ZAKON
O KONKURENCIJI
(“Sl. glasnik BiH”, br. 48/2005, 76/2007 i 80/2009)
I – OPŠTE ODREDBE
Član 1
(Predmet)
Ovim zakonom uređuju se pravila, mjere i postupci zaštite tržišne konkurencije, nadležnosti i način rada Konkurencijskog savjeta na zaštiti i promociji tržišne konkurencije u Bosni i Hercegovini.
Član 2
(Primjena)
(1) Ovaj zakon primjenjuje se na sva pravna i fizička lica koja se posredno ili neposredno bave proizvodnjom, prodajom roba i pružanjem usluga i koja mogu svojim djelovanjem sprečavati, ograničavati ili narušavati tržišnu konkurenciju na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine ili značajnijem dijelu tržišta (u daljem tekstu: privredni subjekti), i to na:
a) privredna društva, preduzeća i preduzetnike i njihova udruženja bez obzira na oblik vlasništva, sjedište ili prebivalište;
b) organe državne uprave i lokalne samouprave, kada posredno ili neposredno učestvuju ili utiču na tržište;
c) ostala fizička i pravna lica koja neposredno ili posredno, stalno, povremeno ili jednokratno učestvuju na tržištu, bez obzira na pravni status, na oblik vlasništva, sjedište ili prebivalište, kao što su udruženja, sportske organizacije, ustanove, zadruge, nosioci prava intelektualne svojine.
(2) Ovaj Zakon primjenjuje se i na privredne subjekte koji imaju kontrolu nad drugim privrednim subjektom, te na privredne subjekte pod njegovom kontrolom. Privrednim subjektom pod kontrolom drugog privrednog subjekta smatra se privredni subjekt u kojem drugi privredni subjekt neposredno ili posredno:
a) ima više od polovine udjela ili dionica,
b) može ostvarivati više od polovine glasačkih prava, ili
c) ima pravo na postavljanje više od polovine članova uprave, nadzornog odbora, odnosno odgovarajućeg tijela za upravljanje, te vođenje poslova, ili
d) na drugi način ima pravo na upravljanje poslovanjem privrednog subjekta.
(3) Ovaj zakon primjenjuje se i na privredne subjekte sa sjedištem i prebivalištem u inostranstvu, ako njihovo djelovanje ima značajan efekat na tržište Bosne i Hercegovine ili na značajnijem dijelu tržišta.
Član 3
(Relevantno tržište)
(1) Relevantno tržište, u smislu ovog zakona, određuje se kao tržište određenih proizvoda i/ili usluga koji su predmet obavljanja djelatnosti privrednih subjekata na određenom geografskom području.
(2) Relevantno tržište proizvoda i/ili usluga obuhvata sve proizvode koje potrošači i/ili korisnici smatraju međusobno zamjenjivim, pod prihvatljivim uslovima, imajući u vidu naročito njihove bitne karakteristike, kvalitet, uobičajnu namjenu, način upotrebe, uslove prodaje i cijene.
(3) Relevantno geografsko tržište obuhvata cjelokupan ili značajan dio teritorije Bosne i Hercegovine na kojem privredni subjekti djeluju u prodaji i/ili kupovini relevantnog proizvoda i/ili usluga pod jednakim ili dovoljno ujednačenim uslovima i koji to tržište bitno razlikuju od uslova konkurencije na susjednim geografskim tržištima.
(4) U određenim slučajevima, relevantno geografsko tržište može biti utvrđeno na međunarodnom nivou.
(5) Konkurencijski savjet podzakonskim aktom bliže će propisati kriterijume i način utvrđivanja relevantnog tržišta.
II – ZABRANjENA KONKURENCIJSKA DJELOVANjA
Član 4
(Sporazumi)
(1) Zabranjeni su sporazumi, ugovori, pojedine odredbe sporazuma ili ugovora, zajednička djelovanja, izričiti i prećutni dogovori privrednih subjekata, kao i odluke i drugi akti privrednih subjekata (u daljem tekstu: sporazumi) koji za cilj i posljedicu imaju sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišne konkurencije na relevantnom tržištu, a koji se odnose na:
a) direktno ili indirektno utvrđivanje kupovnih i prodajnih cijena ili bilo kojih drugih trgovinskih uslova;
b) ograničavanje i kontrolu proizvodnje, tržišta, tehničkog razvoja ili ulaganja;
c) podjelu tržišta ili izvora snabdijevanja;
d) primjenu različitih uslova za identične transakcije s drugim privrednim subjektima, dovodeći ih u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju;
e) zaključivanje takvih sporazuma kojima se druga strana uslovljava da prihvati dodatne obaveze koje po svojoj prirodi ili običajima u trgovini nisu u vezi s predmetom sporazuma.
(2) Sporazumi zabranjeni u skladu sa stavom (1) ovog člana su ništavni.
(3) Sporazumi iz stava (1) ovog člana nisu zabranjeni ako doprinose unapređenju proizvodnje ili distribucije roba i/ili usluga unutar Bosne i Hercegovine, ili promociji tehničkog i ekonomskog razvoja, pri čemu potrošačima omogućavaju pravičan udio koristi koja iz njih proizilazi, a koji:
a) nameću samo ograničenja neophodna za postizanje ciljeva i
b) ne omogućavaju isključivanje konkurencije u bitnom dijelu predmetnih proizvoda ili usluga.
Član 5
(Pojedinačna izuzeća)
(1) Konkurencijski savjet, na zahtjev jedne ili više stranki u sporazumu, može donijeti rješenje o pojedinačnom izuzeću od zabrane sporazuma iz člana 4. stav (1) ovog zakona, ako sporazum ispunjava uslove iz člana 4. stav (3) ovog zakona.
(2) Ako Konkurencijski savjet u roku iz člana 41. stav (1) tačka b) ovog zakona nije donio rješenje, smatra se da je predmetni sporazum izuzet od zabrane propisane u članu 4. stav (1) ovog zakona.
(3) Konkurencijski savjet može, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke već izuzeti sporazum iz stava (1) ovog člana ponovo preispitati, ukoliko utvrdi:
a) da je rješenje doneseno na osnovu nepotpunih i netačnih podataka i informacija;
b) da su materijalni uslovi i činjenice na relevantnom tržištu značajno promijenjeni;
c) da jedna od strana u sporazumu djeluje suprotno obavezama utvrđenim od strane Konkurencijskog savjeta.
(4) Ukoliko Konkurencijski savjet utvrdi da je došlo do kršenja u smislu stava (3) ovog člana, može poništiti, ukinuti ili izmijeniti rješenje.
Član 6
(Sadržaj i trajanje pojedinačnog izuzeća)
(1) Pojedinačno izuzeće može sadržavati uslove i zabrane.
(2) Pojedinačno izuzeće ima ograničen rok važenja, s tim da ono ne može trajati duže od pet godina.
(3) Rok iz stava (2) ovog člana može se na zahtjev stranaka ponovo produžiti za najviše pet godina, ako se dokaže da sporazum i dalje zadovoljava uslove iz člana 4. stav (3) ovog zakona.
(4) Zahtjev za produženje roka važenja pojedinačnog izuzeća stranke podnose Konkurencijskom savjetu najkasnije četiri mjeseca prije isteka roka važenja.
(5) Pojedinačno izuzeće važi od dana zaključenja sporazuma, a kada sadrži uslove i zabrane, važi od dana donošenja, odnosno najkasnije od dana ispunjenja uslova.
Član 7
(Grupna izuzeća)
(1) Konkurencijski savjet usvojiće sljedeća grupna izuzeća za sprovođenje odredaba člana 4. stav (3) ovog zakona, i to:
a) horizontalne sporazume, a posebno sporazume o istraživanju, razvoju i specijalizaciji;
b) vertikalne sporazume, a posebno sporazume o isključivoj distribuciji, selektivnoj distribuciji, isključivoj kupovini i franšizi;
c) sporazume o transferu tehnologije, licenci i know how;
d) sporazume o distribuciji i servisiranju motornih vozila;
e) sporazume o osiguranju.
