Korištenje zapisnika o prikupljenim izjavama ovlaštenih službenih lica
Član 219. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 3/2003, 32/2003 – ispr., 36/2003, 26/2004, 63/2004, 13/2005, 48/2005, 46/2006, 29/2007, 53/2007, 58/2008, 12/2009,
16/2009, 53/2009 – dr. zakon, 93/2009, 72/2013 i 65/2018)
Prilikom prikupljanja izjava od svjedoka tokom istrage, sama konstatacija na zapisniku da je svjedok upoznat sa pravima i obavezama iz člana 84. i
- ZKP BiH nije dovoljna, stoga ovlaštena službena lica svjedoka moraju u sadržinskom smislu upoznati sa njegovim pravima i obavezama iz člana
- i 86. ZKP BiH i ta činjenica mora biti na jasan način naznačena u zapisniku, te se samo u tom slučaju zapisnici mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku, u skladu sa članom 219. stav 3. ZKP BiH.
Iz obrazloženja:
Iz prezentiranja zapisnika na grafoskopu u sudnici i izjašnjenja stranaka na ročištu održanom dana 12.09.2019. godine da se zaključiti da ovi zapisnici o saslušanju umrlih osoba sadrže samo formalnu pouku o pozivanju na član 86. ZKP BiH. Odredba ovog člana propisuje cjelokupni tok saslušanja svjedoka i uključuje upozorenje svjedoku da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti, i da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo. Zatim će se svjedok upozoriti da nije dužan odgovarati na pitanja ako bi ga istinit odgovor izložio krivičnom gonjenju. Također, ova odredba propisuje da će se ovo upozorenje unijeti u zapisnik. Sama konstatacija u zapisniku o uzimanju izjava svjedoka S.D i D.J da su upoznati sa članom 86. ZKP BiH, nije dovoljna. Ovi svjedoci su prilikom saslušanja morali biti u sadržinskom smislu upoznati sa navedenim pravima i obavezama tokom saslušanja, i ta činjenica treba biti na jasan način naznačena u zapisniku o saslušanju svjedoka, jer se samo u tom slučaju ovi zapisnici mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku, u skladu sa članom 219. stav 3. ZKP BiH.
Tokom trajanja prvostepenog postupka Tužilaštvo BiH nije ponudilo dokaze iz kojih se može nesporno zaključiti da su ova lica prilikom svog svjedočenja zaista u sadržinskom smislu upoznati sa pravima i obavezama svjedoka iz člana 86. i 84. ZKP BiH. Ni podnijetom žalbom nisu ponuđeni bilo kakvi dokazi radi razrješenja ove situacije. Stoga je prvostepeno vijeće ispravno postupilo kada nije prihvatilo ove dokaze, jer nisu ispunjene pretpostavke iz člana 219. stav 3 ZKP BiH.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 2 K 031501 20 Kž od 13.07.2020. godine)
