U praksi se veoma često pojavljuje potreba za određenom vrstom reorganizacijom privrednog društva. Reorganizacija može biti urađena na više načina. Jedno privredno društvo može promijeniti svoj oblik kao naprimjer društvo sa ograničenom odrgovornošću da se reorganizacijom u dioničko društvo. To se obično dešava nakon izvršenih privatizacija dioničkog drštva kada kupi to dioničko društvo u cilju lakšeg upravljanja, a s obziorm da kupuju većinske pakete dionička društva pretvaraju u društva sa ograničenom odgovornošću. To u praski znači da se dioničari pretvaraju u udjeličare odnosno dioničar se pretvara u osnivače. Međutim ono što se u praksi dešava iz operativnih razloga jeste takozvana promjena oblika društva sa posljedicom prestankanjegovog postojanja. Zakon o privrednom društvu predviđa više načina i to :
-više društava mogu se spojiti u novo društvo čime prestaju postojati, a novo društvo postaje njihov pravni sljednik ,
-društvo se može pripojiti drugom društvu čime postojati prestaje postojati, a društvo kome je pripojeno postaje njegov pravni sljednik
-društvo se može podijeliti na više društava čime prestaje postojati, a nova društva postaju pravni sljednici sa solidarnom podijljenom odgovornošću
Bitno je napomenuti da društav sa ograničemom solidarnom odgovornošću ne mogu promijeniti svoj oblik. Ako analiziramo naprijed navedene mogućnosti vidjećemo da postoje tri načina takve reorganizacije i to spajanje, pripajanje i podjela. Spajanje je kada se više društava dogovore da se spoje u jedno društvo s tim da ta društva gube svoj pravni identitet u korist novoformiranog društva. To se obično dešava kada više manjih firmi žele spojiti svoj kapital gdje bi ga omasovili u jedan veliki kapital te bili konkurentniji na tržištu. Smatram da u budućnosti po pitanju privrednog poslovanja u BiH ovaj oblik će biti sve izraženiji. Jako je puno malih firmi koje realno sa svojim kapacitetima ne mogu konkurisati za velike poslove u Evropskoj zajednici. Oni će nemioinovni morati spajati svoj kapital , a sve u cilju povećanja solventnosti.
Pripajanje znači da se jedan mali pravni subjekt pripoji jednom većem, zdravijem pravnom subjeku, a ovaj subjek kome je izvršeno pripajanje uzima pravni kontinuitet tog pravnog subjekta. U praski je također i ovo prihvatljiva reorganizacija, i to u slučaju kada osnivači pravnih subjekata imaju interes da jedan pravni subjekt zadrži pravni subjektivitet, ali pripajanjem drugom pravnog subjekta njegovi kapaciteti postaju jači. Podjela jednog pravnog subjekta na više malih pravnih subjekata u praviliu nema ekonomske opravdanosti. Tu nema koncentracije kapitala već se radi o disperziji gdje od jednog pravnog subjekta nastaje više. U praksi je to obično kada dolazi do podjele osnivačkih prava jednog pravnog subjekta gdje on gubi svoj subjektivitet u korist novoformiranih pravnih lica.
Da bi se izvršila bilo koja od navedenih reorganizacija neophodno je da svi pravni subjekti o ma kojoj reorganizaciji se radilo ( spajanje, pripajanje ili podjela) donose odluku kojom isakzuju namjeru reorganizacije. Naravno da takvu odluku moraju donijeti Skupštine tih pravnih subjekata koje vrše reorganizaciju. Ovu odluku istovremeno moraju donijeti i svi pravni subjekti. Zapisnik o odluci o spajanju , pripajanju , ili podjeli pravnog subjekta moraju postpisati svi članovi Nadzornog odbora, a ako nema formiranog Nadzornog odbora zapisnik potpisuju osnivači-članovi.
Nakon što se donose odluka o reorganizaciji obavezno se donosi odnosno usvaja plan reorganizacije na temelju kojeg se dnonsi odluka o spajanju pripajanju i podjeli. Plan reorganizacije priprema Uprava, Nadzorni odbor ili neki drugi organ koji je ovlašten u osnivačkom aktu i o tome se moraju obavjestiti osnivači odnosno dioničari u zavisnosti o koje obliku društva se radi. Obavijest osnivačima i dioničarima mora biti dostavljen najmanje 30 dana prije donošenja odluke.