(2) Konkurencijski savjet podzakonskim aktima bliže će definisati grupne sporazume iz stava (1) ovog člana, a posebno:
a) ograničenja ili ugovorne odredbe koje mogu biti sadržane u sporazumu;
b) ugovorne odredbe koje moraju biti sadržane u sporazumu;
c) njihovo trajanje i ostale uslove koji moraju biti ispunjeni.
(3) Sporazumi koji ispunjavaju uslove iz člana 4. stav (3) ovog zakona ne moraju se podnositi na ocjenu Konkurencijskom savjetu radi pojedinačnog izuzeća iz člana 5. ovog zakona.
(4) Konkurencijski savjet, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, može pokrenuti postupak za ocjenu pojedinog sporazuma iz stava (3) ovog člana ako njegovi efekti ne ispunjavaju uslove iz člana 4. stav (3) ovog zakona.
Član 8
(Sporazumi male vrijednosti)
(1) Odredbčko te člana 4. stav (1) ovog zakona ne primjenjuju se na sporazume male vrijednosti.
(2) Sporazumom male vrijednosti smatra se sporazum ako je zajedniržišno učešće učesnika sporazuma i privrednih subjekata pod njihovom kontrolom na relevantnom tržištu neznatno, izuzev teških ograničenja.
(3) Sporazumi male vrijednosti u smislu ovog zakona su:
a) ukupni tržišni udio učesnika sporazuma na relevantnom tržištu ne premašuje 10% u slučaju kada je sporazum zaključen između privrednih subjekata koji su stvarni ili potencijalni konkurenti, odnosno kada djeluju na istom nivou proizvodnje ili trgovine;
b) kad tržišni udio svake od strana na relevantnom tržištu ne premašuje 15%, u slučaju kada je privredni sporazum zaključen između privrednih subjekata koji nisu stvarni ili potencijalni konkurenti, odnosno kada djeluju na različitim nivoima proizvodnje ili trgovine;
c) sporazumi u kojima je teško odrediti da li se radi o sporazumu između konkurentnih ili privrednih subjekata koji nisu konkurentni kod kojih će se primjeniti prag do 10% udjela na relevantnom tržištu.
(4) Konkurencijski savjet podzakonskim aktom bliže će definisati uslove i kriterijume koje sporazumi male vrijednosti moraju ispunjavati, kao i teška ograničenja.
Član 9
(Dominantan položaj)
(1) Privredni subjekat ima dominantan položaj na relevantnom tržištu roba ili usluga ako se zbog svoje tržišne snage može ponašati u značajnoj mjeri nezavisno od stvarnih ili mogućih konkurenata, kupaca, potrošača ili dobavljača, takođe uzimajući u obzir udio tog privrednog subjekta na relevantnom tržištu, udjele koje na tom tržištu imaju njegovi konkurenti, kao i pravne i druge zapreke za ulazak drugih privrednih subjekata na tržište.
(2) Pretpostavlja se da privredni subjekat ima dominantan položaj na tržištu roba ili usluga ako na relevantnom tržištu ima udio veći od 40%.
(3) Pretpostavlja se da više privrednih subjekata ima dominantan položaj na tržištu roba i/ili usluga ako na relevantnom tržištu dva ili tri privredna subjekta imaju zajedno tržišno učešće veće od 60%.
(4) Pretpostavlja se da više privrednih subjekata ima dominantan položaj na tržištu roba i/ili usluga ako na relevantnom tržištu četiri ili pet privrednih subjekata imaju zajedno tržišno učešće veće od 80%.
(5) Konkurencijski savjet podzakonskim aktom bliže će definisati kategoriju dominantnog položaja.
Član 10
(Zloupotreba dominantnog položaja)
(1) Zabranjena je svaka zloupotreba dominantnog položaja jednog ili više privrednih subjekata na relevantnom tržištu.
(2) Zloupotreba dominantnog položaja posebno se odnosi na:
a) direktno ili indirektno nametanje nelojalnih kupovnih i prodajnih cijena ili drugih trgovinskih uslova kojima se ograničava konkurencija;
b) ograničavanje proizvodnje, tržišta ili tehničkog razvoja na štetu potrošača;
c) primjenu različitih uslova za istu ili sličnu vrstu poslova s ostalim stranama, čime ih dovode u neravnopravan i nepovoljan konkurentski položaj;
d) zaključivanje sporazuma kojima se uslovljava da druga strana prihvati dodatne obaveze koje po svojoj prirodi ili prema trgovinskom običaju nisu u vezi s predmetom takvog sporazuma.
Član 11
(Rješenje o zloupotrebi dominantnog položaja)
(1) Konkurencijski savjet, na osnovu čl. 9. i 10. ovog zakona, donosi odgovarajuće rješenje kojim:
a) utvrđuje dominantni polažaj i postupanja privrednih subjekata kojim se zloupotrebljava taj položaj i sprečava, ograničava ili narušava tržišna konkurencija, te trajanje takvog ponašanja;
b) zabranjuje svako daljnje postupanje privrednog subjekta;
c) određuje rokove i mjere za otklanjanje štetnih posljedica takvog postupanja;
d) određuje privrednom subjektu da obavi i druge odgovarajuće mjere te rokove za njihovo izvršavanje koje doprinose osiguravanju konkurencije između privrednih subjekata na relevantnom tržištu.
(2) Ako Konkurencijski savjet nije donio rješenje u roku iz člana 41. stav (1) tačka c) ovog zakona, smatra se da se zaključenim sporazumom odnosno postupanjem privrednog subjekta ne zloupotrebljava dominatan položaj.
(3) Ukoliko nije doneseno rješenje iz stava (2) ovog člana, na poseban zahtjev privrednog subjekta Konkurencijski savjet donosi rješenje, u skladu s procedurom ovog zakona, da zaključenim sporazumom odnosno postupanjem privredni subjekt ne zloupotrebljava dominantan položaj.
Član 12
(Koncentracija)
(1) Koncentracijom, u smislu ovog zakona, smatra se:
a) spajanje ili pripajanje nezavisnih privrednih subjekata ili dijelova privrednih subjekata;
b) sticanje kontrole ili prevladavajućeg uticaja jednog, odnosno više privrednih subjekata nad drugim, odnosno nad više drugih privrednih subjekata ili dijelom drugog privrednog subjekta, odnosno dijelovima drugih privrednih subjekata, i to:
1) sticanje kupovinom većine dionica ili udjela osnovnog kapitala, ili
2) sticanje većine prava glasa, ili
3) na drugi način, u skladu s odredbama zakona koji regulišu osnivanje privrednih subjekata i njihovo upravljanje;
c) zajedničko ulaganje na dugoročnoj osnovi dva ili više nezavisnih privrednih subjekata koji djeluju kao nezavisan privredni subjekat.
(2) Sticanje kontrole, u smislu stava (1) ovog člana, ostvaruje se putem prava, zaključivanjem sporazuma ili drugim sredstavima kojima jedan ili više privrednih subjekata, bilo posebno, bilo zajednički, uzimajući u obzir sve pravne i činjenične okolnosti, stiču mogućnost ostvarivanja dominantnog uticaja nad jednim ili više privrednih subjekata.
(3) Koncentracijom, u smislu stava (1) ovog člana ne smatra se:
a) kada bankarske i druge finansijske institucije ili osiguravajuća društva u svom redovnom poslovanju privremeno steknu dionice ili udjele s namjerom njihove dalje prodaje i stave ih na prodaju najkasnije u roku od 12 mjeseci, i ako u navedenom roku vlasništvo na te udjele nije upotrebljeno na način da to utiče na konkurentno ponašanje tog pravnog subjekta, odnosno da ne poduzima mjere kojima se narušava, ograničava ili sprečava tržišna konkurencija. Konkurencijski savjet može produžiti rok na zahtjev stranke ako privredni subjekat dokaže da transakciju nije moguće sprovesti u utvrđenom roku;
b) kad dođe do sticanja kontrole nad privrednim subjektom od lica koje obavlja funkciju stečajnog ili likvidacionog upravnika u smislu zakona o stečaju i likvidaciji;
c) kad zajedničko ulaganje ima za cilj koordinaciju tržišnih aktivnosti između dva ili više privrednih subjekata koji zadržavaju svoju nezavisnost, pri čemu će ovakvo zajedničko ulaganje biti ocjenjivano u skladu sa članom 4. ovog zakona.
