Kao što smo u prošlom radu najavili i u ovom ćemo se baviti stečajnim postupkom. Stečajni postupak je izuzetno složen postupak sa bezbroj obaveza i posljedica koje nastupaju otvaranjem stečajnog postupka. U zadnjim tekstovima smo se bavili predstečajnim radnjama. U ovom radu ćemo pokušati u najkraćim crtama pomenuti karakteristike radnji koje se provode nakon otvaranja stečajnog postupka. Te je neminovno pomenuti organe koji sudjeluju u stečajnom postupku. Na prvom mjestu je stečajni sudija. Stečajni sudija vodi i upravlja stečajnim postupkom od podnošenja prijedloga pa do završetka stečajnog postupka. Slobodno možemo reći da je stečajni sudija dirigent ovog postupka koji nakon što svi ostali organi obave svoje poslove donosi konačne i obavezujuće odluke. Najbitnija odluka stečajnog sudije jeste prvo imenovanje predstečajnog upravnika, a onda kad se otvori stečajni postupak imenovanje stečajnog upravnika. Znači drugi po važnosti organ u stečajnom postupku je stečajni upravnik. Za stečajnog upravnika ne može biti imenovan kako ko hoće, već lice koje bude imenovano za stečajnog upravnika mora biti licencirano. Licenu za stečajnog upravnika izdaje nadležno Federalno ministarstvo koje i objavljuje spisak lica koja mogu biti stečajni upravnici. Ovo lice mora imati položen stručni ispit, a Federalno ministarstvo je nadležno za njegovo imenovanje. Kada se imenuje stečajni upravnik on bez odlaganja mora ući u posjed imovine stečajnog dužnika te odmah preduzeti neophodne mjere na popisu imovine, i sprovođenje svih drugih odluka koje su donesene od skupštine povjerilaca. Moramo reći da ukoliko stečajni upravnik svojom krivicom nanese materijalnu štetu stečajnom dužniku, tada je on dužan da tu štetu i nadoknadi. Nadzor nad radom stečajnog upravnika vrši stečajni sudija. Stečajni sudija u svako doba ima pravo tražiti od stečajnog upravnika da podnese izvještaj o stanju stečajnog dužnika. Stečajni sudija može i kazniti stečajnog upravnika novčanom kaznom od 500,00 do 1700,00 KM.Treći organ u stečajnom postupku je skupšitna povjerilaca. Skupštinu povjerilaca saziva stečajni sudija . Prva sjednica se saziva u okviru odluke o otvaranju stečajnog postupka. Druge skupštine moraju se sazvati ako to traži stečajni upravnik, odbor povjerilaca ili najmanje pet povjerilaca. Pravo glasa imaju povjerioci koji su prijavili svoja potraživanja, a koja nije osporio stečajni upravnik. Stečajni sudija može i u slučaju kada je osporeno potraživanje koje je učini vjerovatnim odlučiti da prizna pravo glasa tom stečajnom povjeriocu. Skupštinom povjerilaca upravlja stečajni sudija.
I četvrti organ u stečajnom postupku je odbor povjerilaca kojeg bira skupština iz kruga povjerilaca. Članovi odbora povjerilaca su : stečajni povjerioci sa najvišim potraživanjima, povjerioci sa malim potraživanjima, predstavnici zaposlenika stečajnog dužnika i razlučni povjerioci. Iz saziva odbora povjerioca se zaključuje da je ovo izuzetno bitno tijelo u stečajnom postupku i da svi zainteresovani uključujući samog stečajnog dužnika putem ovog organa uzimaju pravo učešća. Odbor povjerilaca ima značajne ovlasti i on u pravilu nadzire stečajnog upravnika u njegovom poslovodstvu. Odbor ima pravo od stečajnog upravnika tražiti podnošenje izvještaja i polaganje računa kao i pravo da vrši neposredne kontrole. Odbor povjerilaca radi u sjednicama na kojoj pravo učešća ima i stečajni sudija i stečajni upravnik kao i stečajni dužnik i odbor povjerilaca odgovara za štetu koju svojim činjenjem nanese stečajnom dužniku ili drugim povjeriocima. Naprijed navedeni organi imaju značajnu ulogu u provođenju stečajnog postupka, ali istovremeno imaju i obaveze prema stečajnim povjeriocima, ali i prema stečajnom dužniku.