Plan reorganizacije mora sadržavati:
Oblik, firmu i sjedište društava učesnike društava sljednika
Vlasnička prava dioničara ili članova društva prethodnika u društvu sljednika
Opis, procjenu i raspodjelu imovine i obaveza društava prethodnika, koji se prenose na društvo sljednika sa izvještajem revizora
Datum od kojeg će vlasnici dionica ili udjela društva sljednika moći učestvovati u dobiti i uslove koji utiču na to pravo.
Datum od kojeg će se poslovi društva prethodnika računovodstveno iskazivati za društva sljednika
Ono što je bitno napomenuti jeste da plan reorganizacije obavezno sadrži pismeni izvrještaj revizora o računodvostvenim izvještajima učesnika društava. Članovi društva i druga lica koja su pripremila plan reorganizacije kao i revizori koji su spremili revizorski izvještaj su odgovorni neograničeno društvima učesnicima i njihovim dioničiramima ili članovima za eventualnu šetetu ako u utvrđenom omjeru zamijene prava pri spajanju, pripajanju, podjeli ili promijeni oblika. Svako društvo sljednik ima pravo tražiti od ostalih učesnika da mu se dostavi plan reorganizacije na uvid zatim godišnji finansjiski izvještaj društva učesnika za posljednje tri poslovne godine, vanredni finansijski izvještaj za tri mjeseca društva sljednika. Nakon što se usvoji plan reorganizacije kod notara se sačinjava osnivački akt , a i sama društva to mogu učiniti te se određena reorganizacija upisuje u sudski registar. Upisom reorganizacije u zavisnosti o kojoj se vrsti radi određeni subjekti gube pravni subjektivitet dok drugi pravni subjekti nastavlju sa poslovanjem. Društvo prestaje sa radom ako izgubi svoj pravni subjektivitet, i ono prestaje sa radom u momentu kada se izvrši upis prestanka u sudski registar.
Bitno je napomenuti da nakon što se drušvo ispiše iz sudskog registra njegova imovina se automatski ne prebacuje na osnivače ili pravne sljednike. Postupak likvidacije je zakonom utvrđen pravni postupak koji se provodi nakon prestanka rada društva. Ako društvo prestaje sa radom Odlukom osnivača tada su oni dužni da imenuju likvidatora, a ako društvo prestaje odlukom suda tada sud imenuje likvidatora tom društvu. Likvidator može biti isključivo fizičko lice koje u ime društva zaključuje sporazume nagodbe, vrši naplatu potraživanja, vrši isplatu dugovanja i sve druge poslovne aktivnosi. Bitno je napomenuti da u likvidacionom postupku se u sudski registar upusiuje društvo u likvidaciji. Likvidator je dužan putem javnog oglasa obavjestiti sve povjerioce i pozvati ih da prijave svoja potraživanja. Kada likvidator utvrdi da dugovanja premašuju vrijednost imovine on odmah obavještava sud i otvara se stečajni postupak. Ukoliko se postupak likvidacije uspješno završi sud donosi rješenje o likvidaciji čime je gašenje tog pravnog subjekta okončano. U praksi postoje razne situacije po pitanju dugovanja prema likvidiranom društvu. Često se dešava da pojednii pravni sujekti odnosno osnivači-vlasnici imaju saznanja da su dužni pa čak i da se vodi postupak protiv njih ali onio pokreću postupak likvidacije koji objavljuju u nekim od lokalnih medija. Nakon što se niko ne javi na javni poziv sud zaključuje likvidaciju ali postupak i dalje teče. Smatram da je to propust suda koji u postupku likvidacije nije provjerio CMS da li postoje aktivni postupci protiv tih društva. kada se društvo likvidira bez obzira na pravomoćno donesenu presudu ona postaje neizvršiva. Vlasnici likvidiranog društva ne preuzimaju bilo kakvu odgovornost, i to je jedna vrsta pravne malverzacije koja obično prolazi nekažnjivo.
Ovim tekstom sam pokušao u najkraćim mogućim crtama dati osnovne upute i smjernice kako izvršiti reorganizaciju svog pravnog subjekta i koje sve vrste reorganizacija imamo.
Iskreno se nadam da korisnici ove stranice neće koristiti naprijed navedene moguće mahinacije likvidacionog postupka , već će preduzeti sve moguće mjere da do likvidacije njihovog pravnog subjekta ne dođe što se može postići dobrim i stručnim poslovnim potezima.
Autor: poduzetnice.ba