Član 13
(Zabranjene koncentracije)
Zabranjene su koncentracije privrednih subjekata koje za rezultat imaju značajno narušavanje efikasne tržišne konkurencije na cijelom tržištu Bosne i Hercegovine ili na njenom značajnijem dijelu, a posebno kojima se stvara novi ili jača postojeći dominantni položaj.
Član 14
(Ukupni prihod za kontrolu koncentracije)
(1) Namjeravanu koncentraciju privrednih subjekata iz člana 12. stav (1) ovog zakona učesnici koncentracije obavezni su prijaviti, i to kada su ispunjeni sljedeći uslovi:
a) da ukupni godišnji prihod svih učesnika koncentracije ostvaren prodajom roba i/ili usluga na svjetskom tržištu iznosi 100.000.000 KM po završnom računu u godini koja je prethodila koncentraciji; i
b) kada ukupni godišnji prihod svakog od najmanje dva privredna subjekta učesnika koncentracije ostvaren prodajom roba i/ili usluga na tržištu Bosne i Hercegovine iznosi najmanje 8.000.000 KM po završnom računu u godini koja je prethodila koncentraciji, ili ako je njihovo zajedničko učešće na relevantnom tržištu veće od 40%.
(2) U ukupni godišnji prihod iz stava (1) ovog člana neće se računati prihod koji ti privredni subjekti ostvare međusobnom razmjenom.
(3) U slučaju kad se koncentracija iz člana 12. stav (1) ovog zakona odnosi na spajanje ili pripajanje dijela ili dijelova jednog ili više privrednih subjekata, bez obzira da li ti dijelovi imaju status pravnog lica, pri izračunavanju prihoda iz stava (1) ovog člana obračunavaće se prihod samo onih dijelova privrednog subjekta koji su predmet kontrole koncentracije.
(4) Dvije ili više koncentracija iz stava (3) ovog člana sprovedene u vremenskom roku kraćem od dvije godine smatraće se jednom koncentracijom (više sukcesivnih sticanja dijelova privrednog subjekta), izvršenom na dan posljednje od ovih koncentracija.
Član 15
(Ukupan prihod u bankama, drugim finansijskim institucijama i osiguravajućim društvima)
Radi kontrole koncentracije u bankama, drugim finansijskim institucijama i osiguravajućim društvima, umjesto godišnjeg ukupnog prihoda, uzima se sljedeće:
a) za pravna lica koja se bave pružanjem finansijskih usluga, nakon odbijanja indirektnih poreza koji se odnose na njih, uzima se zbir sljedećih prihoda:
1) prihod od kamata i slični prihodi;
2) prihod od vrijednosnih hartija:
2.1. prihod od dionica i drugih vrijednosnih hartija koje imaju promjenljivu dobit,
2.2. prihod od udjela u privrednim subjektima,
2.3. prihod od dionica u povezanim privrednim subjektima;
3) potraživanje provizije;
4) neto profit od finansijskih operacija; i
5) drug
6) i prihodi iz poslovanja.
b) za osiguravajuća društva i društva koja se bave poslovima reosiguranja vrijednost bruto premija koja uključuje uplaćene i potraživane iznose koji se odnose na ugovore o osiguranju koji su zaključeni od ili u ime osiguravajućih društava, uključujući takođe i premije reosiguranja, nakon odbijanja poreza i parafiskalnih taksi koje se naplaćuju na osnovu iznosa individualnih premija ili u odnosu na ukupan iznos premija.
Član 16
(Prijava koncentracije)
(1) Privredni subjekti, učesnici koncentracije obavezni su podnijeti prijavu koncentracije u smislu čl. 12. i 14. ovog zakona u roku od 15 dana od dana zaključenja sporazuma, objavljivanja javne ponude, ili sticanja kontrole, zavisno od toga šta nastupi ranije.
(2) Prijava koncentracije može se podnijeti i kada učesnici koncentracije dokažu svoju namjeru za koncentracijom zaključenim načelnim sporazumom, memorandumom o razumijevanju, pismom namjere potpisanim od svih učesnika koncentracije ili javnim objavljivanjem namjere za ponudu kupovine.
(3) U slučaju kada kontrolu nad cijelim ili dijelovima jednog ili više privrednih subjekata stiče drugi privredni subjekt prijavu podnosi privredni subjekt koji stiče kontrolu, a u svim ostalim slučajevima privredni subjekti podnose zajedničku prijavu.
(4) Konkurencijski savjet dužan je objaviti podatke iz prijave koncentracije u dnevnim novinama, a naročito:
a) nazive privrednih subjekata učesnika u koncentraciji;
b) oblik koncentracije; i
c) privredni sektor u okviru kojeg se koncentracija vrši.
Član 17
(Procjena namjeravane koncentracije)
Konkurencijski savjet prilikom procjene namjeravane koncentracije analizira efekte koji za posljedicu imaju značajno narušavanje tržišne konkurencije odnosno da li se takvom koncentracijom stvara ili jača dominantan položaj, a naročito:
a) strukturu relevantnog tržišta;
b) efekte koncentracije na ostale stvarne i potencijalne konkurente;
c) položaj učesnika u konkurenciji, njihove tržišne udjele, ekonomsku i finansijsku snagu;
d) mogućnost i izbor dobavljača i korisnika;
e) ekonomske, pravne i druge prepreke ulaska na tržište;
f) nivo unutrašnje i međunarodne konkurentnosti učesnika u koncentraciji;
g) trendove ponude i potražnje relevantne robe i/ili usluga;
h) trendove tehničkog i ekonomskog razvoja;
i) interese potrošača.
Član 18
(Rješenje o koncentraciji)
(1) Ako Konkurencijski savjet utvrdi da bi sprovođenje koncentracije iz čl. 12. i 14. ovog zakona moglo imati za posljedicu negativne efekte koji mogu značajno narušavati konkurenciju na relevantnom tržištu, donijeće zaključak o pokretanju postupka.
(2) Konkurencijski savjet nakon završetka postupka, u rokovima iz člana 41. ovog zakona, donijeće rješenje kojim se:
a) koncentracija ocjenjuje dozvoljenom;
b) koncentracija ocjenjuje nedozvoljenom
c) koncentracija ocjenjuje uslovno dozvoljenom.
(3) Konkurencijski savjet će u rješenju iz stava (2) tačka c) ovog člana, kojim se koncentracija ocjenjuje uslovno dozvoljenom, odrediti mjere, uslove i rokove njihovog ispunjavanja.
(4) Učesnici koncentracije iz stava (2) tačka c) ovog člana, u pravilu, mogu nastaviti sprovođenje koncentracije tek nakon ispunjavanja mjera i uslova i rokova iz stava (3) ovog člana, osim ako Konkurencijski savjet iz naročito opravdanih zahtjeva ne utvrdi drugačije.
(5) Konkurencijski savjet, na osnovu informacija i dokumentacije dostavljene uz prijavu koncentracije, stepena vjerovatnoće povrede pravila konkurencije takvom koncentracijom i procjene da namjeravana koncentracija za posljedicu nema negativne efekte, može donijeti rješenje u roku do 30 dana.
(6) U slučaju kada Konkurencijski savjet u roku od 30 dana, u skladu sa stavom (5) ovog člana, od dana izdavanja potvrde o prijemu kompletne i uredne prijave iz člana 30. ovog zakona ne donese zaključak o pokretanju postupka ocjene koncentracije, smatraće se da je koncentracija dopuštena.
(7) Ako Konkurencijski savjet u rokovima iz člana 41. ovog zakona ne donese rješenje o koncentraciji, smatra se da je koncentracija dozvoljena.
