirana okolnost koja prevazilazi domen pretpostavke i koja predstavlja rezultat opredmećenog pokušaja.
Iz obrazloženja:
Razlozi koji su opredijelili odluku prvostepenog suda da se prihvati prijedlog Tužilaštva, i postupi u skladu sa zakonom propisanim izuzetkom od člana
- ZKP-a BiH, nisu dodatno elaborirani, osim što je navedeno da se njihovo čitanje dozvoljava, da je iz sadržaja vidljiva njihova namjera da se prebace u države zapadne Evrope, što prema stavu prvostepenog suda podržava tezu Tužilaštva da je njihovo lociranje otežano. Također je navedeno da će se o njihovoj dokaznoj snazi naknadno odlučiti.
Vijeće će podsjetiti na odredbe člana 273. stav 2. ZKP BiH koja glasi:
“(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu se po odluci sudije, odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitana lica …., ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred Sud nemoguć, ili je znatno otežan iz važnih uzroka.”
Dakle, odredba omogućava izuzetak od neposrednog sprovođenja dokaza, kada postoje neki od navedenih razloga u izuzetnim slučajevima. Ali u konkretnom slučaju, prvostepeni sud je prihvatio prijedlog za čitanjem iskaza na osnovu pretpostavki koje je Tužilaštvo predočilo, a koje se odnose na potencijalnu nemogućnost da se zna gdje se trenutno svjedoci nalaze.
Vijeće nalazi da odbrana osnovano prigovara, budući da nije učinjena niti jedna radnja koja bi bila usmjerena na pokušaj pronalaska ovih lica. Razlozi kojima se rukovodilo Tužilaštvo o nemogućnosti pronalaska migranta, ostali su samo u domenu pretpostavke o nemogućnosti, pri čemu nije niti od strane Tužilaštva, niti od strane Suda demonstriran pokušaj da se stupi u kontakt sa tim licima.
Zakon jasno propisuje da je izuzetak moguć kada se “ne mogu pronaći,
“dolazak je ‘nemoguć’” ili “znatno otežan iz važnih razloga”. Tumačenjem
ove odredbe, dolazi se do zaključka da za svaki od navedenih slučajeva, mora postojati konkretna i demonstrirana okolnost koja prevazilazi domen pretpostavke i koja predstavlja rezultat opredmećenog pokušaja.
Nadalje, prvostepeno vijeće opravdanje za svoj stav nalazi i u tvrdnji da bi dobijanje podataka putem međunarodne pravne pomoći bilo dugotrajno, zaboravljajući pri tome da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima66 u članu 3. daje mogućnost da se u hitnim slučajevima zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć mogu dostavljati i primati putem Eurojusta- Agencije Evropske unije za policijsku i pravosudnu saradnju u krivičnim stvarima.
U konkretnom slučaju, prvostepeni sud je prihvativši navode Tužilaštva, prihvatio i apstraktnu nemogućnost pronalaska svjedoka, bez konkretnog napora da se isti pronađu, iako su njihove adrese i lični podaci i Sudu i Tužilaštvu bili poznati. To ukazuje da je odbrana osnovano prigovorila kada je navela da odstupanje od neposrednog izvođenja ovog dokaza nije bilo opravdano niti na zakonu utemeljeno, bez obzira kakvu će dokaznu snagu u konačnici i imati ovakvi dokazi.
(Rješenje vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH o ukidanju prvostepene presude broj: S 1 2 K 030941 19 Kž od 09.01. 2020.godine)
