Zastara za plaćanje režijskih troškova po ispostavljenim računima nastupa nakon proteka jedne godine.
Radi se o slijedećim potraživanjima:
naknade za isporučenu električnu i toplotnu energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka, odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva;
potraživanje radio-stanice i radio-televizijske stanice za upotrebu radio prijemnika i televizijskog prijemnika;
potraživanje pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona i poštanskih pregradaka, kao i druga njihova potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima;
potraživanje pretplate na povremene publikacije, računajući od isteka vremena za koje je publikacija naručena.
Zastarijevanje teče iako su isporuke ili usluge produžene. Na svakom ispostavljenom računu za prethodno pomenute usluge po pravilu je određen rok u kome davalac usluge traži od potrošača da plati troškove po ispostavljenom računu.
“Zastarjelost počinje teći prvog dana nakon datuma kada je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije nešto drugo propisano“ – Član 361. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (“Službeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89), (“Službeni list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i 13/94), (“Službeni glasnik RS”, br. 17/93 i 3/96).
Prekid roka zastare
Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom povjeriočevom radnjom preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrđivanja, obezbjeđenja ili ostvarenja potraživanja.
Vjerodostojna isprava
Računi za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoza smeća prema odredbi člana 29. stav 2. Zakona o izvršnom postupku FBiH smatraju vjerodostojnom ispravom, na osnovu koje se prema odredbi stava 1. istog člana Zakona o izvršnom postupku FBiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 32/2003, 52/2003 – ispr., 33/2006, 39/2006 – ispravka, 39/2009, 35/2012 i 46/2016 i “Službeni glasnik BiH”, br. 42/2018 – odluka Ustavnog Suda) može odrediti izvršenje.
Davalac usluge ne mora prethodno podnositi tužbu radi utvrđenja svog potraživanja, nego može na osnovu tih računa ili izvoda iz poslovnih knjiga direktno podnijeti prijedlog za izvršenje protiv dužnika odnosno svojih korisnika koji imaju dospjelih, a nenaplaćenih dugovanja.
Protiv takvih rješenja o izvršenju dužnik ima pravo podnijeti prigovor i osporiti predmetno potraživanje, u kom slučaju se prijedlog za izvršenje smatra tužbom i dalji tok postupka se nastavlja po pravilima Zakona o parničnom postupku FBiH (“Sl. novine FBiH”, br. 53/2003, 73/2005, 19/2006 i 98/2015)
Prigovor zastare
Dužnik koji bude tužen, bilo unutar zastarnog roka ili nakon proteka istog, u svakom slučaju treba dati odgovor na tužbu u kojem će pored osporavanja samog tužbenog zahtjeva istaći i prigovor zastare potraživanja.
Zastara ne znači da dužnik više nije dužan, međutim, zbog činjenice da povjerilac nije na vrijeme zahtijevao naplatu svoga potraživanja na propisan način, ima pravo uskratiti podmirenje svoga duga. Sudovi i druga javnopravna tijela ne prate zastaru po službenoj dužnosti već je na dužniku da se pozove na istu, te da istu i dokaže.
Plaćanje zastarjele obaveze
Ukoliko dužnik dužnik ispuni zastarjelu obavezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obaveza zastarjela.
izvor: pravniblog.com