(8) Konkurencijski savjet, po službenoj dužnosti i na zahtjev stranke, može izmijeniti rješenje iz stava (2) ovog člana kada stranke ne mogu ispuniti neke od uslova ili krše neku od mjera određenu rješenjem Konkurencijskog savjeta, zbog okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti i izbjeći i koje ne zavise od volje stranaka.
(9) Koncentracije se neće moći sprovesti prije donošenja rješenja kojim se potvrđuje usklađenost predmetne koncentracije iz čl. 12. i 14. ovog zakona.
(10) Odredba stava (9) ovog člana ne sprečava sprovođenje javne ponude dionica koja je prijavljena nadležnim organima u skladu s važećom legislativom, kao i aktivnosti sticanja kontrole nad privrednim subjektima regulisane drugim propisima.
Član 19
(Mjere nakon sprovođenja nedozvoljene koncentracije)
(1) Konkurencijski savjet, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, posebnim rješenjem odrediće neophodne mjere za osiguranje slobodne tržišne konkurencije na relevantnom tržištu, te odrediti rokove za njihovo izvršenje u slučajevima:
a) kada je koncentracija sprovedena suprotno rješenju Konkurencijskog savjeta kojim je ista ocijenjena nedozvoljenom u smislu člana 18. stav (2) tačka b) ovog zakona,
b) kada je koncentracija sprovedena bez podnošenja prijave o namjeri koncentracije, a dovela je do značajnog narušavanja tržišne konkurencije, u smislu člana 13. ovog zakona.
(2) Rješenjem iz stava (1) ovog člana Konkurencijski savjet naročito može:
a) naložiti da se stečene dionice ili poslovni udjeli otuđe (prenesu),
b) zabraniti ili ograničiti ostvarivanje prava glasa vezanog uz dionice ili udjele u privrednim subjektima učesnicima koncentracije i prestanak kontrole zajedničkog ulaganja ili drugih oblika iz člana 12. ovog zakona koji su doveli do nedozvoljene koncentracije.
III – ORGAN ZA SPROVOĐENjE
Član 20
(Konkurencijski savjet)
(1) Organ za sprovođenje zaštite tržišne konkurencije u smislu ovog zakona je Konkurencijski savjet.
(2) U sastavu Konkurencijskog savjeta djeluju kancelarije za konkurenciju u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, kao organizacione jedinice van sjedišta Konkurencijskog savjeta.
Član 21
(Status Konkurencijskog savjeta)
(1) Konkurencijski savjet je samostalan organ koji će obezbijediti dosljednu primjenu ovog zakona na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i ima isključivu nadležnost u odlučivanju o postojanju zabranjenog konkurentskog djelovanja na tržištu.
(2) Konkurencijski savjet ima status pravnog lica, sa sjedištem u Sarajevu.
(3) Sredstva za obavljanje nadležnosti i poslova Konkurencijskog savjeta obezbjeđuju se iz Buxeta institucija Bosne i Hercegovine.
Član 22
(Sastav Konkurencijskog savjeta)
(1) Konkurencijski savjet sačinjava šest članova, koji se imenuju na mandat od šest godina, s mogućnošću još jednog ponovnog izbora. Mandat člana Konkurencijskog savjeta ne može prestati prije isteka propisanog roka, osim u slučajevima predviđenim članom 23. ovog zakona.
(2) Članovi Konkurencijskog savjeta biraju se iz reda priznatih stručnjaka u odgovarajućoj oblasti, imaju status jednak upravnim sudijama, koji je nespojiv s obavljanjem bilo koje direktne ili indirektne, stalne ili povremene funkcije, s izuzetkom akademskih djelatnosti i rada u stručnim i naučnim organima.
(3) Imenovanje članova Konkurencijskog savjeta sprovodi se na sljedeći način:
a) tri člana Konkurencijskog savjeta imenuje Savjet ministara Bosne i Hercegovine, po jednog iz sva tri konstitutivna naroda;
b) dva člana Konkurencijskog savjeta imenuje Vlada Federacije Bosne i Hercegovine;
c) jednog člana Konkurencijskog savjeta imenuje Vlada Republike Srpske.
(4) Savjet ministara Bosne i Hercegovine, na predlog Konkurencijskog savjeta, svake godine imenuje predsjednika iz reda članova Konkurencijskog savjeta na period od jedne godine, bez prava na ponovni izbor tokom mandata člana Konkurencijskog savjeta.
Član 23
(Prijevremeni prestanak mandata)
(1) Mandat člana Konkurencijskog savjeta može prijevremeno prestati samo u sljedećim slučajevima:
a) smrti;
b) ostavke;
c) opoziva, na predlog Konkurencijskog savjeta iz sljedećih razloga:
1) vršenja nespojive funkcije propisane u članu 22. stav (2) ovog zakona,
2) uzastopnog neopravdanog izostanka s tri sjednice Konkurencijskog savjeta,
3) nesavjesnog, nemarnog i lošeg rada.
(2) U slučaju opoziva mandata člana Konkurencijskog savjeta iz stava (1) tačka c) ovog člana, Konkurencijski savjet odlučuje bez glasanja člana Konkurencijskog savjeta o čijem se opozivu odlučuje.
https://advokat-prnjavorac.com
(3) U slučaju prijevremenog prestanka mandata člana Konkurencijskog savjeta, organi navedeni u članu 22. stav (3) ovog zakona imenuju novog člana Konkurencijskog savjeta za preostali dio trajanja mandata.
Član 24
(Način rada i odlučivanja Konkurencijskog savjeta)
(1) Konkurencijski savjet može punovažno odlučivati ako sjednici prisustvuje najmanje pet članova Konkurencijskog savjeta.
(2) Odluke Konkurencijskog savjeta donose se većinom glasova prisutnih članova, s tim da za svaku odluku mora glasati najmanje po jedan član iz reda konstitutivnih naroda. Član Konkurencijskog savjeta ne može biti uzdržan od glasanja.
(3) Predsjednik Konkurencijskog savjeta ovlašćen je da:
a) rukovodi radom Konkurencijskog savjeta;
b) zastupa i predstavlja Konkurencijski savjet;
c) saziva i predsjedava sjednicama Konkurencijskog savjeta koje se održavaju najmanje jednom mjesečno;
d) sastavlja dnevni red za svaku sjednicu koji može biti dopunjen na sjednici na zahtjev najmanje dva prisutna člana Konkurencijskog savjeta;
e) potpisuje sve odluke i druge akte Konkurencijskog savjeta.
(4) Konkurencijski savjet donosi Poslovnik o radu, kojim će definisati način rada, odlučivanja, kao i druga pitanja u vezi s radom.
Član 25
(Nadležnosti Konkurencijskog savjeta)
(1) Konkurencijski savjet u vršenju svojih poslova, u skladu s ovim zakonom i drugim propisima koji regulišu konkurencijsku politiku u Bosni i Hercegovini, nadležan je da:
a) donosi podzakonske akte na osnovu odredaba ovog zakona i druge podzakonske akte potrebne za njegovo sprovođenje;
b) propisuje definicije i obračunske metode za određene djelatnosti, i to bankarstvo, osiguranje i slično;
c) propisuje i daje tumačenje opštih i posebnih definicija konkurencijskih pojmova, kao i obračunske metode za ključne konkurencijske pojmove;
d) odlučuje o zahtjevima za sprovođenje postupka i vodi postupak;
e) donosi upravne akte kojima se završava postupak pred Konkurencijskim savjetom;
f) daje mišljenja i preporuke o bilo kom aspektu konkurencije, po službenoj dužnosti ili na zahtjev državnog organa, privrednog subjekta ili udruženja;
g) donosi interne akte o unutrašnjoj organizaciji Konkurencijskog savjeta, osim Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, koji se donosi uz saglasnost Savjeta ministara Bosne i Hercegovine;
h) daje inicijativu za izmjene i dopune Zakona o konkurenciji;
i) predlaže Savjetu ministara Bosne i Hercegovine odluku o visinu iznosaadministrativnih taksi u vezi sa procesnim radnjama pred Konkurencijskim savjetom.
