Pravo iz penzijskog invalidskog osiguranja je zasigurno među građanima u BIH najprimjenjljivije pravo. Svakodnevno putem svih medija u manjem ili većem obimu se raspravlja o pravima iz penziskog osiguranja. Doduše, u zadnje vrijeme najaktuelnija tema je bila izmjena Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju koja je izazvala veliko inetersovanje javnosti u BiH koja je bile u većoj mjeri kritički raspoložena. Zakon je usvojen i trenutno se održavaju mnogobrojne konferencije i seminari koji su usmjereni na primjeni ovog zakonskog propisa. Ako uzmemo i pročitamo usvojena zakonska rješenja, trebat će nam puno i vremena i truda, ali i znanja da dokučimo kako i na koji način se obračunava visina penzije. Međutim, tema ovog rada neće biti način utvrđivanja i obračun visine penzija s obzirom da je to u nadležnosti zavoda koji isplaćuju penzije, ali smatram da tema ovog rada treba biti uputa kako i na koji način se može ostvariti penzija i koje vrste penzija imamo.
Da bi se raspravljalo uopće o penzijii i da bi jedno građansko lice moglo doći u situaciju da raspravlja o pravu na penziju on mora steći status osiguranika. Status osiguranika se stiče na način što građanin zasniva radni odnos kod poslodavca. Međutim, zasnivati radni odnos kod poslodavca i steći status osiguranika nije automatski čin. I sam poslodavac da bi njegov uposlenik mogao steći status osiguranika mora biti registrovan u skladu sa zakonom kao poreski obveznik. Tek kada poslodavac stekne taj status, onda i njegov uposlenik zasnivanjem radnog odnosa i urednom prijavom u poresku upravu i u Zavodu za penziono i zdravstveno osiguranje, ostvaruje svoj status. Međutim, ni to nije dovoljno da zdravstveni osiguranik stekne pravo ako poslodavac uz isplatu ličnih dohodaka uposleniku nije uredno izmirivao i obaveze po osnovu ovog osiguranja. Tek nakon što je poslodavac uredno izmirio poreske obaveze, tada uposlenik stiče to pravo. Ono što je bitno istaći, a što je Zakon na dosta jasan način obrazložio i što je jedan od ključnih elemenata za sticanje prava na bilo koju vrstu penzija, jeste staž osiguranika. Zakon je definisao kategoriju staža na način što je utvrdio da se pod stažom osiguranja podrzumijeva staž osiguranja sa efektivnim trajanjem i staž osiguranja sa uvećanim trajanjem. Znači, ovdje ćemo primjetiti da zakonodavac operira sa dva termina to je termin efektivno trajanje radnog staža i termin uvećano trajanje radnog staža. Zbog toga zakonodavac je imao potrebu da obrazloži i termin efektivno trajanje radnog staža pa je utvrdio da u staž osiguranja sa efetikvnim trajanjem se računa vrijeme koje osiguranik poslije navršene 15 godina života je proveo u obaveznom ili dobrovoljnom osiguranju, za koje je uplaćen doprinos. Sad iz ove odredbe se uviđa da je osnovni uslov da bi neko mogao steći status osiguranika jeste da je navršio 15 godina života. Znači, sva mlađa lica ispod 15 godina života ne mogu steći status osiguranika. Nakon toga zakonodavac uvodi opet dva termina osigranja, a to je obavezno ili dobrovoljno osiguranje. Obavezno osiguranje je osiguranje koje poslodavac uplaćuje za uposlenika prilikom zasnivanja radnog odnosa. Međutim, osiguranik pod određenim uslovima se može i dobrovoljno osigurati, znači bez