Ovo je jedan u nizu članaka koji se tiču stečajnog postupka. U prošlom tekstu samo rekli da stečajni plan ima pripremnu osnovu u osnovu za sprovođenje. Osnova za sprovođenje sadrži odredbe o tome kako će se planonm izmjeniti pravni položaj stečajnoig dužnika i drugi učesnika u postupku. Stečajni plan uključuje: opis načina, vremena i iznosa do kog povjerioci s osiguranim pravima i druge vrste povjerilaca trebaju biti isplaćeni ili namireni na neki drugi način, konverzije potraživanja povjerilaca u kapital stečajnog dužnika, novog zaduživanja dužnika i vrste garancija koje će biti ponuđene svakoj od kategorija povjerilaca i novih investitora, kao i način na koji će oni biti isplaćeni u cijelosti ili zaštićeni od šteta koje mogu biti rezultat primjene plana, stepena do kog se dužniku može oprostiti njegov dug; načina kompenzacije koji se nudi svim kategorijama, te razlika u smislu raspodjele u slučaju likvidacije dužnika; finansijskih prognoza i vrsta mjera koje trebaju da se preduzmu da bi se povratila profitabilnost preduzeća dužnika; načina izvršenja reorganizacije, posebno u vezi sa organizacionim, upravljačkim, finansijskim, tehničkim mjerama i mjerama za smanjenje broja zaposlenih; izvora finansiranja i finansijskog plana za primjenu stečajnog plana, uključujući povećanje osnovnog kapitala i duga, kao i drugih mjera koje su preduzete u skladu sa ovim zakonom. Bit o je napomenuti da se učesnici u stečjnom planu razvrstavaju u v iše grupa i to:
1) povjerioce s pravom odvojenog namirenja, ako plan zadire i u njihova prava,
2) stečajne povjerioce koji nisu nižeg isplatnog reda,
3) stečajne povjerioce pojedinih nižih isplatnih redova, ako njihova potraživanja ne prestaju prema članu 150. ovog zakona.
Stečajnim planom nebi se trebalo zadirati u pravo na potraživanja razlučnih povjerioca ukoliko stečajnim planom nije utvrđeno da će se pojednina potraživanja umanjiti, u kom slučaju povjeroci nemaju pravo potraživati više nego je stečajnim planom prihvaćeno. Isti slučaj je i sa običnim povjeriocima. Kada su u pitanju povjerioci nižih isplatnih redova njihova potraživanja prestaju usvajanjem stečajnog plana. Nisam siguran da je ova odredba pravična i realna a na kaju može se postaviti pitanje jeli ona diskrimirajuća. Svakom je njegovo potraživanje najveće i svako ima pravo na naplatu svojih potraživanja.
Svim učesnicima pojedine grupe imaju se stečajnim planom na jednak način osigurati potraživanja. Različito postupanje članovima iste grupe dozvoljeno je samo ako je stečajnim planom to predviđeno i potvrđeno prilikom usvajanja stečajnog plana. Ako stečajnim planom nije drugačije određeno stečajni dužnik se namirenjem stečajnim povjerioca u skladu sa osnovom za sprovođenje oslobađa dužničkih obaveza ukoliko planom nije drugačije određeno. Ukoliko se stečajnim planom predvidi da će se poraživanja stečajnih dužnika namiriti iz prohoda stečajnog dužnika ako on nastavi sa radom, onda je dužnik dužan da da priloži pregled popiane imovine kao i obaveza koje bi trebao ispuniti ako plan stupi na snagu. Uz to je potrebno obrazložiti koji se prihodi i rashodi mogu očekivati u vremenskom razdobklju tokom koga bi povjerioci trebali namiriti svoja potraživanja.
Postavlja se pitanje kada će stečajni sud odbiti usvajanje stečajnog plana? Stečajni sud će odbiti usvajanje stečajnog plana ako:
1) nisu poštovani propisi o pravu na podnošenje i sadržaju plana, te ako podnosilac plana taj nedostatak ne može otkloniti ili ga ne otkloni unutar primjerenog roka koji mu je sud odredio,
2) očito nema izgleda da plan koji je stečajni dužnik podnio povjerioci prihvate ili sud potvrdi,
3) prava koja bi sudionici trebali steći prema osnovi za provođenje plana koji je stečajni dužnik podnio očito se ne mogu ostvariti.
Ako stečajni plan ne bude odbačen stečajni sud je dužan u roku do 30 dana zatražiti da se o njemu izjasne:
1) odbor povjerilaca, ako je osnovan,
2) dužnik, ako je plan podnio stečajni upravnik,
3) stečajni upravnik, ako je plan podnio stečajni dužnik.
Stečajni plan se u pravilu zajedno sa svim svojim prilozima se izlaže u sudskoj pisarnici nadležnog suda.