(2) Konkurencijski savjet na nacrte i predloge zakona i drugih propisa iz oblasti koje imaju uticaja na tržišnu konkurenciju, koje su obavezni dostaviti predlagači, daje mišljenje o njihovoj saglasnosti s ovim zakonom.
(3) Konkurencijski savjet u sprovođenju ovog zakona i drugih propisa iz oblasti konkurencije može osnovati stručna i savjetodavna tijela koji mu pomažu u donošenju odluka.
(4) Konkurencijski savjet sarađuje s međunarodnim i nacionalnim organizacijama i institucijama iz oblasti konkurencije, i na osnovu toga može davati i tražiti podatke i informacije vezane za činjenična ili pravna pitanja, uključujući i povjerljive podatke. Prilikom razmjene povjerljivih podataka, legitimni poslovni interesi zainteresovanih privrednih subjekata moraju se zaštititi u skladu s propisima.
(5) Konkurencijski savjet podnosi na usvajanje Savjetu ministara Bosne i Hercegovine izvještaj o radu kao i godišnji izvještaj. Usvojen godišnji izvještaj o radu Konkurencijski savjet objavljuje u javnosti.
IV – POSTUPAK DONOŠENjA ODLUKA
Član 26
(Pravila postupka)
U postupcima pred Konkurencijskim savjetom, ukoliko drugačije nije propisano ovim zakonom, primjenjuje se Zakon o upravnom postupku (“Službeni glasnik BiH”, broj 29/02).
Član 27
(Pokretanje postupka)
(1) Konkurencijski savjet pokreće postupak u smislu ovog zakona, po službenoj dužnosti ili na osnovu zahtjeva stranke.
(2) Konkurencijski savjet pokrenuće postupak po službenoj dužnosti ako postoji osnovana sumnja da se značajno sprečava, ograničava i narušava tržišna konkurencija.
(3) Zahtjev za pokretanje postupka pred Konkurencijskim savjetom, u skladu s odredbama ovog zakona, može podnijeti:
a) svako pravno ili fizičko lice koje za to ima pravni ili ekonomski interes;
b) privredne komore, udruženja poslodavaca i preduzetnika;
c) udruženja potrošača;
d) organi izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini.
Član 28
(Zahtjev za pokretanje postupka)
(1) Zahtjev za pokretanje postupka pred Konkurencijskim savjetom mora sadržavati:
a) naziv sjedišta pravnog lica, odnosno ime i prezime i prebivalište ovlašćenog fizičkog lica podnosioca zahtjeva;
b) podatke pomoću kojih se može odrediti protiv koga se podnosi zahtjev;
c) opis činjeničnog stanja, prakse ili okolnosti koje su razlog za podnošenje zahtjeva.
(2) Uz zahtjev za pokretanje postupka, podnosilac zahtjeva može priložiti, a naročito:
a) isprave i druge dokaze kojima raspolaže te kojima se potvrđuju navodi iz stava (1) tačka c) ovog člana;
b) procjenu relevantnog tržišta;
c) procjenu tržišnog udjela podnosioca zahtjeva te tržišnih udjela konkurenata na tržištu;
d) izvod iz sudskog registra, dozvolu za rad, ili druge odgovarajuće isprave o registraciji podnosica zahtjeva;
e) godišnji izvještaj, finansijske izvještaje ili druga računovodstvena dokumenta podnosioca zahtjeva za finansijsku godinu koja prethodi podonošenju zahtjeva.
(3) Danom prijema zahtjeva smatra se dan kada je Konkurencijski savjet primio kompletne i uredne podatke iz stava (1) ovog člana. Konkurencijski savjet obavijestiće u pisanoj formi podnosioca zahtjeva dostavljanjem potvrde o prijemu kompletnog i urednog zahtjeva.
Član 29
(Zahtjev za pojedinačnim izuzećem sporazuma)
(1) Uz zahtjev za pojedinačno izuzeće sporazuma prilaže se:
a) original ili ovjeren prepis, odnosno ovjereni prevod sporazuma, ako službeni tekst sporazuma nije na službenim jezicima koji su u upotrebi u Bosni i Hercegovini;
b) izvod iz sudskog registra, dozvola za rad, ili druge odgovarajuće isprave o registraciji podnosioca zahtjeva;
c) godišnji izvještaj ili finansijski izvještaj te druge računovodstvene isprave za finasijsku godinu koja prethodi sklapanju sporazuma (svi učesnici sporazuma);
d) druge podatke koje Konkurencijski savjet utvrdi da su neophodni.
(2) Uz zahtjev za pojedinačno izuzeće sporazuma može se priložiti:
a) procjena relevantnog tržišta;
b) procjena tržišnih udjela učesnika sporazuma te njihovih konkurenata na tržištu.
(3) Dostavljanjem potvrde o prijemu kompletnog i urednog zahtjeva, Konkurencijski savjet obavijestiće u pisanoj formi podnosioca zahtjeva.
Član 30
(Dokumentacija uz prijavu koncentracije)
(1) Uz prijavu koncentracije, prilaže se:
a) original pravnog osnova koncentracije ili ovjeren prepis odnosno i ovjeren prevod, ako službeni tekst originala pravnog osnova koncentracije nije na službenim jezicima koji su u upotrebi u Bosni i Hercegovini;
b) godišnje finansijske izvještaje za učesnike koncentracije za finansijsku godinu koja prethodi koncentraciji;
c) ostale podatke uređene podzakonskim aktima uz ovaj zakon.
(2) Podnosilac prijave koncentracije dužan je da u prijavi navede da li namjerava da podnese zahtjev za ocjenu koncentracije nekom drugom organu ovlašćenom za ocjenu koncentracije van teritorije Bosne i Hercegovine ili je već takav zahtjev podnio te da dostavi odluku tog organa ukoliko je već ista donesena.
(3) Konkurencijski savjet obavijestiće u pisanoj formi podnosioca prijave, dostavljanjem potvrde, o prijemu kompletne i uredne prijave.
Član 31
(Dopuna zahtjeva i odustajanje od zahtjeva)
(1) Ako podnosilac zahtjeva za pokretanje postupka pred Konkurencijskim savjetom pri podonošenju zahtjeva ne dostavi podatke u smislu ovog zakona, Konkurencijski savjet tražiće dopunu podataka od podnosioca zahtjeva.
(2) Ako podnosilac zahtjeva u roku od osam dana ne postupi po traženju Konkurencijskog savjeta iz stava (1) ovog člana, smatra se da je odustao od zahtjeva. U posebnim slučajevima Konkurencijski savjet, na zahtjev stranke, može produžiti rok za dodatnih 15 dana, ako postoje opravdani razlozi za to.
Član 32
(Zaključak o pokretanju postupka)
(1) Konkurencijski savjet donosi zaključak o pokretanju postupka po službenoj dužnosti ili po prijemu zahtjeva u smislu odredaba ovog zakona. Zaključak o pokretanju postupka naročito sadrži:
a) oznaku predmeta na koji se zaključak odnosi;
b) odredbe ovog zakona na osnovu kojih se pokreće postupak;
c) zahtjev za dostavljanje relevantne dokumentacije.
(2) Konkurencijski savjet dužan je zaključak o pokretanju postupka donijeti u roku od 30 dana od dana prijema kompletnog i urednog zahtjeva.
(3) Protiv zaključka o pokretanju postupka nije dozvoljena žalba.
Član 33
(Odgovor na zahtjev)
(1) Konkurencijski savjet po jedan primjerak zaključka o pokretanju postupka i zahtjeva za pokretanje postupka iz čl. 27. i 28. ovog zakona dostaviće na odgovor stranci protiv koje je postupak pokrenut, te licima za koje je utvrđeno da imaju svojstvo stranke, osim podataka koji se smatraju poslovnom tajnom u smislu člana 38. ovog zakona.
(2) Odgovor se daje u roku koji odredi Konkurencijski savjet u svakom pojedinačnom slučaju, a koji ne može biti kraći od osam niti duži od 30 dana.
