Jedno od aktuelnih pitanja koje se postavlja u brakorazvodnim postupcima jeste izdržavanje posebne kategorije. To su malodobna djeca. Razvod braka je pravo, ali i obaveza svakog bračnog partnera, u zavisnosti od okolnosti koje su prisutne u datom momentu. Porodični zakon je dao mogućnost razvoda braka i u tom kontekstu tačno naveo uvjete i pretpostavke koji moraju biti ispunjeni prilikom razvoda.
Onog momenta kada se stvore uvjeti za razvod braka svaki od bračnih partnera, ukoliko ne postoji sporazum, može podnijeti tužbu za razvod. Kada se jedan od bračnih partnera javi za pravni savjet po pitanju razvoda, a obično su to majke, prvo pitanje koje se postavlja jeste „kako na najbrži mogući način doći do razvoda braka?“ U tom momentu osnovni razlozi koji su prisutni u razvodu, a to je obično trajna poremećnost bračnih odnosa, su prioritetni u zahtjevu takvog bračnog partnera. U situaciji kada je u braku rođeno jedno ili više djece, kao drugi razlog interesovanja jeste „kako i na koji način izdejstvovati da dijete tom bračnom partneru bude dodijeljeno na odgoj i vaspitanje?“ Kažem, obično su to majke koje u 90% slučajeva insisitiraju da u slučaju razvoda braka mld. djeca budu njima dodijeljena na odgoj i vaspitanje. Sudska praksa je stala na stajalište da u preko 80 % slučajeva se djeca dodjeljuju majkama. (Po mom mišljenju to je i prirodan slijed s obzirom da su majke u jednu ruku spremnije i sposobnije da vode brigu o malodobnoj djeci od očeva.) Naravno, nikako se ne smije zanemariti ni uloga oca u takvom vaspitanju, jer u situaciji kada se dijete dodijeli majci, ocu se da mogućnost kontataka s djecom, ali mu se daje i obaveza da mora doprinosi u izdržavanju mld. djeteta.
Tema našeg rada je „kako i na koji način, i na temelju kojih kriterija se utvrđuje u kom iznosu i na koji način se utvrđuje obaveza izdržavanja mld. djeteta.
Obično bračni partnetri koji se jave za razvod zanemaruju tu bitnu činjenicu, jer im je u tom momentu jedino bitno da se brak što prije razvede i da se djeca dodijele njemu ili njoj na brigu i vaspitanje. Kada je u pitanju suprotna strana, također ni njoj nije bitno niti je zainteresovana oko izdržavanja djeteta, jer u tom momentu ili se priprema strategija osporavanja dodjele djeteta na čuvanje ili vaspitanje ili se priprema strategija osporavanja razvoda braka. Svi ti sukobi, ako ih možemo nazvati sukobima, rezultiraju da dijete rođeno u tom braku trpi sa svih aspekata bilo materijalnih ili psihološko-socijalnih. U sitaciji kada dođe do razvoda braka jednu od najbitnijih uloga u tim odnosima preuzimaju Centri za sosijalni rad. Zato je Porodični zakon i predvidio obavezu tzv posredovanja u mirenju bračnih partnera. Doduše u zadnje vrijeme posredovanje se pretvorilo u jednu običnu formu-frazu, pa mnogi posrednici telefonskim putem komuniciraju sa bračnim partnerima.