zasnivanja radnog odnosa gdje sam uplaćuje određene poreske obaveze i time stiče status osiguranika. Efektivno trajanje radnog staža se računa za vrijeme provedeno na radu sa punim radnim vremenom, s tim da se pod punim radnim vremenom u smislu osiguranja prihvata i obavljanje rada sa nepunim radnim vremenom ako je to vrijeme efektivno u tolikoj mjeri da zadovoljava potrebe poslodavca odnosno uposlenika. Doduše, zakon je to u svojim odredbama članom 26 i 27, definisao kako i na koji način se prepračunava efektivno radno vrijeme. Kada je u pitanju staž osiguranja nezaposlenih lica, zakon je utvrdio da u staž osiguranja sa efektivnim trajanjem se računa vrijeme za koje je nezaposleno lice u skladu sa propisima kao nezaposlena osoba uplaćen doprinos. Za jednu kalendarsku godinu osiguranik može maksimalno steći svojstvo osiguranika u trajanju od 12 mjeseci. Međutim, zakonodavac je osim radnog staža sa efektivnim trajanjem koji je usko povezan sa radnim satima, predvidio i radni staž sa uvećanim osiguranjem. Zakonodavac je utvrdio da uposlenicima koji rade na naročito teškim, opasnim i po zdravlje štetnom radnom mjestu na kojem poslije navršenih određenih godina života ne može uspješno da obavlja svoju profesionalnu djelatnost, a da bi se zaštitio pravo tog osiguranika i obezbjedila mu se materijalna egzistencija, tada se za ta radna mjesta utvrđuje uvećan radni staž osiguranja. Taj uvećani radni staž može iznositi najviše 50% od efektivnog osiguranja. Međutim, sila zakon mijenja, pa tako zbog poznatih ratnih dešavanja izazavanim agresijom na BIH, stvorila se potreba da bivši pripadnici Armije Republika BIH i drugih vojnih formacija ostvaruju beneficirani radni staž. U ovom slučaju to je uduplani radni staž za vrijeme provedeno u Armiji Republike BIH. Međutim, u praksi su velike dileme izazvane po pitanju ovog i ovakvo beneficiranog radnog staža. Mnogi poslodavci posebo oni koji masovno zapošljavaju fizičku radnu snagu kao što su rudnici, su pokušali ovaj pravni institiut moglo bi se reći malo zloupotrijbtiti, pa su svoje uposlenike koji realno su zbog godina starosti umanjili radne sposobnosti, upućivali u penziju sa uvećanim vojnim radnim stažom. Međutim, uposlenicima to nije odgovoralo i mnogi su pokrenuli sudske sporove. Ovo navodim iz razloga što je zakonodavac propisao da ovaj uduplani radni staž se može korisitit samo ako osiguranik pristane na to. Znači, svi poslodavci koji su bez saglasnosti uposlenika utvrdjivali uvećani radni staž su izgubuli sudske psotupke.
Kada smo obradili temu radnog staža koji je neophodan element da bi se korisitlo pravo na penziju, onda se moramo dotaći i podjele odnosno vrsta penzija koje su zakonom predviđena. Tako zakonodavac propisuje da se u skladu sa ovim zakonom penzija može ostvariti na sljedeće način:
Za slučaj starosti- starosna penzija,
za slučaj invalidnosti- invalidska penzija,ali samo pod uslovom da je invalidnost izazvala trajne posljedice I kategorije, jer svaga druga invalidnost za posljedicu ima novčane naknade.
Za slučaj smrti osiguranika- njegovi članovi porodičnog domaćinstva imaju pravo na porodičnu penziju .
Osim prava na penziju zakonodavac je predvidio i naknadnu za fizičku onesposobljenost određeog fizičkog lica- osiguranika.