(3) U ostavljenom roku stranka je dužna da dostavi Konkurencijskom savjetu traženi odgovor i druge informacije te ostale priloge i dokumentaciju koji se odnose na zahtjev.
(4) Izuzetno od st. (2) i (3) ovog člana, stranka može iz opravdanih razloga tražiti produženje roka za dostavu odgovora. Konkurencijski savjet može odobriti produženje roka najduže za 30 dana.
(5) Ako stranka ne postupi po zahtjevu i u rokovima koje joj odredi Konkurencijski savjet, ili ako izjavi da nije u mogućnosti da postupi po zahtjevu, Konkurencijski savjet preduzeće neophodne radnje propisane poglavljem V ovog zakona, a činjenice i okolnosti relevantne za postupak utvrdiće po službenoj dužnosti na osnovu vlastitih saznanja, raspoloživih podataka i dokumentacije.
Član 34
(Sprovođenje postupka)
(1) Konkurencijski savjet, nakon donesenog zaključka o pokretanju postupka, imenuje odgovornog člana Konkurencijskog savjeta koji rukovodi postupkom i određuje službeno lice zaduženo za vođenje postupka (u daljem tekstu: službeno lice).
(2) Službeno lice dužno je da prilikom sprovođenja postupka slijedi uputstva odgovornog člana Konkurencijskog savjeta iz stava (1) ovog člana i redovno dostavlja informacije i dokumenta prikupljena tokom sprovođenja postupka.
(3) Odgovorni član Konkurencijskog savjeta, službeno lice i druga lica koja pružaju stručnu pomoć u vođenju postupka obavljaju službene radnje na osnovu ovlašćenja u pisanoj formi ili naloga Konkurencijskog savjeta. U nalogu se posebno navodi predmet i svrha vođenja postupka, kao i kazne predviđene u slučaju ometanja ili date nepotpune, netačne ili obmanjujuće informacije.
(4) Odgovorni član Konkurencijskog savjeta, službeno lice i druga lica dužna su da prije početka obavljanja službene radnje pokažu ovlašćenje ili nalog Konkurencijskog savjeta.
Član 35
(Prikupljanje podataka)
(1) U sprovođenju postupka, stranke i druga pravna i fizička lica dužna su na zahtjev Konkurencijskog savjeta ili službenog lica da:
a) dostave sva potrebna obavještenja u formi pisanih podnesaka ili usmenih izjava te dostave na uvid potrebne podatke i dokumentaciju, bez obzira na kojem se mediju nalaze;
b) omoguće neposredan uvid u sve poslovne prostorije, svu nepokretnu i pokretnu imovinu, poslovne knjige, baze podataka i drugu dokumentaciju, i u tom ne može biti spriječen poslovnom, državnom ili tehničkom tajnom;
c) dostave potrebne podatke i obavještenja drugim licima koja mogu doprinijeti rješavanju i pojašnjenju određenih pitanja o spriječavanju, ograničavanju ili narušavanju tržišne konkurencije;
d) omoguće obavljanje drugih neophodnih radnji radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u postupku.
(2) Ako postoji osnovana sumnja da stranke ili druga lica imaju u posjedu isprave ili druga sredstva značajna za utvrđivanje materijalne istine u postupku, zatražiće se od nadležnog suda izdavanje naloga u pisanoj formi za pretres stana odnosno prostorije i drugih lica te zapljena predmeta i dokumentacije stranaka ili drugih lica.
(3) Zahtjev iz stava (1) ovog člana mora sadržavati pravni osnov, predmet i svrhu zahtjeva, rok za njegovo sprovođenje, te kazne za nepostupanje po ovom zahtjevu propisane ovim zakonom.
Član 36
(Teret dokazivanja)
(1) U bilo kom zahtjevu za primjenu važećih odredaba o konkurenciji iz ovog zakona, teret dokazivanja snosi stranka koja je podnijela zahtjev za pokretanje postupka.
(2) Pivredni subjekat ili udruženje privrednih subjekata koji imaju dobit ili su izuzeti po članu 4. stav (3) ili čl. 5. i 7. ovog zakona snose teret dokazivanja.
Član 37
(Pravo uvida u spis)
(1) Stranke u postupku pred Konkurencijskim savjetom imaju pravo uvida u spis predmeta.
(2) Konkurencijski savjet, na zahtjev stranke, sačiniće kopiju spisa ili pojedinih isprava, dostavljene od drugih stranaka.
(3) Zahtjev za uvid u spis iz stava (1) ovog člana podnosi se u pisanoj formi Konkurencijskom savjetu. Konkurencijski savjet odrediće termin za uvid u spis u roku od osam dana od dana prijema zahtjeva.
(4) Izuzetno od odredaba st. (1) i (2) ovog člana, ne mogu se razgledati, prepisivati niti kopirati nacrti akata Konkurencijskog savjeta, službeni referati, zapisnici sa sjednica Konkurencijskog savjeta, interna uputstva i bilješke o predmetu, te druge isprave i dokumenti koji se smatraju poslovnom tajnom u smislu člana 38. ovog zakona.
Član 38
(Poslovna tajna)
(1) Članovi Konkurencijskog savjeta, službena lica i drugo osoblje dužni su da čuvaju poslovnu tajnu bez obzira na način na koji su je doznali, a obaveza čuvanja poslovne tajne traje i nakon prestanka rada u ovom organu.
(2) Pod poslovnom tajnom iz stava (1) ovog člana naročito se podrazumijeva:
a) sve ono što je kao poslovna tajna određeno zakonom ili drugim propisom;
b) sve ono što je kao poslovna tajna određeno opštim ili drugim aktom stranaka u postupku ili drugih lica;
c) sve ono što su stranke u postupku ili druga lica posebno označile kao poslovnu tajnu;
(3) Izuzetno od odredbi st. (1) i (2) ovog člana neće se smatrati poslovnom tajnom podaci i dokumenta koja su na bilo koji način bila javno dostupna odnosno koja se javno objavljuju na osnovu posebnih propisa.
Član 39
(Usmena rasprava)
(1) Održavanje usmene rasprave obavezno je u svim predmetima kada se radi o strankama sa suprotnim interesima. Usmena rasprava je, u pravilu, javna.
(2) Izuzetno od odredaba stava (1) ovog člana, kada se nakon prijema izjašnjavanja u pisanoj formi stranke protiv koje se vodi postupak utvrdi da među strankama nije sporno činjenično stanje i ne postoje druge smetnje za donošenje rješenja, može se i bez zakazivanja usmene rasprave donijeti rješenje.
(3) Usmena rasprava će se održati u svakom predmetu kada se to smatra korisnim.
(4) Ako bilo koja od pozvanih stranaka, odnosno njihov punomćnik, ne dođe na prvu usmenu raspravu, ona se, u pravilu, odgađa i zakazuje nova.
(5) Ako bilo koja od pozvanih stranaka, odnosno njihov opunomoćenik, ne dođe na sljedeću usmenu raspravu, zakazanu na osnovu stava (4) ovog člana, u pravilu neće se zakazivati nova usmena rasprava, već se u postupku odlučuje na osnovu vlastitih saznanja, dostupnih podataka i dokumentacije.
Član 40
(Privremena mjera)
(1) Konkurencijski savjet može donijeti rješenje o privremenoj mjeri, na osnovu preliminarno utvrđene povrede, kada smatra da pojedine radnje sprečavaju, ograničavaju ili narušavaju tržišnu konkurenciju, u smislu ovog zakona, prijete nastanku direktnog štetnog uticaja za pojedine privredne subjekte, odnosno pojedine grane privrede ili za interese potrošača.
(2) U rješenju o privremenoj mjeri iz stava (1) ovog člana, Konkurencijski savjet može naložiti obustavljanje postupanja, ispunjenje posebnih uslova ili druge mjere potrebne za uklanjanje štetnog sprečavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišne konkurencije. Trajanje privremene mjere, u pravilu, ne može trajati duže od tri mjeseca, ali ju je moguće produžiti ukoliko je to potrebno i opravdano.