Stečajna masa je pojam koji utvrđuje i obuhvata cjelokupnu imovinu koja pripada stečajnom dužniku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. Kao što smo naprijed naveli jedan od osnovnih razloga otvaranja stečajnog postupka je dug stečajnog dužnika prema povjeriocu koji nije izmiren duže od 60 dana. Stečajna masa je nešto što utvrđuje stečajni upravnik i što mu je osnovna uloga. Neophodno je popisati svu aktivnu i pasivnu imovinu stečajnog dužnika. U utvrđivanju stečajne mase definiše se status imovine i definiše se činjenica da li je ona pod zalogom ili nije. Takođe se evidentiraju i pokrenuti sudski postupci kako od strane stečajnog dužnika tako i protiv stečajnog dužnika. Razlika u aktivnim i pasivnim sudskim postupcima je ta što aktivni sudski postupci se nastavljaju i sa njim upravlja stečajni upravnik. Stečajni upravnik ima pravo da angažuje i stručna lice u zastupanju tih postupaka. Ono što je bitno napomenuti, a što se u praksi pokazalo diskutabilnim jeste da se stvorio jedan krug stečajnih upravnika, sudskih vještaka i advokata. Vi danas tačno znate koji advokat zastupa stečajne dužnike, možda je to naizgled vama banalno, ali odgovorno tvrdim da se tu zarađuju abnormalno visoke sume novca od jedne grupe učesnika, mada ovi postupci ne smiju biti ekskluzivno pravo pojedinaca. Ovdje a priore mislim na advokate, jer smatram da se zastupanja moraju riješiti po principu službenih zastupanja, a ne ostaviti na volju stečajnih upravnika da imenuju svoje advokate. Kao i u svim segmentima društva i u stečajnom postupku se na raznorazne načine pokušava manipulisati, i to na način da ove manipulacije nemaju zakonske konsekvence.
Ono što je bitno, a što će mnoge čitaoce zanimati jeste na koji način se vrši naplata povjerioca u stečajnom postupku. Zakon poznaje dvije vrste povjerioca i to su : izlučni povjerioci i razlučni povjerioci. Sama riječ izlučni govori da taj povjerioc ima određenu imovinu ili prava kod dužnika koja nisu u vlasništvu dužnika. Znači ta prava i imovina su se na temelju nekog pravnog osnova zatekli u posjedu stečajnog dužnika. Izlučni povjeriocu ne učestvuju u stečajnom postupku niti staju u red naplate svojih potraživanja, već se u momentu provođenja stečajnog postupka izlučuje ta imovina iz imovine stečajnog dužnika. Znači izlučni povjerioci nisu značajni za stečajni postupak.Primjer izlučnog povjerioca su građevinske mašine koje je povjerioc na temelju ugovora o zajmu ustupio stečajnom dužniku.
Razlučni povjerioci imaju razlučno pravo na nekom predmetu stečajne mase. Razlučni povjerioci su: hipotekarni povjerioci i povjerioci zemljišnog duga, povjerioci koji su zakonom, pljenidbom, sporazumom pred sudom ili pravnim poslom stekli neko založno pravo. To su povjerioci koji su protiv stečajnog dužnika vodili sudski spor te izdejstvovali pravomoćnu sudsku odluku.
Razlučni povjerioci su povjerioci kojima je stečajni dužnik radi osiguranja prenio neko pravo, kao i povjerioci kojima pripada pravo zadržavanja.