Ukoliko stečajni plan dobije sve potrebne karakteristike prethodi faza njegovog usvajanja. Stečajni sud zakazat će ročište na kojem će se raspravljati i glasati o stečajnom planu i pravu glasa stečajnih povjerilaca. Ročište se mora održati u roku od 30 dana od dana donošenja rješenja o određivanju ročišta. Ročište za raspravljanje i glasanje mora biti objavljeno. U objavi treba istaći da se u stečajni plan i prispjele stavove o planu može izvršiti uvid u pisarnici stečajnog suda. Stečajni povjerioci koji su prijavili svoja potraživanja, razlučni povjerioci, stečajni upravnik i dužnik posebno će se pozvati na ročište za raspravljanje i glasanje o planu. S pozivom potrebno je dostaviti i kopiju plana ili sažetak njegovog bitnog sadržaja koji je podnosilac plana na zahtjev suda dužan da podnese sudu. Ročište za raspravljanje i glasanje o stečajnom planu ne smije se održati prije ročišta za ispitivanje potraživanja. Ta se dva ročišta mogu spojiti.
Pravo glasa imaju samo oni razlučni povjerioci kojima je na ispitnom ročištu priznato potraživanje odnosno čije potraživanje nije osporeno od stečajnog dužnika. Sud može ako smatra za potrebnim da zakaže posebno ročište za glasanje o stečajnom planu. Smatrat će se da su povjerioci prihvatili stečajni plan ako je u svakoj grupi većina povjerilaca glasala za plan i ako zbir potraživanja povjerilaca koji su glasali za plan premašuje zbir potraživanja povjerilaca koji su glasali protiv tog da se plan prihvati. Povjerioci koji imaju neko zajedničko pravo ili čija su prava do nastanka stečajnog razloga činila jedinstveno pravo računaju se pri glasanju kao jedan povjerilac. Na odgovarajući način postupit će se i s nosiocima razlučnih prava ili prava plodouživanja. Kao što je rečeno pristanak na stečajni plan daje i stečajni upravnik ako on nije predlagač stečajnog plana. Smatra će se da je on dao pristanak ako planu ne prigovara najkasnije na ročištu za glasanje ili usmeno na zapisnik. Nakon što stečajni plan prihvate povjerioci i nakon što na njega pristane stečajni dužnik, stečajni sud će da odluči o tome hoće li plan potvrditi. Stečajni sud će prije toga saslušati stečajnog upravnika, odbor povjerilaca, ako je osnovan, i stečajnog dužnika. Rješenje o potvrdi stečajnog plana sadrži osnovu za provođenje plana koju su povjerioci prihvatili.
Rješenje kojim se stečajni plan potvrđuje ili kojim se potvrda uskraćuje proglašava se na ročištu za glasanje ili na posebnom ročištu koje će se održati u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja. Ako se stečajni plan potvrdi sud će stečajnim povjeriocima koji su prijavili svoje potraživanje i razlučnim povjeriocima, upućujući ih na odluku o potvrdi plana, dostaviti kopiju plana ili sažetak njegovog kratkog sadržaja. Rješenje o potvrdi stečajnog plana djeluje prema svim učesnicima od svoje pravosnažnosti. Ako je predviđeno zasnivanje, izmjena, prijenos ili ukidanje prava na dijelovima imovine, ili prijenos poslovnih udjela u nekom društvu s ograničenom odgovornošću, smatrat će se da su u rješenju sadržane izjave volje učesnika date u propisanom obliku; to na odgovarajući način vrijedi i za rješenjem obuhvaćene izjave o preuzimanju obaveza na kojima se temelji zasnivanje, izmjena, prijenos ili ukidanje prava na dijelovima imovine ili prijenos poslovnih udjela i dionica. Ovo vrijedi i za stečajne povjerioce koji svoja potraživanja nisu prijavili, te za učesnike koji su planu prigovorili.
Ukoliko se usvoji stečajni plan pa rješenje o usvajanju postane pravomoćno, stečajni sud zaključuje stečajni postaupak. Posljedice zaključenja stečajnog postupka je da stečajnom upravniku, odboru povjerioca prestaje mandat a stečajnom dužniku se vraćaju sve ovlasti.
Naravno das provođenej stečajnog plana ne može biti bez nadzora. Nadzor nad provođenjem stečajnog plana vrši ili stečajni upravnik ili odbor povjerioca. Oni su dužni da redovno stečajnom sudiji dostavljaju izvještaj u vezi provođenja stečajnog plana. Ukoliko u stečajnom planu postoji poslovi koji zahtjevaju saglasnost stečajnog suda ili upravnika, ti poslovi moraju biti pod direktnim nadzorom jer neproizvode pravna dejstva ako nemaju potrebnu saglasnost. Ukoliko se stečajnim planom predviđa uzimanje kredita da bi se izmiririle dužničke obaveze onda vrijednist kredita ne može biti veća od vrijednosti imovine.
Stečajni sud će naložiti ukidanje nadzora ako:
1) su potraživanja čije se ispunjenje nadzire ispunjena ili je njihovo ispunjenje osigurano, ili
2) je od zaključenja stečajnog postupka prošlo tri godine, a nije podnesen prijedlog za otvaranje novog stečajnog postupka.
Sa ovim bi završio sa temom stečajnog postupka i nadam se da sam bar malo razjasnio ovu složenu problematiku koja je neminovna ui situaciji kada određen pravni subjekt upadne u prekomjernu dužničku krizu.
Autor: poduzetnice.ba