Član 41
(Trajanje postupka)
(1) Nakon donošenja zaključka o pokretanju postupka, Konkurencijski savjet dužan je donijeti konačno rješenje u roku:
a) od šest mjeseci za utvrđivanje zabranjenih sporazuma iz člana 4. ovog zakona;
b) od tri mjeseca za utvrđivanje pojedinačnog izuzeća iz člana 5. ovog zakona;
c) od četiri mjeseca za utvrđivanje zloupotrebe dominantnog položaja iz člana 11. ovog zakona;
d) od tri mjeseca za utvrđivanje ocjene koncentracije iz člana 18. ovog zakona.
(2) Ako u roku iz stava (1) ovog člana, Konkurencijski savjet ne donese konačno rješenje, može u slučajevima kada ocijeni da je za utvrđivanje činjeničnog stanja i ocjene dokaza potrebno izvršiti dopunsko vještačenje ili analize, ili kada je riječ o osjetljivim privrednim granama ili tržištima, produžiti rok za donošenje konačnog rješenja do tri mjeseca, o čemu je obavezan da u pisanoj formi obavijesti stranke u postupku.
Član 42
(Upravni akti Konkurencijskog savjeta)
U smislu člana 25. ovog zakona, Konkurencijski savjet posebno donosi rješenja kojima se:
a) ocjenjuje usklađenost sporazuma s odredbama ovog zakona;
b) utvrđuje izuzeće sporazuma na osnovu člana 5. ovog zakona;
c) utvrđuje zloupotreba dominantnog položaja na osnovu čl. 10. i 11. ovog zakona;
d) ocjenjuje dozvoljenost koncentracija na osnovu člana 18. ovog zakona;
e) određuju privremene mjere na osnovu člana 40. ovog zakona;
f) određuju posebne mjere za ponovno uspostavljanje efikasne tržišne konkurencije kod zabranjenih koncentracija na osnovu člana 18. ovog zakona.
(2) Osim rješenja iz stava (1) ovog člana, Konkurencijski savjet donosi i druga rješenja, zaključke i druge akte na osnovu odredaba ovog zakona.
Član 43
(Konačna rješenja Konkurencijskog savjeta)
(1) Po završetku postupka odgovorni član Konkurencijskog savjeta dostavlja Konkurencijskom savjetu izvještaj o sprovedenom postupku s predlogom rješenja.
(2) Konkurencijski savjet na sjednici donosi konačno rješenje da li postoji povreda ovog zakona.
(3) Rješenje iz stava (2) ovog člana može sadržavati preporuke i/ili sankcije i ostale mjere za stranke u postupku.
(4) Konkurencijski savjet može prije donošenja konačnog rješenja u pisanoj formi obavijestiti stranke o sadržaju rješenja koje namjerava donijeti.
(5) Konkurencijski savjet, po zahtjevu stranke ili po služenoj dužnosti, može ponovo preispitati rješenje u sljedećim slučajevima:
a) ako je bila stvarna promjena u činjenicama na kojima je bilo zasnovano to rješenje, a značajno utiču na tržišnu konkurenciju;
b) ako stranke u postupku djeluju u suprotnosti s obavezama koje je utvrdio Konkurencijski savjet;
c) ako je rješenje zasnovano na nepotpunim, netačnim ili lažnim informacijama koje su dale stranke u postupku.
(6) Rješenje koje donosi Konkurencijski savjet ne utiče na eventualnu krivičnu i/ili građansku odgovornost o kojoj odlučuju nadležni sudovi.
(7) Konkurencijski savjet, radi ocjene datog slučaja, može da se koristi sudskom praksom Evropskog suda pravde i odlukama Evropske komisije.
Član 44
(Objavljivanje odluka)
(1) Odluke Konkurencijskog savjeta dostavljaju se strankama u postupku i objavljuju u “Službenom glasniku BiH”, službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.
(2) U odlukama iz stava (1) ovog člana objaviće se imena stranaka u postupku, glavni sadržaj odluke, uključujući i kazne koje su izrečene. Konkurencijski savjet vodiće računa o legitimnim interesima privrednih subjekata u smislu zaštite njihovih poslovnih tajni.
Član 45
(Primjena odluka i drugih akata Konkurencijskog savjeta)
Odluke Konkurencijskog savjeta obavezujuće su na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i primjenjuju se danom objavljivanja.
Član 46
(Sudska zaštita)
(1) Odluka Konkurencijskog savjeta je konačna.
(2) Nezadovoljna stranka u postupku može pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od prijema odluke, odnosno od dana objavljivanja odluke.
Član 47
(Prinudno izvršenje odluka Konkurencijskog savjeta)
(1) Ako stranke u postupku ne sprovode ili ne izvršavaju njegovu odluku, Konkurencijski savjet može zatražiti pravnu pomoć od nadležnih organa za prinudno izvršenje istih.
(2) U zahtjevu za pravnu pomoć Konkurencijski savjet mora tačno navesti vrstu tražene mjere za prinudno izvršenje.
(3) U primjeni prinudnih mjera nadležni organi dužni su da postupe po zahtjevu Konkurencijskog savjeta pridržavajući se mjera navedenih u zahtjevu.
V – KAZNENE ODREDBE
Član 48
(Novčane kazne za teže povrede Zakona)
(1) Novčanom kaznom u iznosu najviše do 10% vrijednosti ukupnog godišnjeg prihoda privrednog subjekta, iz prethodne godine koja je prethodila godini u kojoj je nastupila povreda zakona, kazniće se privredni subjekat ili fizičko lice, ako:
a) sklopi zabranjeni sporazum ili na koji drugi način učestvuje u sporazumu kojim je narušena, ograničena ili spriječena tržišna konkurencija u smislu člana 4. ovog zakona;
b) zloupotrijebi dominantni položaj na način propisan odredbama člana 10. ovog zakona;
c) učestvuje u sprovođenju zabranjene koncentracije privrednih subjekata u skladu s odredbama člana 13. ovog zakona;
d) ne postupi po odlukama Konkurencijskog savjeta iz člana 42. ovog zakona;
e) sprovede koncentraciju bez prethodnog rješenja o koncentraciji u smislu člana 18. stav (9) ovog zakona.
(2) Konkurencijski savjet može izreći odgovornim licima privrednog subjekta iz stava (1) ovog člana novčane kazne u iznosu od 15.000 KM do 50.000 KM.
Član 49
(Novčane kazne za ostale povrede Zakona)
(1) Konkurencijski savjet može izreći privrednim subjektima novčane kazne koje ne prelaze 1% od ukupnog prihoda u prethodnoj godini poslovanja, ako:
a) ne postupe po zahtjevu u smislu čl. 33. i 35. ovog zakona, dostavljajući netačne ili pogrešne informacije ili ne obezbijede potrebne informacije u datom roku;
b) ne podnesu prijavu namjere koncentracije u smislu člana 16. ovog zakona;
c) dostave netačne ili pogrešne informacije u postupku ocjene koncentracije u smislu čl. 16, 17. i 18. ovog zakona;
d) ne postupaju po rješenju ili zaključku Konkurencijskog savjeta u smislu člana 42. stav (1) tačka g) ovog zakona ili po nalogu nadležnog suda.
(2) Konkurencijski savjet može izreći i odgovornim licima privrednih subjekata iz stava (1) ovog člana novčane kazne u iznosu od 5.000 KM do 15.000 KM.
Član 50
(Periodično plaćanje kazne)
(1) Konkurencijski savjet može odrediti strankama u postupku periodično plaćanje kazne koje ne prelazi 5% od prosječnog dnevnog prihoda u prethodnoj godini.
(2) Konkurencijski savjet podzakonskim aktom bliže će definisati način periodičnog plaćanja kazne.
Član 51
(Kazna za lica koja nisu stranke u postupku)
Konkurencijski savjet može izreći novčane kazne za pravna i/ili fizička lica koja nisu stranke u postupku u slučajevima nepostupanja po zahtjevu ili nalogu Konkurencijskog savjeta u smislu čl. 33. i 35. ovog zakona, i to:
a) za pravna lica u iznosu od 5.000 KM do 15.000 KM;
b) za odgovorna lica u pravnim licima u iznosu od 1.500 KM do 3.000 KM;
c) za fizička lica u iznosu od 1.500 KM do 3.000 KM.