Ono što je izuzetak jeste da razlučni povjerioci mogu biti stečajni povjerioci ako im je stečajni dužnik i lično odgovoran. Da bi postupak stečaja čitateljima bio jasan želim naglasiti da u momentu kada se otvori stečajni postupak, a otvoriti će se onda kada stečajni upravnik provede sve pravne radnje na utvrđivanju stečajne mase i utvrđivanju prava stečajnih povjerilaca. Znači osnovni uslov da bi se stečajni postupak otvorio jeste dug, povjerioc i stečajna masa. Da li će stečajni upravnik svakom razlučnom povjeriocu priznati pravo povjerioca? Odgovor je da neće. Stečajni upravnik svako potraživanje posebno ocjenjuje i on na skupštini povjerioca kojim predsjedava stečajni sudija predlaže kojim povjeriocima priznaje pravo, a kojima ne. Povjerioci kojim nije priznato pravo se upućuju na sud. Kada su se ispunili svi zakonom predviđeni uslovi tada stečajni sudija donosi rješenje kojim se otvara stečajni postupak. Međutim zakon kao izuzetak daje mogućnost tzv. Direktnog otvaranja stečajnog postupka. Obično povjerioci koji su sigurni da mogu naplatiti svoja potraživanja insisitiraju kod suda na direktno otvaranje stečajnog postupka. Uslov da sud udovolji takovom zahtjevu jeste da povjerioc ima pravomoćno izvršno rješenje, i da dužnik u roku od 60 dana nije izmirio svoj dug. Ja sam u praksi imao par ovakvih slučajeva. Povjerioc je bio svjestan da dužnik ima imovinu i pokretanje stečajnog postupka je ustvari bio metod pritiska da mu dužnik izmiri dug. Međutim u praksi je nedoumica da li se može direktno otvoriti stečajni portupak ako postoji pravomoćno izvršno rješenje i da je izvršni postupak u toku. Praksa je zauzela stav da se izvršni postupak koji nije okončan ne može smatrati neizmirenim dugom dužnika sve dok se ne provede postupak izvršenja. Kada sud donese odluku o otvaranju stečajnog postupka stečajni postupak faktički počinje teći. Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka su ozbiljne. Stečajni dužnik tog momenta prestaje raspolagati svojom imovinom, a pravne radnje raspolaganja svojom imovinom su bez pravnog učinka. Stečajni upravnik u tom momentu ima pravo tražiti povrat predmeta raspolaganja. Svi organi upravljanja kod dužnika prestaju sa radom. Stečajni upravnik prekida sve postupke pred sudom i arbitražom koji se odnose na stečajnu masu ovaj postupak se prekida do momenta okončanja stečajnog postupka. Ovo je jako bitno za tužitelje protiv dužnika, a u pravnoj praksi izaziva ozbiljne dileme. Nije dovoljno definisano da li će imovina na kojoj postoji spor biti uključena u stečajnu masu, jer kao bude uključena tada tužitelj u toj pravnoj stvari gubi mogućnost ostvarivanja svojih prava. Stečajni dužnik sporove koje on vodi protiv trećih lica nastavlja, jer se radi po potraživanjima koja mogu biti predmetom stečajne mase. Znači stečajni upravnik ima interes da je što je moguće vise poveća stečajnu masu kako bi se što više povjerilaca namirilo u stečajnom postupku. Takođe između ostalog smatram bitnim napomenuti da otvaranjem stečajnog postupka stečajni upravnik mora u roku od 60 dana raskinuti ugovor o radu sa zaposlenikom stečajnog dužnika ako nema potrebe za daljnjim poslovima. Ovo je za privredne subjekte gubitaše, a koji su od interesa za državu veoma afirmativna mjera. Poznato je da je osnovni problem kod tih subjekata veliki broj uposlenih lica. Otvaranjem stečajnog postupka stvara se mogućnost smanjenja uposlenih bez pravnih posljedica. Znači sindikalne organizacije nisu protiv stečaja zato što se sa njim gasi status firme, već iz razloga što se stvara mogućnost okaza ugovora o radu bez posebnih pravnih posljedica. Takođe ono što je značajno napomenuti je da zakon o izmjenama zakona o stečajnom postupku je mijenjan član 33 gdje u potraživanja višeg isplatnog reda spadaju i isplaćivanja radnika i prijašnjih dužnikovih radnika. Što je ovo bitno, bitno je što je dosada potraživanje radnika bilo svrstano u obična potraživanja, dok je ovim izmjenama radnicima dato pravo da svoja potraživanja naplate prioritetno.
Sa ovim bi završio ovu temu, s time da sam čitaocima ostao dužan obraditi možda najbitniju moguću posljedicu stečajnog postupka, a to je mogućnost reorganizacije stečajnog dužnika. Ovu temu ću akobogda posebno obraditi, jer kroz moguću reorganizaciju je moguće spasiti mnoge privredne subjekte od gašenja odnosno da im se kroz reorganizaciju omogući obavljanje daljih poslova.
Autor: poduzetnice.ba