Starosna penzija
Pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, odnosno najmanje 20 godina penzijskog staža ili kada navrši 40 godina staža osiguranja bez obzira na godine života. Ova odredba je jasno i precizno definisala koji su uslovi za starosnu penziju. Međutim ovo se sve primjenjuje kada je u pitanju redovan radni staž. Postavlja se pitanje da li se starosne granice za ostvarivanje penzije smanjuju u slučaju beneficiranog radnog staža. Tako zakon utvrđuje da uvećanje staža je razlika između ukupno utvrđenog staža osigurajaj sa uvećanim trajanjem i staža osiguranja u efektivnom trajanju za isti period. Starosna granica koja je utvrđena ovim zakonom može se snižavati najviše do 45 godina života. To u prevodu znači da starosnu penziju može ostvariti lice koje je napunilo najmanje 45 godina života ukoliko postoji tkz. posebni – beneficirani radni staž. Zakonodavac u novijim zakonskim rješenjima je dosta opširno obrazložio način obračuna penzija o čemu se mi ovjde u ovom radu nećemo baviti
Invalidska penzija
Pravo na invalidsku penziju ima osiguranik kod koga je utvrđena prva kategorija invalidnosti ako je invalidnost prouzrokovana poredom na radu ili profesionalnom bolešću bez obzira na dužinu penzijskog staža. Također, pravo na invalidsvku penziju ima i lice, ako je invalidsnost prouzorkana povredom van rada ili bolešću pod uslovom da je prije nastanka invalidnosti imao navršen penzijski staž koji mu pokriva najmanje 1/3 razdoblja od navršenih najmanje 20 godina života do dana nastanka invalidnosti, računajući radni vijek na pune godine. Osiguranik kod koga je utvrđena prva katergiija invaldinsoti do navršenih 30 godina života stiče pravo na invaldisku penziju ako je invalidnost prouzrkavana povredom van rada ili bolešću pod uslovom da je prije nastanka invalidnosti imao navršen penzijski staž koji mu pokriva 1/3 radnog vijeka, al najmanje jednu godinu staža osiguranja. Invalidska penzija se određuje na isti način kao i starosna penzija.
Također, ovim radom se nećemo baviti načinom obračuna invalidske penzije jer smatram da je to tehnička stvar u zadatku nadležnog zavoda.
Porodična penzija
Pravo na porodičnu penziju imaju članovi porodice umrlog osiguranika koji je na dan smrti ispunjavao uslove za starosnu ili invalidsku penziju i članovi porodice umrlog korisnika starosne ili invalidske penzije. Članovima porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika penzije smatraju se: a) bračni supružnik (udovica odnosno udovac), b) razvedeni bračni supružnik, ako mu je pravosnažnom presudom suda dosuđeno pravo na izdržavanje, c) dijete, rođeno u braku ili van braka, te usvojeno dijete, d) pastorak ukoliko ga je umrli osiguranik, odnosno korisnik penzije izdržavao, e) dijete-unuče bez oba roditelja ukoliko ga je umrli osiguranik, odnosno korisnik penzije izdržavao.
Uvjeti na porodičnu penziju udovice i udovca
Udovica ima pravo na porodičnu penziju: a) ako je na dan smrti supruga navršila 50 godina života, b) ako je na dan smrti supruga bila potpuno nesposobna za privređivanje, odnosno ako je takva nesposobnost nastala u roku jedne godine od dana smrti supruga, c) ako je poslije smrti supruga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na porodičnu penziju, a ona obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci.
Udovica kojoj pravo na porodičnu penziju ostvarenu u skladu sa naprijed navedenim uvjetom ovog i pravo na penziju prestane prije navršenih 50, ali poslije navršenih 45 godina života može ponovo ostvariti pravo na porodičnu penziju kad navrši 50 godina života.
Udovica koja nije ostvarila pravo na porodičnu penziju u skladu sa naprijed nvedenim uvjetima iako je ispunjavala uslove, može ostvariti pravo na porodičnu penziju i nakon prestanka prava na porodičnu penziju djece, pod uslovima utvrđenim ovim zakonom
Udovica koja u toku korištenja prava na porodičnu penziju, ostvarenu u skladu sa navedenim uvjetima, postane potpuno nesposobna za privređivanje zadržava pravo na porodičnu penziju dok postoji takva nesposobnost.
Udovica koja u toku korištenja prava u skladu sa navedenim uvjetima ovog člana navrši 50 godina života zadržava pravo na porodičnu penziju.
Udovica koja do smrti supruga nije navršila 50 ali je imala navršenih 45 godina života ima pravo na porodičnu penziju kad navrši 50 godina života.