Član 52
(Određivanje visine kazni)
Konkurencijski savjet, prilikom određivanja visine novčane kazne, uzeće u obzir namjeru i trajanje povrede kojom su povrijeđene odredbe ovog zakona.
Član 53
(Naplaćivanje kazni)
(1) Novčane kazne iz čl. 48. i 49. ovog zakona odnose se i na udruženja privrednih subjekata.
(2) Ako je udruženju privrednih subjekata izrečena novčana kazna, imajući u vidu prihod njegovih članova, a udruženje nije solventno, ono je obavezno da od svojih članova traži doprinos da bi se pokrio iznos novčane kazne.
(3) Ako se doprinosi ne uplate udruženju u datom roku koji je odredio Konkurencijski savjet, može se zahtijevati plaćanje novačane kazne od bilo kog privrednog subjekta koji je član udruženja.
Član 54
(Procedura ublažavanja kazni)
(1) Konkurencijski savjet može procentualno smanjiti ili ukinuti novčanu kaznu privrednom subjektu za povredu odredaba člana 4. ovog zakona ako privredni subjekat dobrovoljno, obezbijedi dokaze koji su bitni za utvrđivanje povrede i ako u momentu predaje dokaza prestane sa zabranjenim djelovanjem.
(2) Ukoliko privredni subjekat ostvari dobrovoljnu saradnju iz stava (1) ovog člana, Konkurencijski savjet može u cjelini ili djelimično osloboditi privredni subjekat od novčane kazne.
(3) Konkurencijski savjet ublažavanje odnosno oslobađanje od kazne u smislu st. (1) i (2) ovog člana primijeniće u slučajevima:
a) kada je dokaz dostavljen u momentu kada Konkurencijski savjet nema neophodnih informacija za pokretanje postupka po službenoj dužnosti;
b) kada privredni subjekat efikasno sarađuje s Konkurencijskim savjetom tokom cijelog postupka;
c) ako je u vrijeme davanja dokaza privredni subjekat prekinuo svoje učešće u sporazumu, dogovoru ili zajedničkoj praksi i ne obavezuje druge privredne subjekte da učestvuju u sporazumu.
(4) Konkurencijski savjet odrediće detaljnije podzakonskim aktom proceduru ublažavanja odnosno oslobađanja od kazne.
Član 55
(Rok zastare za izricanje kazni)
(1) Rok zastare za izricanje novčane kazne iz člana 48. ovog zakona nastupa nakon isteka roka od pet godina, dok zastara za izricanje novčane kazne iz čl. 49. i 50. ovog zakona nastupa nakon isteka roka od tri godine.
(2) Rok zastare računaće se i od dana kada je učinjena povreda. U slučaju nastavljanja ili ponovnog kršenja zakona, rok će se računati od dana prestanka povrede.
(3) Svaka radnja koju Konkurencijski savjet preduzme s ciljem sprovođenja postupka ili postupaka zbog povrede ovog zakona prekinuće rok zastare za izricanje novčanih kazni ili periodičnih novčanih kazni. Rok zastare biće prekinut na dan kada je određena radnja bila najavljena najmanje jednom privrednom subjektu ili udruženju privrednih subjekata koji su učestvovali u povredi zakona. Radnje koje prekidaju trajanje roka zastare odnose se na:
a) zahtjeve u pisanoj formi za informacijama od Konkurencijskog savjeta;
b) odobrenja u pisanoj formi za provođenje postupka koje je Konkurencijski savjet izdao svom službenom licu;
c) pokretanje postupaka Konkurencijskog savjeta;
d) obavještenje o zaključku o pokretanju postupka Konkurencijskog savjeta.
(4) Prekidanje roka zastare odnosiće se na sve privredne subjekte koji su učestvovali u povredi.
(5) Svi prekidi roka zastare ponovo će početi. Rok zastare isteći će najkasnije na dan kada je vrijeme predviđenog roka isteklo dva puta a da Konkurencijski savjet nije odredio novčanu kaznu ili periodičnu novčanu kaznu.
Član 56
(Rok zastare za izvršenje novčanih kazni)
(1) Zastara za provođenje novčanih kazni iz čl. 48., 49. i 50. ovog zakona nastupa nakon isteka roka od pet godina.
(2) Rok zastare računaće se od dana kada je rješenje postalo konačno.
(3) Rok zastare prekida se:
a) objavljivanjem rješenja kojim se mijenja prvobitni iznos novčane kazne ili periodičnog plaćanja kazne ili odbijanja tužbe za promjenu;
b) svaki postupak Konkurencijskog savjeta koji ima za cilj izvršenje plaćanja novčane kazne ili periodičnog plaćanja kazne.
(4) Prekidom roka zastare rok se počinje ponovo računati.
(5) Rok zastare za izvšenje novčane kazne prekida se za vremenski period:
a) dok je odobreno vrijeme isplate;
b) dok je obustavljeno izvršenje plaćanja prema odluci nadležnog suda.
VI – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 57
(Prelazni period)
(1) Poslove kancelarija za konkurenciju uspostavljenih ovim zakonom do 31. decembra 2005. godine obavljaće Kancelarije za konkurenciju i zaštitu potrošača (u daljem tekstu: KKZP), formirane na osnovu Zakona o konkurenciji (“Službeni glasnik BiH”, broj 30/01).
(2) Od 1. januara 2006. godine dio KKZP koje obavljaju poslove iz oblasti konkurencije nastavljaju obavljati poslove u sastavu Konkurencijskog savjeta, u skladu sa članom 20. ovog zakona.
(3) Od 1. januara 2006. godine nadležnosti KKZP iz oblasti zaštite potrošača obavljaće tijela uspostavljena propisima iz oblasti zaštite potrošača.
(4) Od 1. januara 2006. godine Konkurencijski savjet preuzeće zaposlenike KKZP koje obavljaju poslove u oblasti konkurencije, u skladu sa Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 19/02, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04 i 37/04), kao i opremu i osnovna sredstva koja im pripadaju.
(5) Status zaposlenih u KKZP koje obavljaju poslove zaštite potrošača biće regulisan propisima iz oblasti zaštite potrošača.
(6) Broj zaposlenih u KKZP koje obavljaju poslove u oblasti konkurencije do 31. decembra 2005. godine ne može se povećavati bez saglasnosti Konkurencijskog savjeta.
Član 58
(Donošenje podzakonskih akata)
Konkurencijski savjet u roku od 6 šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona donijeće podzakonske i druge akte koji se odnose na sprovođenje odredaba ovog zakona.
Član 59
(Ranije pokrenuti postupci)
Postupci započeti pred Konkurencijskim savjetom prema odredbama Zakona o konkurenciji (“Službeni glasnik BiH”, broj 30/01), a nisu okončani do dana stupanja na snagu ovog zakona, nastaviće se po odredbama ovog zakona.
Član 60
(Prihodi od taksi i novčanih kazni)
Takse i novčane kazne izrečene odlukama Konkurencijskog savjeta prihodi su budžeta institucija Bosne i Hercegovine.
Član 61
(Objava)
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o konkurenciji (“Službeni glasnik BiH”, broj 30/01), osim odredaba koje se odnose na nadležnosti KKZP koje se primjenjuju do 31. decembra 2005. godine.
Član 62
(Stupanje na snagu)
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a objaviće se u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.
Samostalni članovi Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o konkurenciji
(“Sl. glasnik BiH”, br. 80/2009)
Član 22
Konkurencijski savjet, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, uskladiće podzakonske i druge akte koji se odnose na sprovođenje odredaba ovog zakona.
Član 23
Postupci započeti pred Konkurencijskim savjetom, a koji nisu okončani do dana stupanja na snagu ovog Zakona, nastaviće se po odredbama Zakona o konkurenciji (“Službeni glasnik BiH”, br. 48/05 i 76/07).
Član 24
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku BiH”, a objaviće se i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.