Smatram da zapisnici koji su sačinjeni u postupku posredovanja imaju veoma značajnu ulogu. Upravo u tim zapisnicima bračni partneri osim izjave o zahtjevu za razvod braka, daju i izjavu po pitanju odgoja i vaspitanja djece. Neizostavna izjava je i obaveza o izdržavanja malodobe djece, kao i prijedlog o visini izdržavanja. Međutim, to je samo prijedlog koji je osnov da se pokrene tužba pred nadležnim sudom. U pravnoformalnom smislu sud je taj koji donosi presudu o razvodu braka, ali se shodno odredabama Porodičnog zakona isključivo u tim presudama, (imperativno) mora utvrditi i činjenica kome se dijete povjerava na brigu i vaspitanje, mora utvrditi obaveza alimentacije – izdržavanja i mora se utvrditi obaveza i pravo drugog roditelja da viđa djecu. Ono što je bitno napomenuti jeste da se u dispozitivu takvih presuda mora jasno i decidno navesti kada, koji dan i u koje vrijeme i u kom periodu se može viđati dijete, jer je to obaveza i jednog i drugog bračnog parnetra. Visina alimentacije se određuje isključivo odlukom suda, ali na prijedlog Centra za socijalni rad. Kolika će visina alimentacije biti to zavisi od mnogih okolnosti. Prva i osnovna je u kakvom psihološkosocijalnom i zdravstvenom stanju se mld. dijete nalazi. Normalno je da, ako je dijete bolesno, ako mu treba tuđa njega i pomoć, ako mu trebaju specijalni tretmani, da će alimentacija za to dijete biti veća nego za dijete koje ima normalan razvoj. Također visina alimentacije se određuje i po materijalnom stanju jednog i drugog roditelja. Tako, ako je majka nezaposlena, a njoj se djeca daju na brigu i vaspitanje, a otac zaposlen i ima značajna primanja, tada će visina alimentacije biti veća. Ako je majka zaposlena, a otac nema primanja, tada će alimentacija vjerovatno biti manja. Ako istovremeno recimo, otac bez obzira na svoje zaposlenje, ima neke zakonske obaveze, recimo izdržavanje roditelja, jasno je da će i ta okolnost uticati na visinu dosuđene alimentacije. Također i broj malodobne djece će uticati na visinu utvrđene alimentacije, jer alimentacija za jedno dijete će vjerovatno biti veća nego alimentacija kada je u pitanju dvoje ili više djece. Znači, alimentaciona obaveza je nešto što zavisi od mnogobrnojih faktora. Ono što se također javlja kao pitanje a nakon što se brak razvede i nakon što se neke stvare realno sagledaju, jeste „kako i na koji način povećati alimentaciju koja je dosuđena u prethodnom postupku?“
Prva pravna radnja koju je nephodno preduzeti u tom slučaju jeste pokretanje tužbe kojom se traži izmjena presude o razvodu braka u dijelu koja se odnosi na visinu alimentacione obaveze. Mjesno nadležni je onaj sud koji je odlučivao o prethodnom postupku.
Drugo pitanje je, koje su to okolnosti koje se mogu navesti da bi se alimentaciona obaveza povećala. Prvi i osnovni uvjet je da se dokaže da su potrebe djeteta mnogo veće nego su bile u momentu razvoda. Okolnosti će vjerovatno dovesti do povećanja alimentacije jest bolest djeteta, neke ekstremne okolnosti koje su uticale na nužno povećanje troškova života. Tako, ako je recimo djetetu potrebno neko specijalno liječenje koje iziskuje znatna materijalna sredstva, to će zasigurno dovesti do povećanja alimentacije. Međutim, kada se povećanje alimentacije traži zbog toga što dijete ide u recimo srednju školu, ima neke vannastavne aktivnosti, to su okolnosti koje će teško dovesti do obaveze povećanja alimentacije. To su okolnosti koje se tiču djeteta i koje nisu jedine okolnosti u smislu utvrđivanje ovih obaveza.
Druga bitna okolnost je stanje roditelja koje daje izdržavanje. Ako je u međuvremenu bračni partner zasnovao neku drugu bračnu zajednicu, te dobio djecu u drugoj bračnoj zajednici, ne samo da se neće povećati alimentaciona obaveza već ima pravo tražit izmjenu presude da se umanji alimentaciona obaveza. Također i neke druge okolnosti kao što su ostanak bez posla, bolest i sl. mogu dovesti do odluke o izmjeni alimentacione obaveze.
Kao zaključak ovog rada bi bio preporuka svim bračnim partnerima koji žele razvod braka, da prije toga dobro preispitaju svoje finansijske mogućnosti i finansisjke mogućnosti drugog bračnog parnetra, pa tek onda u postupcima razvoda braka zauzimaju stav po pitanju visine alimentacionih obaveza za mld.djecu. Obično kažem da nijedan roditelj nema pravo da se odrekne alimentacione obaveze u korist svog djeteta, jer je to njegovo lično pravo, a i obaveza drugog bračnog partnera. Smatram da takva postupanja nerijetko izazivaju ozbiljne socijalne posljedice za mld.djecu koje u završnici mogu izazvati neotklonjivu štetu u svakom mogućem pogledu. Sa ovim bih završio ovaj rad, s tim da će u narednim radovima ova tema biti opširnije obrađena po pitanju drugih lica koje imaju pravo na izdržavanje shodno Porodičnom zakonu.
Autor: poduzetnice.ba