Udovica koja je do smrti supruga ili do prestanka prava na porodičnu penziju navršila 45 godina života ima pravo na porodičnu penziju prije navršenih 50 godina života, ako postane potpuno nesposobna za privređivanje
Udovica ima pravo na porodičnu penziju i kad je dijete osiguranika, odnosno korisnika penzije rođeno 300 dana nakon njegove smrti.
Izuzetno od navedenih uvjeta, udovica šehida, odnosno poginulog branioca, ima pravo na porodičnu penziju kada navrši 50 godina života.
Pod istim uvjetima i udovac stiče pravo na porodičnu penziju stim da gornja starosna granica je 60 godina a donja 55.
Ako analiziramo naprijed navedene uvjete zaključićemo da udovica odnsno udovac imaju širok spektar zaštićenih prava na porodičnu penziju. Međutim u praksi je upitno da li su udovice ili udovci koji nemaju zajedničke dijece, a mlađi si ud 50 dnosno od 60 godina oštećeni ovakvim zakonskim rješenjima. Zakonodavac se vodio kriterijem radne sposobnosti određenoog lica da privređuje, ali je pritom zaboravio da država mora preuzeti obavezu da obezbjedi zaposlenje tih kategorija ljudi, što u Bosni i Hercegovini nije slučaj.
Pravo supružnika iz razvedenog braka na porodičnu penziju
Pravo na porodičnu penziju ima i supružnik iz razvedenog braka, ako mu je pravosnažnom sudskom presudom dosuđeno pravo na izdržavanje, te ukoliko ispunjava uvjete iz ovog zakona.
Ovo pravo kada se posmatra sa stanovišta ostvarivanja prava udovice ili udovca može biti i diskutabilno. U praksi to znači kada se pojavi supružnik koji je pravomoćno razveden sa presudom o izdržavanju onda to znači da se pravo udovcu ili dovici umanjuje za taj iznos. Ja sam više na stajalištu da se smrću osiguranika gasi i obaveza izdržavanja i da se ta obaveza ne može pretočiti u porodičnu penziju što je zkonodavac učinio.
Prava djeteta na porodičnu penziju
Dijete ima pravo na porodičnu penziju do navršenih 15 godina života.
Poslije navršenih 15 godina života, dijete ima pravo na porodičnu penziju do završetka redovnog školovanja, ali najkasnije do navršenih 26 godina života.
Redovnim školovanjem, ne smatra se školovanje u školi istog ili nižeg stepena obrazovanja od škole koju je dijete završilo.
Dijete kod koga nastupi nesposobnost za samostalan život i rad prije 15. godine života ima pravo na porodičnu penziju dok ta nesposobnost traje.
Dijete kod koga nesposobnost za privređivanje nastupi poslije 15. godine života, a prije smrti osiguranika odnosno korisnika penzije ima pravo na porodičnu penziju ako ga je osiguranik odnosno korisnik penzije izdržavao do svoje smrti.
Dijete kod koga u toku korištenja prava na porodičnu penziju nastupi nesposobnost za samostalan život i rad ili nesposobnost za privređivanje zadržava pravo na penziju dok ta nesposobnost traje.
Nesposobnost za samostalan život i rad postoji kada se lice zbog vrste i težine fizičkog ili mentalnog oštećenja ili vrste i težine psihičke bolesti ne može osposobiti za obavljanje najjednostavnijih poslova.
Ovim radom sam u najkraćim crtama pokušao objasniti kako i na koji način se može ostvariti pravo na penziju i ko to pravo može ostvariti. Naravno ova tema je mnogo šira i ostale su još mnoge stvari nepomenute ali se nadam da ću u drugoj temi ove oblasti objasniti i neke druge institute kao što je pojam profesionalne bolesti, pravo na naknade po osnovu invalidnosti, kao i prava na penziona primanja posebne populacije stanovništva, a to je boračka populacija.
Autor: poduzetnice.ba
